U srijedu, 13. prosinca 2023. u 18:30 sati u prostorijama Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu, održat će se predavanje Skrivena ruka prirode prof. dr. sc. Gorana Senjanovića.

Stoljećima je u fizici vladalo duboko uvjerenje da su fundamentalni zakoni prirode lijevo-desno simetrični. No, 1956. godine to se sasvim mijenja dramatičnim otkrićem da je tzv. slaba sila potpuno asimetrična – samo lijeve čestice međudjeluju. Ali, što ako je simetrija samo skrivena, a ne potpuno narušena u subatomskom svijetu? Predavanje je posvećeno Lijevo-Desno Simetričnoj Teoriji, u okviru koje je predviđena masa neutrina, tajanstvenih elementarnih čestica, desetljećima prije potvrde mjerenjima. Pitanje “služi li se priroda jednako lijevom i desnom rukom?” je ključno pitanje u fizici elementarnih čestica, koje je dovelo i do samog Standardnog Modela – teorije koja danas opisuje svijet na fundamentalnoj razni. Odgovor na ovo pitanje je središnji koncept teorije profesora Senjanovića i predmet je eksperimentalnih istraživanja na Velikom sudaraču hadrona (LHC) na CERN-u.

Goran Senjanović je veliki svjetski fizičar, profesor emeritus na International Centre of Theoretical Physics (ICTP), jednom od najvažnijih instituta teorijske fizike na svijetu, a trenutno radi i kao profesor na prestižnom Ludwig-Maximilians Sveučilištu u Münchenu (LMU). Svojim idejama i radom dostigao je status jednog od svjetski najrenomiranijih znanstvenika u području fizike elementarnih čestica, gdje je posebno doprinio razvoju i razumijevanju fizike neutrina, ujedinjenju fundamentalnih sila, narušenju broja leptona i bariona, te teoriji supersimetrije.
Diplomirao je fiziku u Beogradu, a doktorirao na City College of New York pod mentorstvom Rabindra Mohapatre. Nakon toga je radio kao znanstvenik na Brookhaven National Laboratory te kao profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1991. pridružuje se ICTP-u u Trstu.
Njegov znanstveni članak „Neutrino mass and spontaneous parity nonconservation“ (hrv. „Neutrinska masa i spontano narušenje pariteta“), kojeg je napisao 1979. godine zajedno sa Mohapatrom, spada u klasike fizike elementarnih čestica i do danas je citiran više od 7000 puta, što ga je stavilo na listu najcitiranijih radova svih vremena u ovom području. U radu se predlaže „mehanizam klackalice“ koji predviđa neutrinsku masu kao posljedicu postojanja desnoga neutrina, te je povezuje sa maksimalnim narušenjem lijevo-desne simetrije u slabim interakcijama.
Zajedno sa Mohapatrom, Jogesh Patiem i Abdus Salamom, jedan je od kreatora simetrične teorije elektroslabih sila, u kojoj je lijevo-desna simetrija spontano slomljena na nižim energijama. Ta teorija konceptualno mijenja jednu od osnovnih paradigmi sila u prirodi. U suradnji sa Wai-Yee Keungom predlaže način kako eksperimentalno testirati prirodu desnih neutrina, za kojima se danas traga u eksperimentima na CERN-u. Zajedno sa William J. Marcianom, godinama prije samoga eksperimenta, pokazao je da je supersimetrično ujedinjenje (GUT) povezano s velikom masom top kvarka.