Razred za filološke znanosti HAZU organizirao je u ponedjeljak 14. ožujka 2022. u palači HAZU komemorativni sastanak u povodu prve obljetnice smrti akademika Gorana Filipija. Sastanak je otvorio akademik Ranko Matasović, zamjenik tajnika Razreda, a o životu i djelu akademika Filipija govorili su akademik August Kovačec, akademik Josip Bratulić, prof. dr. sc. Dunja Brozović-Rončević i prof. dr. sc. Maslina Ljubičić.

Akademik Goran Filipi, istaknuti hrvatski jezikoslovac, romanist i leksikograf, rođen je 18. siječnja 1954. u Zadru. Odrastao je i školovao se u Izoli pa je od malena bio aktivni govornik kako slovenskoga, tako hrvatskoga i talijanskog. Na studij talijanskoga jezika i književnosti  upisao se na Filozofskom fakultetu u Zadru i diplomirao 1979. Poslijediplomski studij iz romanske lingvistike završio je na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (u izvedbi Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i , pod mentorstvom akademika Vojmira Vinje, stekao magisterij 1985. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. Od 1985. do umirovljenja 2019. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Puli, na Katedri za talijanski jezik i književnost, gdje je od mjesta asistenta prošao cijelu karijeru sveučilišnog nastavnika sve do izbora za redovitoga profesora u tajnom zvanju 1998. Tijekom karijere obavljao je, među ostalim, i dužnost dekana Fakuleta od 1998. do 2002.

Za redovitog člana HAZU, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2012., a od 2008. bio je član suradnik. Od 2019. bio je voditelj Zavoda za lingvističke znanosti HAZU u Zagrebu.

Kako je potekao iz betinske obitelji s dugom brodograditeljskom tradicijom, svoja sustavna lingvistička proučavanja započeo je na brodograđenom nazivlju istočne obale Jadrana (prvenstveno zadarskoga područja) te nazivlju morske faune. Te će ga teme do kraja karijere i dalje uvijek zanimati, a na tom je području postigao znatne rezultate u istraživanju.

Radeći u Puli i u Istri zaputio se u jezikoslovne pothvate koji su se u početku činili neostvarivima. Prvo je započeo jezične ankete u istrorumunjskim selima u Čepićkoj dolini (gdje se govori „vlaški“ ili, kako je uvriježeno u romanistici, istrorumunjski) i na Ćićariji u selu Žejane (gdje se istrorumunjski zove jednostavno „žejanski“).  Svaki je tjedan odlazio u ta naselja i prikupljao odgovore na pitanja prema unaprijed pomno sastavljenom upitniku (kvestionaru) koji je trebao ilustrirati kako fonološki i gramatički ustroj te rječnički sastav samoga idioma tako i njegove kontakte sa susjednim idiomima. Između 1998. i 2019. uspio je, zahvaljujući i suradnji svojih kolega i studenata, objaviti atlase istriotskoga (1998.), istrorumunjskoga (2002.), istromletačkoga (2012.) s odgovarajućim knjigama indeksa za svaki idiom, a na mreži je objavio i opsežan atlas hrvatskih te slovenskih govora (2019.). Osim toga objavio je i Atlas pomorske terminologije istarskih govora (2013.). Pored mnogobrojnih radova posvećenih pojedinim istarskim (i dalmatinskim)  idiomima ili pak pojedinim  jezičnim temama, uredio je ili sudjelovao u priređivanju nekoliko rječničkih djela za istarske govore (posebno za one roverske), a  za jezičnu znanost osobito je važan njegov veliki etimološki rječnik istrorumunjskoga zamišljen u deset knjiga (prema tematskim područjima) od kojih je do sada izašlo njih šest (2006., 2007., 2008., 2009., 2011., 20017.). Akademik Goran Filipi umro je u Medulinu 8. siječnja 2021.