Osnovna škola i realna gimnazija u Zagrebu.

Studij započinje 1919. na Tehničkom fakultetu, ali već 1920. prelazi na Filozofski fakultet na kojemu upisuje prirodoslovne predmete i geografiju, gdje i diplomira 1924. g.
Doktorira 1928. u Ljubljani (mentor prof. dr. Jovan Hadži).

Od 1923. - 1927. na Mineraloško-petrografskom muzeju u Zagrebu, kao student i namjesni učitelj.
1927. – 1940. asistent na Morfološko-biološkom zavodu Medicinskog fakulteta; od 1940. izvanredni, a od 1943. redoviti profesor biologije na Veterinarskom fakultetu.  Od 1951. ponovno na Medicinskom fakultetu kao redoviti profesor i predstojnik Katedre za biologiju Medicinskog fakulteta do umirovljenja 1970.
Osim toga predavao Poljoprivrednu i šumarsku entomologiju i Zoologiju 1939. – 1942. i 1944. – 1945. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, te preko 10 godina, od 1960/61. do 1972/73., Genetiku na Biološkom odsjeku PMF-a.

God. 1936. boravi 6 mjeseci na Prirodoslovnom muzeju u Parizu (Musée d'Histoire Naturelle) i Britanskom prirodoslovnom muzeju (British Museum, Natural History) u Londonu.
God. 1958. pozivaju ga dr. Ernst Mayr i dr. Milislav Demerec, direktor Odjela za genetiku Carnegy Foundation u Washingtonu, da održi pozivno predavanje na najjačem svjetskom forumu suvremene biologije, Simpoziju kvantitativne biologije u Cold Spring Harboru (Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology) posvećenom temi „Izmjena genetskog materijala: mehanizmi i posljedice“.

Objavio je oko 90 znanstvenih radova, od toga preko 50 u inozemnim i međunarodnim časopisima (Popis znanstvenih radova vidi u Spomenici br. 92, 2000).

Do kraja života bio je član uredništva hrvatskih časopisa „Natura croatica“ i „Periodicum biologorum“ te glavni urednik časopisa „Entomologia croatica“.

Počasni član Finskog entomološkog društva, Zoološke akademije u Agri (Indija), Lepidopterološkog društva SAD i Europskog lepidopterološkog društva. U British Museum (Nat. Hist.) uređena je posebna soba „Lorković's Room“.

God. 1959. dopisni, a od 1965. redovni član HAZU (tada JAZU).

Nagrada „Ruđer Bošković“ 1995., Državna nagrada za životno djelo (god?), Povelja Sveučilišta u Zagrebu (god?), Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (god?).

Istraživanja je uvijek počinjao terenskim radom (a nastavljao laboratorijskim), pa je tako planinarski propješačio sve planine u bližoj i daljoj okolici Zagreba, zatim Ličku Plješevicu, slovenske Alpe, Šar planinu, Maglić, Zelengoru  i dr., a posjetio je (1936) i Pireneje.