Jović Nikola
Jović Nikola
Akademske titule:
- profesor doktor znanosti
Članstvo u Akademiji:
- dopisni član – Razred za medicinske znanosti (12.05.1994. – …)
Biografija
Nikola Ivan Jović, psihijatar, rođen je 7. lipnja 1935. u Makarskoj. Diplomirao je 1963. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1965. specijalizirao psihijatriju i psihoterapiju u Velikoj Britaniji, a 1969. specijalizirao je neurologiju i psihijatriju u Zagrebu. Radio je na Neurološko-psihijatrijskoj klinici u Zagrebu i u Centru za mentalno zdravlje Kliničkog bolničkog centra na Polikliničkom psihoterapijskom odjelu. Od 1972. do 1978. bio je na psihoanalitičkoj izobrazbi na Institutu Sigmund Freud u Zürichu, a tijekom izobrazbe radio je u Kantonalnoj bolnici u Herisau. Od početka postdiplomskog studija iz psihoterapije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu sudjeluje u nastavi dolazeći iz Švicarske gdje stalno boravi. 1980. izabran je za docenta, a 1989. za izvanrednog profesora za predmet medicinska psihologija.
Područje njegove znanstvene i stručne djelatnosti su psihoanalitička terapija i psihogerijatrija. Znanstvenim radovima iz psihoanalitičke terapije obogatio je novim spoznajama temeljna pitanja psihoanalize. Posebno je značajan njegov znanstveni doprinos psihodinamici i psihoterapiji psihičkih poremećaja starije životne dobi.
Nikola Jović bio je šef liječničke službe za psihogerijatriju Sveučilišne psihijatrijske klinike u Zürichu i šef instituta za psihoterapiju i skrb starijih ljudi.
Osnivač je i predsjednik Komisije za psihijatriju i psihoterapiju starenja Švicarskog društva za socijalnu psihijatriju te član Upravnog odbora, dopredsjednik Švicarskog liječničkog društva za psihijatriju starenja. Povezujući svoje bogato znanje i iskustvo stečeno znanstvenim istraživanjima u području psihogerijatrije, jedan je od pionira organizacije psihogerijatrijske djelatnosti u Švicarskoj.
Zajedno s akademikom Ivom Padovanom (predsjednik HAZU 1998.–2003)., inicirao je uređenje Memorijalne sobe hrvatskih nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. 2002. godine darovao je Hrvatskoj akademiji osobne predmete nobelovca Lavoslava Ružičke između kojih se ističe Diploma o dodjeli Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine.
U vrijeme Domovinskog rata svoje rodoljublje iskazuje u mnogim prilikama. Organizator je i član stručnih, kulturnih i humanitarnih hrvatskih udruga u Švicarskoj. Znanstvenim, stručnim, edukativnim i organizacijskim radom afirmirao se u švicarskoj medicini i svjetski poznatoj švicarskoj psihijatrijskoj školi.
Od 1994. godine dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.