Znanstveno vijeće za zaštitu prirode Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

organizira predavanje koje će održati

dr. sc. Ivica Vilibić  (Institut Ruđer Bošković)

Kako eksplozija vulkana može uzrokovati tsunamije u svjetskim morima?

u ponedjeljak, 21. ožujka 2022. s početkom u 13 sati

online putem MS teams platforme / za sudjelovanje kontaktirati zmuhek@hazu.hr

Moderator

akademik Goran Durn, predsjednik Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode

Dana 15. siječnja 2022. godine jedna od glavnih svjetskih vijesti je bila erupcija vulkana Hunga Tonga gotovo na suprotnoj strani zemaljske kugle, u blizini Novog Zelanda. Osim devastirajućeg utjecaja na okolna otočna područja zbog višemetarskog tsunamija koji je nastao urušavanje kaldere i debelog sloja vulkanskog pepela, ova eksplozivna erupcija je uzrokovala udarni zvučni val u atmosferi koji se čuo i na udaljenostima od tisuću i više kilometara, a udarni val je obišao Zemlju nekoliko puta. Val vidljiv u tlaku zraka – točnije dva vala koja su došla sa sjever-sjeveroistoka i jug-jugozapada u razmaku od oko 5 sati – su bilježena i na mikrobarografima u Jadranu u večernjim satima tog istog dana, s amplitudom od oko 2 milibara. Kako poremećaji u tlaku zraka mogu stvoriti izrazito visoke valove u moru – fenomen zvan meteorološki tsunami – tako su i valovi nastali ovim poremećajem zabilježeni u svim oceanima, no uglavnom s visinama ne višim od metra. Zašto? Jer brzina širenja tih valova u atmosferi je bitno viša od brzine širenja valova tsunamija u moru, pa nije došlo do pojave tzv. Proudmanove rezonancije. U predavanju će se prezentirati najnovija saznanja o ovoj erupciji, svjetska opažanja širenja udarnog vala kao i njegovo modeliranje, mjerenja generiranih valova tsunamija, kao i njihovo reproduciranje globalnim oceanografskim modelom.

Dr. sc. Ivica Vilibić je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u Zavodu za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković, gdje se aktivno bavi raznim temama iz područja znanosti o moru, napose: tsunamijima i meteorološkim tsunamijima, dinamikom vodenih masa u Jadranu i Mediteranu, klimatskim trendovima i varijacijama, klimatskim modeliranjem visoke razlučivosti, interdisciplinarnim istraživanjima mora, te uvođenjem novih matematičkih metoda u oceanografiji. Vodio je i bio suradnik u više desetaka nacionalnih i međunarodnih projekata, financiranih od raznih hrvatskih i međunarodnih zaklada i agencija, kao što su Američka administracija za more i atmosferu (NOAA), Okvirni istraživački programi EU (FP5, FP6, FP7, Obzor 2020), Hrvatska zaklada za znanost, Fond Jedinstvo uz pomoć znanja, bilateralni HR-IT i HR-USA projekti, i drugi. Objavio je preko 135 izvornih znanstvenih radova prema Web of Science Core Collection bazi, dok broj citata iznosi oko 3 000, a H-index 31. Bio je recenzent više desetaka međunarodnih i domaćih projekata, te stotinjak znanstvenih radova, uključivo radova iz vrhunskih znanstvenih časopisa (Nature). Vodio je desetak doktorskih i diplomskih studenata te poslijedoktoranada, uključujući i dvoje laureata Državne nagrade za znanost, koju je i sam dobio 1999. i 2012. godine. Organizirao je nekoliko međunarodnih znanstvenih konferencija i radionica, uključujući Prvu svjetsku konferenciju o meteorološkim tsunamijima (Split, svibanj 2019. godine). Kao nacionalni predstavnik sudjelovao je u radu Međuvladine oceanografske komisije (IOC) i njezinih tijela, dok je bio član, predsjednik, predstavnik ili ekspert u više stručnih nacionalnih i međunarodnih tijela kao što su Nacionalno povjerenstvo za Okvirne istraživačke programe EU, Programski odbor za FP7, Obzor 2020 i Obzor Europa EU, Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, Europska mreža ureda za znanstvenu čestitost (ENRIO), znanstveni odbor Hrvatske zaklade za znanost, Europski odbor za more (EMB), Europski sustav opažanja u oceanima (EuroGOOS), inicijativa BLUEMED, i drugo.