U petak 9. veljače 2024. u 96. godini života umro je Robert Badinter, francuski pravnik i političar, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.

Rodio se 30. ožujka 1928. u Parizu. Nakon diploma stečenih na Filozofskom (1947.) i Pravnom fakultetu (1948.) Sveučilišta Sorbone, magistrirao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku (1949.). Doktorirao je u području pravnih znanosti. Na Sveučilištu Sorbone aktivno je djelovao u razdoblju 1974. – 1994.; profesor je emeritus. Bio je  ministar pravosuđa (1981. – 1986.); obavljajući tu dužnost, istaknuo se ukidanjem smrtne kazne, vojnih sudova u doba mira, poboljšanjem prava žrtava u kaznenom pravosuđu i uvođenjem rada za opće dobro na slobodi kao zamjene za kaznu zatvora. Od 1986. do 1995. bio je predsjednik Ustavnog suda, a od 1995. član je Senata Francuske Republike.

Nakon 1989. uključio se u rješavanje ustavnih problema u novim demokratskim zemljama srednje i istočne Europe. Bio je predsjednik peteročlane („Badinterove“) Arbitražne komisije Konferencije za mir u bivšoj Jugoslaviji (od 27. kolovoza 1991.). Od studenoga 1991. do kolovoza 1993. Komisija je donijela 15 pravnih mišljenja o nositelju prava na samoodređenje naroda, raspadu i sukcesiji država, načelima i kriterijima za postupak oblikovanja i priznanja novih država, zabrani uporabe sile u definiranju međunarodnih granica, poštivanju manjinskih prava i dr. Rad Arbitražne komisije, a time i profesora Badintera, znatno je pridonio međunarodnopravnom priznanju suverene države Hrvatske i njenom primanju u Ujedinjene narode.

Napisao je desetak zapaženih knjiga s područja ustavnog i kaznenog prava, političke teorije, penologije i sociologije te velik broj znanstvenih i stručnih članaka, a izdvajaju se knjige kojima se izjašnjava protiv smrtne kazne L’exécution (Smaknuće), 1973., i L’Abolition (Ukinuće smrtne kazne), 2000. godine.
Njegova djela na području penologije te ustavnopravne i političke povijesti Francuske pisana su s velikom erudicijom i argumentativnom snagom te su nezaobilazno štivo za proučavanje povijesti Francuske revolucije, povijesti francuske kazne zatvora, položaja Židova u doba vichyjevske Francuske te posebice suvremenog abolicionizma.
Za dopisnog člana HAZU bio je izabran  2014. godine, a 2003. je izabran za počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu.