Kuljerić Igor, akademik
Datum rođenja:
- 01.02.1938.
Mjesto rođenja:
- Šibenik
Preminuo:
- 20. travnja 2006. u Zagrebu
Kuljerić Igor, akademik
Akademske titule:
- akademik
- profesor
Članstvo u Akademiji:
- redoviti član – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (20.05.2004. – 20.04.2006.)
- član suradnik – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (16.05.2002. – 20.05.2004.)
Spomenica Igor Kuljerić : 1938.-2006. / uredila Koraljka Kos
Životopis
Akademik Igor kuljerić, hrvatski skladatelj i dirigent rođen je 1. veljače 1938. u Šibeniku, diplomirao je 1965. kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u klasi prof. Stjepana Šuleka. Usavršavao se u Elektronskom studiju u Milanu, a istodobno je studirao dirigiranje kod Igora Markeviča u Mote Carlu. Radio je kao korepetitor i pomoćnik dirigenta u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1960. – 1967.) te kao čembalist i asistent Antonija Janigra u Zagrebačkim solistima (1967. – 1968.).
Za člana suradnika izabran je 2002. godine, a redoviti je član Hrvatske akademije od 2004. godine u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju.
Bio je umjetnički ravnatelj Muzičkog bijenala Zagreb, Dubrovačkih ljetnih igara, Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, dirigent Zbora i Orkestra HRT i umjetnički ravnatelj Međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro Pl. Matačić. Skladao je i aranžirao glazbu za kazalište, film i televiziju.
Kao skladatelj i dirigent pojavljivao se na mnogobrojnim festivalima i koncertnim pozornicama u svijetu: SAD-u, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj, Izraelu, Australiji i dr. Za svoj rad primio je mnogobrojne nagrade a posebno se navodi Nagrada grada Zagreba 1972. za skladbu Omaggio à Lukačić, Nagrade Josip Slavenski 1973. i 1987. te Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2000. godine za skladbu Hrvatski glagoljaški rekvijem.
Igor Kuljerić jedan je od najistaknutijih i najmnogostranijih hrvatskih skladatelja i dobitnik niza uglednih priznanja. U svom djelovanju istraživao je različite mogućnosti zvukovne realizacije. Nastale na tragu europske moderne, Kuljerić je u njima pokazivao bogatstvo ideja, maštovitost orkestralnoga sloga i logiku glazbene arhitekture. Traganje za novim prihvaćao je tek kao sredstvo razvijanja i građenja vlastitog izraza, odbacujući eksperiment kao svrhu samome sebi. Ustrajao je na jasno zaokruženoj koncepciji vlastitoga zvukovnoga svijeta i posebno na odgovoru na postavljeno pitanje o biti glazbe same.