Gavran Miro, akademik

Redoviti članovi VI. Razred za književnost
Gavran Miro

Datum rođenja:

  • 1961.

Mjesto rođenja:

  • Gornja Trnava

Adrese:

  • Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, 10000 Zagreb

Telefoni:

  • Razred za književnost HAZU +385 01 4895 169

E-mail adrese:

Gavran Miro, akademik

Redoviti članovi VI. Razred za književnost

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član – Razred za književnost (16.05.2024. – …)
  • član suradnik – Razred za književnost (15.05.2014. – 16.05.2024.)

Životopis

Miro Gavran je suvremeni hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu  Trnava, nedaleko od Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na više od  40 jezika. Njegove knjige su imale preko 250 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi.

Vjerojatno je jedini  živući dramatičar u svijetu  kome su u čak pet zemlja organizirali kazališni festival  njemu posvećen , na kome se izvode predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama, a koji je pod nazivom GavranFest djelovao  u Slovačkoj u Trnavi  od 2003. do 2009. , potom se 2013. održao  u Poljskoj u Krakovu,  od 2016. djeluje u Češkoj  u Pragu,  2019. i 2022. se održao u Njemačkoj u Augsburgu, a 2020. u Srbiji u Beogradu.

Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu.

Debitirao je 1983. godine dramom KREONTOVA ANTIGONA u Dramskom kazalištu GAVELLA u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom NOĆ BOGOVA tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao pedeset i šest kazališnih tekstova : KAD UMIRE GLUMAC, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA, ZABORAVI HOLLYWOOD, ZABRANJENO SMIJANJE, TAJNA GRETE GARBO,  TRAŽI SE NOVI SUPRUG, PARALELNI SVJETOVI, NORA DANAS, HOTEL BABILON, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU, MUŽ MOJE ŽENE, PACIJENT DOKTORA FREUDA, PAROVI, LUTKA, SLADOLED, PIVO, SVAKI TVOJ ROĐENDAN, SAVRŠENI PARTNER, GLASNOGOVORNIK, NA KAVICI U PODNE, AGENCIJA ZA SREĆU…

Premijerno je izvođen diljem svijeta: Rotterdam, Washington, Moskva, Rio de Janeiro, Pariz, Buenos Aires, Waterford, New York, Mumbai, Bratislava, Prag, Ljubljana, Sarajevo, Krakov, Beograd, Budimpešta,Los Angeles, Podgorica,  Sao Paolo, Atena, Augsburg, Beč, Sofija, Riga, Vilnius, Antverpen, Tirana, Priština, Hyderabad, Rim, Maribor, Novi Sad, Mostar, Brno, Trnava, Bautzen, Zagreb, Varšava, Sao Paolo, Bangalore, Bukurešt, Novosibirsk,Tallinn, Beč, Tel Aviv, Sydney, Salzburg….

Objavio je jedanaest romana: ZABORAVLJENI SIN, KAKO SMO LOMILI NOGE, KLARA, MARGITA ILI PUTOVANJE U PROŠLI ŽIVOT, JUDITA, KRSTITELJ, PONCIJE PILAT , JEDINI SVJEDOK LJEPOTE , KAFKIN PRIJATELJ , NEKOLIKO PTICA I JEDNO NEBO i PORTRET DUŠE. Objavio je dvije   zbirke kratkih priča MALI NEOBIČNI LJUDI i PRIČE O SAMOĆI,  jednu pjesničku zbirku  pod nazivom PJESME i poemu OBRANA JERUZALEMA.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu ZABORAVLJENI SIN iz 1989.godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji mladić s poteškoćama u razvoju.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.

Njegove knjige se objavljuju na svim krajevima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Skoplje,  Amsterdam, Beograd, Priština, Tirana, Tokio, Jaipur…Knjige su mu tiskane u milijun primjeraka.

Miro Gavran je s puno emocija i humora napisao deset knjiga za djecu i mlade: SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI, OPROŠTAJNO PISMO, IGROKAZI S GLAVOM I REPOM, POKUŠAJ ZABORAVITI, IGROKAZI ZA DJECU ,  PROFESORICA IZ SNOVA i LJETO ZA PAMĆENJE.

Gavran je dobio tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus  u Budimpešti u Mađarskoj , te  Nagradu EUROPSKI KRUG 2003. u Zagrebu,  za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču, a za tekstove „Moj dobri otac“ i „Spašavanje medvjeda“.

Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo “Marin Držić” Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.

Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je 2012.godine Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Roman „Zaboravljeni sin“  uvršten mu je 2002.godine na IBBY HONOUR LIST u Bazelu u Švicarskoj , dok je za roman „Profesorica iz snova“ dobio  2007.godine  SPECIJALNU NAGRADU  na Međunarodnom festivalu književnosti za mlade  u Sofiji u Bugarskoj.

Za  knjigu za djecu  „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“,  a za „Sretne dane“ i za „Ljeto za pamćenje“  dobio je dvaput  Nagradu „Mato Lovrak“.

Napisao je i  scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje.

U Vilniusu, u Litvi , prema njegovoj komediji „Papučari“ snimljen je 20013. film „Kako ukrasti ženu“ na litavskom jeziku .

Gavran je napisao i tri libreta za mjuzikle: „Pacijenti“, „Byron“ i „Veli Jože“, te jedan za operu: „Kraljevi i konjušari“.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.

Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj zagrebačkog Teatra ITD od 1986.do 1992.godine. Od siječnja 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava  na brojnim sveučilištima diljem svijeta.

Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je imao premijeru svoje drame u najznačajnijem američkom kazališnom centru „EUGENE O’NEILL THEATER CENTERU“ u Waterfordu  1999. godine, a riječ je o drami „Kraljevi i konjušari“ .

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.

U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih šezdesetak godina u suradnji sa Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, svake druge ili svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u svoj izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova.

Godine 2019. njegova drama „Lutka“ uvrštena je u antologiju jedanaest najboljih suvremenih  istočno-europskih dramatičara na kineskom jeziku te objavljena u Šangaju.

Godine 2013. Miro Gavran je proglašen počasnim gradjaninom Malog Lošinja.  U tome gradu se od 2014. svakoga ljeta održavaju DANI TEATRA GAVRAN U MALOME LOŠINJU.

U travnju 2014. godine Miro Gavran je izabran za člana Ruske akademije književnosti u Moskvi, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine Gavran je postao članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna.

Godine 1996. od predsjednika Republike Hrvatske dobiva ORDEN REDA DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA, a godine 2001. osnovan je Fan Club „Miro Gavran“ u Novoj Gradiški.

Bio je hrvatski kandidat za Nagradu ANDERSEN za 2016.godinu, najznačajniju svjetsku nagradu za dječju književnost. U siječnju 2016. godine dobio je SREBRENU MEDALJU Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Slovačke za dugogodišnje djelovanje na području slovačko-hrvatske kazališne i književne suradnje, dok je u kolovozu iste godine dobio ORDEN KNEZA BRANIMIRA S OGRLICOM od predsjednice Republike Hrvatske za zasluge u promicanju ugleda hrvatske književnosti u domovini i  svijetu. U veljači 2017.godine Miro Gavran dobiva Nagradu DIDAK za promicanje hrvatske kulture, koju mu dodjeljuje Hercegovačka franjevačka provincija iz Mostara, iste godine u studenome  Hrvatski kulturni klub iz Zagreba dodjelio mu je  GODIŠNJU NAGRADU ZA PROMICANJE HRVATSKE KULTURE U SVIJETU , dok je u prosincu  dobio u Beču prestižnu  europsku nagradu  „Dr. Alois Mock Europa Preis“.  U ožujku 2018. godine dobio je ZLATNI ORDEN ZA ZASLUGE U REPUBLICI AUSTRIJI od predsjednika Republike Austrije.

U rujnu 2018.godine Academia Cravatica iz Zagreba imenovala je Miru Gavrana prvim hrvatskim veleposlanikom kravate.

Od 2015. godine održava se svake jeseni u Novoj Gradiški književno-kazališna manifestacija LET S GAVRANOM , a prve godine je upriličen i  medjunarodni simpozij MIRO GAVRAN – PROZNI I KAZALIŠNI PISAC, te je  godinu potom objavljen  istoimeni zbornik s tekstovima šesnaest autora iz četiri zemlje. Godine 2019. Miro Gavran je proglašen počasnim građaninom Nove Gradiške.

U proljeće 2019.godine u Mostaru u Bosni i Hercegovini održani su  „Dani Mire Gavrana u Mostaru“. U listopadu 2021. dobio je Nagradu za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac“, a u studenome iste godine  izabran je za predsjednika Matice hrvatske.

U svibnju 2022. godine dobiva popularnu nagradu VEČERNJAKOV PEČAT – OSOBA GODINE u kategoriji kultura, a u lipnju iste godine biva proglašen počasnim akademikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Mostaru.

U travnju 2023. godine dobio je Nagradu „Antun Branko Šimić“ za poemu „Obrana Jeruzalema“, a u prosincu iste godine Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata proglašava ga Osobom 2023. godine za književna postignuća ostvarena u zemlji i inozemstvu.

U ožujku 2024.godine Hrvatski diplomatski klub proglašava ga počasnim članom, dok u travnju iste godine dobiva Zlatnu povelju Brodsko-posavske županije za svoj književni rad, te Nagradu “Dubravko Horvatić” za poemu “Obrana Jeruzalema”.

U svibnju 2024. Miro Gavran postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002. godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov je glumac.

Miro Gavran – osobna stranica