Članovi Akademije

Bujas Željko, akademik

Akademske titule:

• akademik
• doktor znanosti

Institucije:

• redoviti profesor u miru – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

• redoviti član – Razred za filološke znanosti (24.07.1991. – 16.03.1999.)
• izvanredni član – Razred za filološke znanosti (19.05.1988. – 24.07.1991.)
• član suradnik – Razred za filološke znanosti (07.06.1977. – 19.05.1988.)

Spomenica Željko Bujas : 1928.-1999. / urednik Josip Vončina ; priredila Anica Nazor

Životopis

Akademik Željko Bujas rodio se 16. veljače 1928. u gradu Pagu. Od malena je živio na susjednome Rabu i prihvatio ga kao zavičaj. Ondje je završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Sisku, a maturirao je na Trećoj muškoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1946. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski jezik i književnost (prvi glavni predmet) te ruski jezik i književnost (drugi glavni predmet) i diplomirao godine 1952.

Za asistenta na Katedri za engleski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta  u Zagrebu postavljen je početkom 1954. Akad. god. 1961/62. bio je na studijskom boravku na sveučilištu u Edinburghu (specijalizacija u općoj fonetici) i g. 1967/68. na University of Texas u Austinu (SAD) (specijalizacija u računalnoj analizi teksta). Pomno prateći tehničke novine, osobito primjenu računala u lingvistici, intenzivno je od 1963. proučavao pojavnosti u 32.000 riječi kontinuiranoga teksta, a ta analiza čini središnji dio njegove doktorske disertacije Problemi linearnoga paralelizma u strojnom prevođenju stručnih tekstova s engleskoga na hrvatski,  koju je obranio 1965.  God. 1965. bio je izabran za docenta, god. 1971.,  za izvanrednoga profesora  god. 1976., a  za redovitoga profesora god. 1974 . Od godine 1992. do godine 1994. bio je na dužnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, a nakon povratka s te dužnosti otišao je u mirovinu.

God. 1977. izabran je za člana suradnika JAZU, god. 1988. za izvanrednoga člana i god. 1991. za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U drugoj godini Domovinskoga rata akademik Bujas bio je prvim urednikom “Vijesti” kojima je Akademija širila istinu o sebi i o mladoj samostalnoj hrvatskoj državi, a na engleski je prevodio bitne tekstove.

Otkako je počeo raditi na Filozofskom fakultetu intenzivno se bavio problemima primjene računalnih metoda u analizi teksta, posebno pak računalnim konkordancijama književnih djela pojedinih hrvatskih pisaca (npr. god. 1967/68. : M. Marulić, Suzana; I. Gundulić, Osman; M. Krleža, Povratak Folipa Latinovića; M. Krleža, The Return of Folip latinovics) te važnih povijesnih dokumenata (konkordancije Gundulićeva Osmana objavljene su kao posebna knjiga, a u suradnji je objavio i konkordancije Istarskoga razvoda). Na takav rad potaknuo je i neke od svojih kolega. O teoretskim i metodološkim pitanjima računalne obradbe tekstova pisao je u znanstvenim glasilima od g. 1967. te o tom izlagao u Zagrebačkom lingvističkom krugu. Nagradu „Božidar Adžija“ za znanstvenu djelatnost dobio je g. 1976.

U znanstvenom radu bavio se ponajprije pitanjima engleskoga vokabulara te odnosa britanskoga i američkog engleskog, pitanjima američke kulture i civilizacije, primjenom računalnih metoda i tehnologija na jezičnu analizu (posebice na analizu vokabulara), kontrastivnom (supostavnom) analizom hrvatskoga prema engleskomu te hrvatskom leksikografijom (ponajprije izradbom i metodama izradbe eglesko-hrvatskih i hrvatsko-engleskih rječnika). Kako je od djetinjstva bio u izravnom komunikacijskom doticaju s govornom čakavštinom i govornom kajkavštinom te sa standardnom hrvatskom novoštokavštinom, posebno je zanimanje pokazivao za pitanja hrvatskoga jezika. Cijeli život bavio se prevođenjem i pitanjima prevođenja. Sustavnost, dosljednost i egzaktnost njegovih jezičnih studija priskrbili su mu važno mjesto u hrvatskoj anglistici i lingvistici.

Na području anglistike akademik Željko Bujas bavio se ponajprije proučavanjem engleskog vokabulara i kontrastivnom analizom hrvatskog i engleskog leksika, a u tom je radu posebno značajan njegov metodološki pristup: opsežnu građu podvrgava rigoroznoj numeričkoj i frekvencijskoj analizi (najprije s pomoću bušenih kartica preko fleksorajtera, poslije pak s pomoću računala), a rezultate predočava u iscrpnim tabelarnim pregledima te tako unosi kvantifikaciju u središte metodologije svojih leksičkih istraživanja.

Američki engleski i američka kultura bili su područje dubokog interesaakademika Bujasa. Njegovim nastojanjima bila je  god. 1983. utemeljena Katedra za amerikanistiku, kojoj je on postao prvim predstojnikom i na njoj  razvio vrlo široku djelatnost na nastavnoj i istraživačkoj razini. Vodio je dva ključna kolegija: „Američki engleski prema britanskom engleskom” i „Američki jezik i američko društvo”, a s vremenom je počeo sve više proučavati fenomene američkog društva, političkog i pravnog uređenja te, naravno, povijesti. To je dovelo do ideje o uvođenju američkih studija na poslijediplomskoj razini, a akademik Žerljko Bujas bio je začetnik i utemeljitelj američkih studija u nas, prvo kao modernog interdisciplinarnog područja (koji je uveden 1985. i odvijao se do 1992., obnovljen 1997.) i drugo kao novog poslijediplomskog studija na Zagrebačkom sveučilištu. Američke su studije obuhvaćale povijest (političku, socijalnu, kulturnu, intelektualnu, privrednu), politički sustav SAD, sociološku i kulturno-antropološku analizu američkog društva, povijest i ulogu religije u američkom društvu, američku kulturu (elitnu i pučku, specifično likovne i scenske umjetnosti i glazbu), fenomen mas-medija, film, socijalnu i kulturnu geografiju SAD, njihov privredni i pravni sustav. U okviru tih studija nerijetko su se filologija i teorija otvarale prema  nekonvencionalnim kulturološkim interdisciplinarnim idejama i gledanjima. U toj djelatnosti razvila se suradnja s uglednim američkim sveučilištima (Sveučilište Indiana u Bloomingtonu i Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu) te došlo do uspostavljanja jednotjednih godišnjih seminara iz američkih studija u Međunarodnom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku (hrvatski organizator bio je akademik Željko Bujas).
Primjenom računala i računalnih metoda u lingvistici bavio se cijeloga vijeka, a sam ili u suradnji izradio je veći broj konkordancija starijih hrvatskih djela.
Sedamdesetih godina akademik Željko Bujas organizirao je Englesko-hrvatski leksikografski projekt, kojemu je zadatak bio stvaranje velike dvojezične datoteke za široku leksikografsku primjenu. Osmislio je i koncepcijski riješio plan rada na hrvatskom čestotnom rječniku. Osim ostaloga dopunio je i modernizirao Drvodelićev Englesko-hrvatski rječnik (nekoliko izdanja). Od 1967.   sustavno je radio na izradbi englesko-hrvatskoga i hrvatsko-engleskoga rječnika, a plod toga rada je Veliki hrvatsko-engleski enciklopedijski rječnik (I. 1983., II. 1989) te posmrtno objavljeni Veliki hrvatsko-engleski (1999.) i Veliki englesko-hrvatski rječnik (1999). Ta su djela po opsežnosti i metodologijskoj dosljednosti i strogosti vrhunski prinosi hrvatskoj leksikografiji.

Znanstveni rad akademika Željka Bujasa obilježio je hrvatsku lingvistiku, posebno anglistiku i amerikanistiku, te leksikografiju druge polovice 20. stoljeća.