Članovi Akademije

Wolf Radenko

Institucije:

• redoviti profesor u miru – Elektrotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu)

Članstvo u Akademiji:

• član suradnik – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti od (1975. – 1997.)
• član suradnik – Razred za tehničke znanosti (30.01.1979. – 5.8.1997.)

Životopis

Prof. dr. sc. Radenko Wolf rođen je 15. veljače 1919. u Zagrebu gdje je i preminuo 5. kolovoza 1997. Za člana suradnika Akademije izabran je 1975. u tadašnjemu Razredu za matematičke, fizičke i tehničke znanosti, a u Razred za tehničke znanosti prešao je po njegovu osnivanju 1997.

Diplomirao je 1943. na Tehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je 1956. stekao doktorat znanosti. Po diplomiranju se zaposlio u Tvornici Rade Končar, a 1948. došao je u Zavod za elektrostrojarstvo tadašnjega Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za redovitoga profesora Elektrotehničkoga fakulteta (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu) izabran je 1964. i u tome je zvanju radio u Zavodu za elektrostrojarstvo do umirovljenja 1987. Djelujući na fakultetu, nije prekidao suradnju s industrijom. Bio je prvi upravitelj Zavoda za rotacione strojeve tadašnjega Elektrotehničkog instituta Rade Končar, a sve do umirovljenja 1987. surađivao je u razvoju malih motora i regulacijskih uređaja.

Njegov znanstveni interes obuhvaćao je područje električnih strojeva u kojemu svoja znanstvenoistraživačka postignuća uspješno povezuje s projektiranjem, izvedbom i ispitivanjem električnih strojeva. Održavao je predavanja na tehničkim sveučilištima u Hannoveru, Dresdenu, Southamptonu, Braunschweigu, Budimpešti i Beču. U okviru Zavoda za elektrostrojarstvo surađivao je u izradi, istraživanju i preuzimanju električnih strojeva i transformatora na hidroelektranama Trebišnjica (1964.), Orlovac (1971.) i Obrovac (1977.), zatim termoelektranama Tuzla (1970.) i Rijeka (1977.) te u mnogim industrijskim postrojenjima.

Radenko Wolf dao je velik doprinos razvoju Fakulteta kao dekan (1964. – 1966.), predstojnik Zavoda za elektrostrojarstvo (1973. – 1982.) i autor udžbenika Uvod u teoriju električnih strojeva (1975.), Uvod u teoriju električnih sklopnih aparata (1978) i Osnove električnih strojeva (1985.) iz kojih uče i današnje generacije studenata.

Za svoj znanstveni rad primio je sljedeća priznanja i nagrade: Nagradu za znanstvenoistraživački rad Nikola Tesla (1970.), Orden rada sa zlatnim vijencem (1975.), Zlatnu plaketu Josip Lončar Elektrotehničkoga fakulteta (1979.) i plaketu domaćega ogranka Međunarodnoga komiteta CIGRE (1983.).