Babić Hrvoje, akademik
Rođen:
- 17. rujna 1929. u Bugojnu
Preminuo:
- 07. lipnja 2015. u Zagrebu
Babić Hrvoje, akademik
Akademske titule:
- akademik
- professor emeritus
- profesor doktor znanosti
Institucije:
- redoviti profesor u miru – Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
Članstvo u Akademiji:
- redoviti član – Razred za tehničke znanosti (30.01.1997. – 07.06.2015.)
Spomenica Hrvoje Babić : 1929.-2015. / uredio Stjepan Jecić
Akademik Hrvoje Babić, istaknuti hrvatski znanstvenik na području elektronike rodio se 17. rujna 1929. u Bugojnu. Osnovnu školu pohađao je u Metkoviću, a gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je 1955. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a doktorirao 1965. Od 1955. do 1974. bio je zaposlen na Elektroničkom odjelu Instituta Ruđer Bošković gdje je od 1970. bio viši znanstveni suradnik. Od 1965. do 1967. radio je na Visokoj tehničkoj školi u Stockholmu na mikrovalnim akceleratorima. U više navrata boravio je na Kalifornijskom sveučilištu Los Angeles i Santa Barbara kao istraživač i gostujući profesor u području elektroničke obrade signala koja se primjenjuje u instrumentaciji, automatskoj regulaciji i komunikacijama. Na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (danas Fakultet elektronike i računarstva) održavao je predavanja u poslijediplomskoj i dodiplomskoj nastavi od 1964., a na Fakultet je prešao 1974. godine Za redovnog profesora izabran je 1977. godine.
Inicirao je uvođenje smjera industrijske elektronike i radio na unapređenju nastavnih planova i programa. Razvio je znanstvenu i stručnu djelatnost u području analogne i digitalne obrade signala te digitalnih mjernih sustava, vodio je istraživačke projekte i poticao znanstveni i stručni rad mlađih suradnika. Od 1987. u sklopu Fakulteta organizirao je i vodio Laboratorij za sustave i signale koji je postigao zavidan profesionalni ugled i dao značajan doprinos u organizaciji i realizaciji Hrvatske akademske mreže CARNet.
Za redovitog člana HAZU, u Razredu za tehničke znanosti, Hrvoje Babić izabran je 1997. Bio je član Akademijinog Znanstvenog vijeća za istraživačku infrastrukturu Hrvatske.
Od 1991. do 1994. bio je prorektor Sveučilišta u Zagrebu za znanost i predsjednik Odbora za znanost, a titulu professor emeritus dobio je 2000. Bio je i predsjednik Povjerenstva za informatizaciju Sveučilišta u Zagrebu. 1986. dobio je Republičku nagradu “Nikola Tesla” za znanstvenu i razvojnu djelatnost, a 1996. i Nagradu HAZU.