U utorak 21. lipnja u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovu trgu 14 u Zagrebu, održana je promocija monografije o Spomeniku domovini u Zagrebu autora Nenada Fabijanića, Domovini 20. Nakon pozdravnih riječi predsjednika HAZU akademika Velimira Neidhardta o knjizi su uz prezentacije govorili dr.sc. Snješka Knežević, dr.sc. Danko Plevnik, mr.sc. Zvonko Pađan, dr.sc. Mirna Rudan Lisak te autor  Nenad Fabijanić, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Monografija DOMOVINI ’20 o Spomeniku Domovini čiji je autor arhitekt Nenad Fabijanić, član suradnik HAZU, objavljena je u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u studenom 2021. U monografiji je izložena kronologija od početne zamisli do realizacije Spomenika Domovini.  Idejno rješenje Nenada Fabijanića dobilo je prvu nagradu na natječaju koji su raspisali Grad Zagreb i Udruženje hrvatskih arhitekata. Kamen temeljac za izgradnju Spomenika Domovini postavljen je 23. rujna 2019., a svečano je otkriven 10. prosinca 2020.

Snješka Knežević, Danko Plevnik, Ivo Babić, Zvonko Pađan, Mirna Rudan Lisak i Joško Belamarić autori su tekstova o genezi, mjestu, obilježju, simbolici, putu od naroda do nacije, povratku iskonu, likovnosti i višeznačnosti memorijala. Izvršni urednici su Leila Nanuk i Žorž Draušnik, a grafički dizajn potpisuje Borjana Katić-Štetić. Bogato ilustrirana, monografija slikom i riječju donosi detaljan prikaz rađanja ideje, nastanka i realizacije memorijala oblikovanoga u ime sjećanja.

,,U svemu možeš vidjeti samo ono što nosiš u sebi.’’ – Slobodan Vuličević

,,Fabijanićev spomenik nosi dvije poruke. Jedna je “in perpetuam memoriam” (na trajni spomen) teškim ratnim vremenima i palim žrtvama, a drugi je “memento, homo” (sjeti se, čovječe) da je nastala nova slobodna država jednoga naroda i gledaj otvoreno u budućnost. Prva je ostvarena metaforičkim elementima – vodom, zrakom i vatrom, a druga arhitektonskim artefaktima – zidom i portalom, prolazom u tu budućnost. Iako je moguće osjetiti gotovo ibsenovsku dramatičnost u izmjenjivanju raznih psiholoških stanja, autor je postigao prepoznavanje dominantne uloge optimizma i vjere u budućnost, kroz gotovo djevičansku čistoću svojih formi…” – Zvonko Pađan