U Gliptoteci HAZU 8. srpnja u 19 sati otvorena je izložba Stephana Lupina Umjetnost u vrtlogu strasti, nemira i napetosti. Autorica izložbe i publikacije je dr.art. Mirna Rudan Lisak. Izložba se može pogledati do 20. kolovoza 2021. godine u radno vrijeme Gliptoteke HAZU (uto-pet : 11-19, vikend: 10-14)
Stephan Lupino u svijetu je prepoznat po fotografijama New Yorka ’80-ih godina prošlog stoljeća, a uz te su fotografije njegovi briljantni portreti, aktovi i modne fotografije objavljeni u prestižnima svjetskim časopisima kao što su Photo, Zoom, Vogue, King, Max, Playboy, L’Europeo, L’Espresso, Per Lui i mnogim drugima. Unatoč tomu, u posljednjih petnaestak godina umjetnik je učinio začudan zaokret koji je rezultat njegove duboke uronjenosti u stvarnost, stoga njegova recentna djela izravno korespondiraju s dugotrajnim promišljanjem i sebe i svijeta vibrirajući aktualne rezonance vremena. Kako su na tom putu odabrani motivi i mediji nositelji prijelomnih trenutaka širih razmjera, nakon uzbudljive njujorške umjetničke i noćne scene, po povratku u Hrvatsku u vrijeme Domovinskog rata ciklusom Moji anđeli Lupino se posvetio teško bolesnoj djeci kao metafori umiranja, tuge i nestajanja. Potom je išao još dalje te je odbacio i samu fotografiju ne bi li se u području kiparstva i slikarstva vratio motivu smatrajući da njime još uvijek ima nešto reći ako u njega ugradi sve spoznaje stečene u multikulturalnoj sredini te umrežavanjem različitih umjetničkih grana i medija kreira vlastiti umjetnički izraz. Čim je proširio područje svojeg djelovanja nastao je lupinizam – njegov vlastiti umjetnički pravac u okviru kojega svako djelo nosi snažan pečat umjetnikove osobnosti.
Lupinovo stalno iskakanje iz tračnica isijava vječnom jurnjavom kako bi u jednome proživio nekoliko života, a na tom putu on neprestano iznenađuje svojim inovacijama i kreacijama kojima daje odgovore na svijet u kojem živimo. Pritom također smiono navješćuje svijet koji tek dolazi, u kojemu unatoč nelijepoj stvarnosti on vidi ljepotu čak i kad likovnim jezikom progovara o apokalipsi na tragu distopijskog nadrealizma, u čijem se prostoru odigrava bespoštedna borba između dobra i zla. Anticipacija je to budućnosti oblikovana u drvetu i metalu te oslikana na reljefnim platnima ispunjenima uznemirujućim likovima anatomski sličnima čovjeku u nadrealnom i postapokaliptičnom okruženju, no kako su njihovi osjećaji u cijelosti oslobođeni mržnje, u njima nema ni ljubavi, pa usprkos prigušenom erosu unisono zrače distanciranošću, otuđenošću i samoćom. Od toga je nastao zaseban Lupinov umjetnički svijet karakterističan po ozračju strepnje i tajnovitosti, u kojemu njegova djela balansiraju između erosa i thanatosa, očaja i nade, svjesnoga i nesvjesnoga, stalnoga i promjenjivoga, stvarnoga i izmaštanoga, istine i zablude, a upravo je spomenuta ambivalentnost omogućila smjestiti Lupinov opus u prostor i vrijeme kako bi ova izložba iznjedrila neočekivane analogije s drugim umjetnicima iz posve različitih umjetničkih grana i medija, ali i nekih posve drugih epoha, bacajući tako novo i originalno svjetlo na Lupinovo stvaralaštvo.
Riječ je o „duhovnim preletima u dugoj spirali vremena koji uznemiruju san sebi sličnih“, a u tom vrtlogu Lupino svojim djelima kreira sintezu zraka, vode, zemlje i vatre, vraćajući nas u pandemiji koronavirusa praiskonskim elementima, da bi na pragu izlaska iz svjetske krize u ženi ponovno pronašao izvor nade i ljubavi. Tako nas ni u jednom trenutku ne napušta svijest o tomu da je Lupinov odgovor na sve što ga okružuje vječna potraga za ljepotom i izražajnošću – od modela u fotografiji do kreiranja vlastita umjetničkog svijeta, a ljepota koju je nekoć vidio kroz objektiv sad se prelila u materičnost proizišlu iz umjetnikove mašte, pri čemu nimalo ne gubi svoju autentičnost. On je jednostavno Lupino koji mijenja medij, izričaj, idiom, ali uvijek ostaje prepoznatljiv po tomu da svijet vidi posebnim očima prelamajući ga kroz svoj umjetnički senzibilitet. Kako je pritom stvaranje za njega način egzistencije kojim permanentno odgovara na aktualna događanja u svijetu, u njegovima budućim fazama ponovno možemo očekivati jednoga posve novog Lupina.
Fotografije: Ognjen Karabegović