U organizaciji Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, u četvrtak, 9. prosinca 2021. održan je jednodnevni međunarodni znanstveni skup „Drago Ibler – arhitektura kao ideja života“ u povodu stote obljetnice početka djelovanja arhitekta Drage Iblera.  Skup je održan u sklopu izmještenih aktivnosti Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU u konferencijskoj dvorani Hrvatske komore građevinskih inženjera u Chromosovom tornju u Zagrebu, te putem Zoom platforme s ukupno 239 uključenja tijekom dana. Na skupu je s izlaganjima sudjelovalo 16 međunarodnih znanstvenih istraživača iz Zagreba, Budimpešte, Ženeve, Essena, Ljubljane, Beograda i Mostara.

Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je kazao da ime Drage Iblera predstavlja paradigmu jednog vremena u kojem je stvarana moderna arhitektura te da je prvi unio nove europske postavke arhitektonske misli, i to ne kopirajući, nego stvarajući u skladu s tim načelima na europskoj razini. „U  Hrvatskoj s otprilike četiri milijuna stanovnika između dvaju svjetskih ratova djelovalo je više od šezdeset arhitekata sljedbenika internacionalnoga stila. U ovom dijelu Europe, prema broju sljedbenika i ustrajnosti, bio je to posve neobičan fenomen. Vodila ga je skupina od 35 arhitekata, djelujući u specifičnom arhitektonskom miljeu koji je nastao pod utjecajem triju glavnih obrazovnih središta. Najveći dio, otprilike polovica arhitekata, školovala se u austrijskim i drugim srednjoeuropskim središtima: u Beču, Pragu, Grazu, Berlinu, Dresdenu, pa čak i Gdansku. Otprilike trećina njih diplomirala je na Zagrebačkom sveučilištu, na kojem je 1919. pod vodstvom Ede Šena osnovana Tehnička visoka škola, prva visokoškolska arhitektonska ustanova u Hrvatskoj. Najmanja skupina, jedva petina, no iznimnih arhitekata, bili su studenti arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Internacionalni stil u Akademijinu školu arhitekture dolazi 1926. s novoimenovanim profesorom Dragom Iblerom.  On počinje s klasicizmom, da bi zatim dvadesetih i tridesetih godina krug oko svoje škole arhitekture internacionalno usmjerio prema  avangardnosti s kojom  između dvaju ratova prednjači na jugoistoku Europe. Njegova škola će kreativnim djelovanjem znatno utjecati i na poslijeratna arhitektonska zbivanja“, rekao je akademik Neidhardt. Istaknuo je da se za krug oko Iblera veže termin Zagrebačka škola arhitekture te da su on i njegovi studenti i suradnici  (Kauzlarić, Horvat, Planić,  Bon, Požgaj, Galić, Šegvić i drugi) uspostavili likovno i ideološki progresivan krug arhitektonskih protagonista. „Svojim socijalnim nabojem i iznimnim arhitektonskim ugledom djelatnost toga kruga iskristalizirat će se u pojam Zagrebačke arhitektonske škole, izrazite sklonosti internacionalnoj orijentaciji, dojmljivo više od svojih susjeda u tadašnjoj državi. Hrvatska arhitektura okrenula se socijalnom i funkcionalnom, vodeći i svojevrstan slobodarski pokret protiv nataloženoga povijesnog utjecaja raznih prijestolnica. Biti internacionalan bio je izvor nade da se ostane poseban. U toj otvorenosti prema  svijetu treba promatrati i Grad Zagreb koji uspijeva 1930. plansku regulaciju svojega razvitka razriješiti međunarodnim natječajem,  čiji će se europski rezultati pretopiti u najveću zagrebačku urbanističku ideju 20. stoljeća. Na žalost, danas se ta vizionarska ostavština zaboravlja i oskvrnjuje“, kazao je akademik Neidhardt.

Zaključnu riječ uputio je akademik Mladen Obad Šćitaroci, tajnik Razreda za likovne umjetnosti HAZU, podsjetivši da se održavanjem skupa obilježava i 30 godina od donošenja odluke VII. Razreda za likovne umjetnosti HAZU o osnivanju Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU (9. prosinca 1991. godine).

Uvodne govore održali su prof. Rudolf Klein (Fakultet arhitekture i građevinarstva Sveučilišta sv. Stjepana u Budimpešti), prof. Tadej Glažar (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Ljubljani) i akademik Andrija Mutnjaković, voditelj Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU.

Izlaganja su održali (kronološkim redoslijedom agende): Iva Ceraj (Zagreb), Marina Bagarić (Zagreb), Nikolina Šimetin Šegvić (Zagreb), Vladimir Filipović (Mostar), Jasna Galjer (Zagreb), Darja Radović Mahečić i Ivana Haničar Buljan (Ženeva, Zagreb), Aleksandar Kadijević (Beograd), Darko Kahle (Essen), Ana-Marija Zubović (Zagreb), Borka Bobovec i Andriana Pozojević (Zagreb), Vanja Brdar Mustapić i Vesna Meštrić (Zagreb). Skup je moderirala Iva Ceraj.

Izlaganjima su predstavljene stvaralačke, pedagoške i strukovne pozicije arhitekta Drage Iblera, razmotrene refleksije njegova djelovanja na daljnji tijek hrvatske arhitekture i sadašnji trenutak, a opus revaloriziran i pozicioniran u međunarodni kontekst.

Arhitekt Drago Ibler pripada generaciji hrvatskih arhitekata koji su sredinom 20. stoljeća dovršavali negaciju klasicističke arhitekture 19. stoljeća, započeli istraživanja postavki suvremene funkcionalističke arhitekture i kreirali repere buduće arhitekture. Zahvaljujući školovanju u Dresdenu i Berlinu, radu u Poelzigovu atelijeru te članstvu u CIAM-u, spoznavao je vrhunske arhitektonske tendencije i sugerirao ih svojim projektima i realizacijama. Kao profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, na Arhitektonskom fakultetu u Ženevi i u Državnoj radionici za arhitekturu u Zagrebu obrazovao je nove generacije vodećih hrvatskih arhitekata, kao projektant osmislio je i realizirao ključne spomenike hrvatske arhitekture, kao osnivač i voditelj likovne grupacije Zemlja objedinjavao je likovne umjetnike radi afirmacije i širenja progresivnih umjetničkih i socijalnih tendencija, a kao predsjednik tadašnjeg Društva arhitekata Jugoslavije borio se za status struke i kvalitetu arhitekture. Drago Ibler bio je dominantni protagonist koji je uvodio međunarodnu arhitektoniku u hrvatsku arhitekturu kako bi uveo hrvatsku arhitekturu u međunarodnu arhitektoniku. Sumarni pregled svestranog djelovanja arhitekta Drage Iblera izaziva potrebu za detaljnom znanstvenom elaboracijom: života, djela, utjecaja, pedagogije, komparacije, suradnje, regularnosti, sinteze, inovacije, arhitektonike.

Održavanjem znanstvenog skupa o arhitektu Dragi Ibleru (1894.–1964.), stvaratelju niza antologijskih djela i jednom od utemeljitelja zagrebačkoga arhitektonskog kruga, Hrvatski muzej arhitekture obilježava stotinu godina od početka autorova djelovanja. Već za studentskih dana, počevši od 1920. godine, Ibler je sudjelovao u nizu arhitektonskih natječaja u znaku socijalnih i umjetničkih izazova razdoblja. Svojim je opusom i višeznačnim djelovanjem desetljećima ustrajno promicao progresivna načela arhitektonskog oblikovanja u rasponu kreativnog izričaja od ekspresionizma i nove stvarnosti 1920-ih do modernizma internacionalnoga stila 1930-ih i poetičnog funkcionalizma 1950-ih godina.

Za upoznavanje stvaralačke osobnosti arhitekta Drage Iblera zaslužna je akademkinja Željka Čorak, koja je Iblerovo djelo predstavila u funkciji znaka, kao paradigmu jednoga vremena u kojem je stvarana moderna arhitektura. Ovim znanstvenim skupom želja nam je nadovezati se na uporišne točke, ponovno razmotriti Iblerove stvaralačke, pedagoške i strukovne pozicije, utvrditi njegovu važnost i utjecaje na daljnji tijek hrvatske arhitekture sve do refleksija u sadašnjem trenutku te pozicionirati Iblerov život i djelo u međunarodni kontekst. Pri tome smo se vodili Iblerovom mišlju o arhitekturi kao ideji života koju je formulirao u okviru uvodne riječi prilikom otvaranja Prvog kongresa arhitekata Jugoslavije, a istu je misao izrazio i u sintagmi programske deklaracije grupe Zemlja 1929. godine – jer su umjetnost i život jedno.

Knjižica sažetaka