U ponedjeljak 29. studenog 2021. u Krakovu je u 83. godini života umro istaknuti poljski jezikoslovac i kroatist Wiesław Boryś, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rodio se 4. siječnja 1939. u mjestu Bzinu u Vojvodstvu Świętokrzyskie. Od 1956. do 1961. studirao je slavistiku na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu. Hrvatska gramatika Julija Benešića vezala ga je uz hrvatsku jezičnu problematiku i približila ga čakavštini. Doktorirao je 1969. temom iz tvorbe imenica u starim čakavskim tekstovima 15. i 16. stoljeća. Svoj jezični opus posvetio je slavenskom (dijalektalnom) leksiku i slavenskoj etimologiji. Od nekoliko njegovih važnih knjiga pet ih se odnosi na njegova čakavska istraživanja, a nekoliko desetaka znanstvenih radova obrađuje izravno ili posredno u prvom redu čakavski, ali i kajkavski idiom te uopće hrvatsku dijalektalnu, etimološku i drugu jezičnu tematiku.
Matica hrvatska mu je 2007. objavila knjigu Čakavske leksičke studije, Praslavensko naslijeđe u čakavskome leksičkom fondu, a objavio je i knjige Studia nad dialektem czakawskim Juraja Križanicia, Akcentuacja rzeczowników (1986.) te Czakawskie studia leksykalne. Dziedzictwo prasłowiańskie w słownictwie czakawskim (1999.).
Bio je jedan od najuglednijih živućih čakavologa, a 2009. dobio je Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu.
Dugo je radio na redakciji Praslavenskog rječnika Poljske akademije znanosti (Słownik prasłowiánski) pod uredništvom F. Sławskoga (1974. i dalje), a zatim je bio profesor na Katedri za hrvatski, srpski i slovenski jezik Odsjeka za slavensku filologiju Jagelonskoga sveučilišta u Krakovu. Objavio je i Poljski etimološki rječnik (Słownik etymologiczny języka polskiego), a istraživao je i kašubski jezik.
Za dopisnog člana HAZU izabran je 2010.