Pääbo Svante
Pääbo Svante
Akademske titule:
- profesor doktor znanosti
Članstvo u Akademiji:
- dopisni član – Razred za prirodne znanosti (10.05.2012. – …)
Svante PÄÄBO, švedski antropolog i genetičar, rođen je 1955. u Stockholmu. Studije humanističkih znanosti i povijesti te medicine završio je na Sveučilištu u Uppsali (University of Uppsala), gdje je postigao stupanj doktora znanosti 1986. godine. Usavršavao se na Institutu za molekularnu biologiju II (Institute for Molecular Biology II) u Zürichu, u Kraljevskoj fondaciji za istraživanje kancerogenih bolesti (Imperial Cancer Research Fund) u Londonu i na Biokemijskom fakultetu Sveučilišta države Kalifornije (Department of Biochemistry, University of California) u Berkeleyu. Stupanj docenta iz medicinske genetike postigao je na Sveučilištu u Uppsali, a profesor u trajnom zvanju postao je 1990. iz područja opće biologije na Sveučilištu u Münchenu (University of Munich). Od 1997. godine ravnatelj je Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck (Max-Planck-Institute for Evolutionary Anthropology) u Leipzigu u Njemačkoj, gdje je od 1999. i profesor genetike i evolucijske biologije; od 2003. je profesor komparativne genomike na Sveučilištu u Uppsali. Do danas je sa suradnicima objavio više od 200 izvornih znanstvenih radova, 20 poglavlja u knjigama i dva patenta, koji su citirani više od 24.000 puta (h-indeks 85). Svojim je znanstvenim radom dobro poznat i znanstvenoj zajednici i široj javnosti kao utemeljitelj novoga znanstvenog područja – molekularne arheologije – i kao jedan od najutjecajnijih svjetskih znanstvenika s područja evolucijske genetike čovjeka. To podrazumijeva izdvajanje i znanstvenu analizu DNA iz paleontoloških i arheoloških ostataka, pa su metode koje je uveo u znanstvena istraživanja danas međunarodni standard u tome području znanosti. Primjenjuju se za istraživanje filogeneze i populacijske genetike izumrlih životinjskih vrsta, a tehnike analize drevne DNA primijenjene su potom i na tisućama novijih bioloških primjeraka u muzejskim zbirkama i u forenzičkim istragama. Prilagodio je napredne tehnike izdvajanja DNA nizova drevnoj DNA, što je omogućilo analiziranje čitavih genoma iz izumrlih organizama. Kao najvažniji uspjeh dr. Pääbe navodi se smion projekt otkrivanja čitavog neandertalskog genoma, dovršen 2010. godine, koji je proveo u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti. Za svoj doprinos znanosti dobio je brojna odličja: Max Delbrück Medal, Leibniz Science Prize, Rudbeck Prize, Ernst Schering Prize, Louis Jeantet Prize for Medicine, Virchow Medal, Gorjanović-Kramberger Medal, Academy of Achievement Honoree, Pour le Mérite, Kistler Prize, Grosses Bundesverdienstkreuz mit Stern, Darwin-Plakette, Anatomische Les, Theodor Bücher Medal, Newcomb-Cleveland Prize, Biochemical Analysis Prize, Carus Medal and Prize i dr. Član je i nekoliko akademija, i to: Berlin-brandenburške akademije znanosti (Berlin-Brandenburgische Akademie der Wissenschaften), Švedske kraljevske akademije znanosti (Royal Swedisch Academy of Sciences), Njemačke akademije za prirodne znanosti Leopoldine (Deutsche Akademie der Naturforscher Leopoldina), Saksonske akademije znanosti (Saxonian Academy of Sciences), Akademije Europea (Academia Europea), američke Nacionalne akademije znanosti (National Academy of Sciences – SAD), Međunarodne akademije za filozofiju znanosti (Academie Internationale de Philosophie des Sciences), Američke akademije za umjetnost i znanost (American Academy of Arts and Sciences). Član je uredničkih odbora niza međunarodnih znanstvenih časopisa, među kojima su i: Journal of Human Evolution, Genome Research, Molecular Phylogenetics and Evolution, Biological Chemistry, BioTechniques, Human Heredity, Ancient Biomolecules i dr. Za svoj znanstveni rad dobio je počasne doktorate od Sveučilišta u Zürichu, Sveučilišta u Helsinkiju i Kraljevskog instituta za tehnologiju (Royal Institute of Technology) u Stockholmu. Za dopisnog člana HAZU izabran je 2012.
Za više podataka: https://www.eva.mpg.de/genetics/staff/paabo/home.html