Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti priredio je u ponedjeljak, 29. svibnja 2023. u dvorani Knjižnice HAZU povodu prve obljetnice smrti akademika Eduarda Hercigonje komemorativni sastanak. Sastanak je otvorio akademik Ranko Matasović, tajnik Razreda, a o životu i djelu preminulog akademika govorili su akademik Mateo Žagar, akademik Josip Bratulić i dr. sc. Marija-Ana Dürrigl, znanstvena savjetnica.

Akademik Eduard Hercigonja, istaknuti hrvatski filolog, paleoslavist, kroatist i povjesničar književnosti, rodio se 20. rujna 1929. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Sisku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je slavistiku 1953. Od 1951. do 1957. predavao je na gimnaziji u Sisku.

Od 1957. bio je asistent akademika Josipa Hamma na Katedri za staroslavenski

jezik Filozofskog fakulteta, a kada Hamm 1961. odlazi na Institut za slavistiku Bečkog sveučilišta, Eduard Hercigonja djeluje samostalno kao voditelj Katedre sve do umirovljenja 1993. U zvanje docenta izabran je 1970., izvanredni profesor postao je 1974., a redovni 1977.

Doktorsku disertaciju Jezik glagoljaške neliturgijske književnosti 15. stoljeća i Petrisov zbornik obranio je 1970.

Redoviti član HAZU u Razredu za filološke znanosti bio je od 1991., od 1986. bio je izvanredni, a od 1977. član suradnik.

Akademik Eduard Hercigonja iznimnom filološkom erudicijom istraživao je hrvatsko književno srednjovjekovlje te se potvrdio kao književni povjesničar temeljito obaviješten o suvremenim književnim teorijama, jezikoslovac koji se podjednako dobro snalazi u raznosmjernim jezikoslovnim istraživanjima, tekstolog i istraživač kulturnopovijesnih okvira te gospodarskih pretpostavki djelovanja hrvatskih glagoljaša. Time je ostvario rezultate koji su zasigurno označili prekretnicu u razvoju hrvatske medievistike. Oborio je tezu o posvemašnjem siromaštvu i neukosti glagoljaškog duhovništva te potakao druge da istražuju hrvatsko književno srednjovjekovlje kao ravnopravan dio hrvatske književne povijesti, ne samo po kulturnopovijesnom značenju, nego i po estetskim ostvarenjima.

U knjizi Srednjovjekovna književnost, koju je 1975. objavio Liber u nizu Povijest hrvatske književnosti, korpus hrvatskog književnog srednjovjekovlja prvi put je predstavljen kao jedinstvena stilska formacija. U znanstvenim radovima i u knjizi Nad iskonom hrvatske knjige (Liber, 1983.) bavi se istraživanjem hrvatskoga glagoljičkoga korpusa te kritički preispituje njegove ocjene u dotadašnjoj književnoj historiografiji, upozorivši na nastavljanje srednjovjekovne duhovnosti i u kasnijim stoljećima.

Kao istraživač hrvatske književne baštine u svojem se djelu uvijek zalagao za tezu o jedinstvenosti hrvatske srednjovjekovne književnosti unatoč njezinoj poligrafičnosti i jezičnoj raznovrsnosti. Na taj je način pomogao da se drukčije osvijetli odnos između hrvatske latinističke književnosti i one pisane hrvatskim idiomima. Tako je u katalogu izložbe Pisana riječ u Hrvatskoj (Muzejski prostor, Zagreb 1986.) objavio temeljitu studiju o tropismenoj i trojezičnoj kulturi hrvatskog srednjovjekovlja, a taj je tekst bio i nukleusom knjige Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja koju je 1994. objavila Matica hrvatska, kao pregled najrelevantnijih činjenica razdoblja od Trpimirova natpisa iz 9. stoljeća do natpisa i zapisa u kolofonu prve tiskane knjige u Hrvata iz 15. stoljeća. Knjiga Na temeljima hrvatske književne kulture: filološko medievističke rasprave iz 2004. u izdanju Matice hrvatske predstavlja presjek autorova pedesetogodišnjeg znanstvenog rada i metodologije proučavanja književnojezičnog, stilskoizražajnog i ortografskog razvoja jednog dijela hrvatske pisane riječi od srednjovjekovlja do 18. stoljeća.

Za svoj rad akademik Eduard Hercigonja dobio je među ostalim Nagradu „Vladimir Nazor” 1984., a 2009. Državnu nagradu za znanost za životno djelo za područje humanističkih znanosti.

Akademik Eduard Hercigonja umro je u Zagrebu 21. svibnja 2022.