U časopisu Nature nedavno je objavljen rad u kojemu je međunarodni tim istraživača koji je uključivao znanstvenike iz Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu i akademika Maria Šlausa iz Antropološkog centra HAZU, rekonstruirao evolucijsku povijest i globalno širenje malarije u posljednjih 5500 godina, identificirajući pri tome trgovinu, ratovanje i kolonijalizam kao glavne čimbenike koji su doprinijeli globalnoj raširenosti ove opake bolesti.

Ancient Plasmodium genomes shed light on the history of human malaria

Malariju uzrokuju nekoliko vrsta jednostaničnih parazita koji se prenose ugrizom zaraženih Anopheles komaraca. Unatoč ogromnim naporima da se bolest eradicira, gotovo polovica svjetskog stanovništva još uvijek živi u područjima gdje je rizik od zaraze malarijom velik, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bolest godišnje uzrokuje oko 250 milijuna zaraza i više od 600 000 smrti. Pored ovog izrazito negativnog utjecaja na demografiju modernog svijeta, malarija je snažno oblikovala i ljudsku evolucijsku povijest. Naime, iako je danas doživljavamo kao dominantno tropsku bolest, prije samo jednog stoljeća rasprostranjenost ovog patogena obuhvaćala je više od polovice kopnene površine svijeta, uključujući između ostaloga i dijelove sjevernih SAD-a, južne Kanade, Skandinavije i Sibira. Nasljeđe malarije zapisano je i u našim genima, genetske varijante odgovorne za teške poremećaje krvi kao što je anemija srpastih stanica, opstaju u ljudskoj populaciji zato jer daju djelomičnu otpornost na zarazu malarijom.

Usprkos ovom evolucijskom utjecaju, porijeklo i širenje dviju najsmrtonosnijih vrsta parazita malarije, Plasmodium falciparum i Plasmodium vivax, ostali su do danas neobjašnjeni iz jednostavnog razloga što zaraza malarijom ne ostavlja prepoznatljive tragove na ljudskom kosturu, a oskudni i često puta proturječni povijesni zapisi su nepouzdani i teški za interpretirati. Nedavni napredak u području analize drevne DNA otkrio je, međutim, da ljudski zubi i kosti mogu sačuvati tragove patogena prisutnih u krvi osobe u trenutku smrti, pružajući priliku za proučavanje onih bolesti koje su inače nevidljive u arheološkim ostacima. Zahvaljujući tome sada smo, po prvi put u našoj povijesti, u stanju istražiti drevne parazite iz dijelova svijeta poput Europe gdje je malarija danas iskorijenjena. Isto tako, u stanju smo rekonstruirati kako su mobilnost i raseljavanje stanovništva širili malariju u prošlosti, baš kao što moderna globalizacija čini zemlje u kojima danas nema malarije ranjivim na njeno ponovno uvođenje. Stoga je  sasvim izvjesno da proučavanje drevnih bolesti pruža novi prozor u razumijevanju ovih organizama koji nastavljaju oblikovati svijet u kojem živimo.