Meni osobnih stranica

Lovro Županović

akademik Lovro Županović

Datum rođenja:

  • 21.07.1925.

Mjesto rođenja:

  • Šibenik

Datum smrti:

  • 18.03.2004.

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (24.07.1991. - 18.03.2004.)
  • izvanredni član - Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (11.03.1986. - 24.07.1991.)
  • član suradnik - Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (31.03.1980. - 11.03.1986.)

Lovro Županović rođen je 21. srpnja 1925. u Šibeniku u težačko-činovničkoj obitelji. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Do odlaska u Zagreb na studij djelovao je kao orguljaš, dirigent i umjetnički rukovoditelj pjevačkih društava.

U Zagrebu je studirao slavistku i romanistiku na Filozofskom fakultetu (diplomirao 1950.), a povijest glazbe na Muzičkoj akademiji (diplomirao 1953.); u Ljubljani je na Filozofskom fakultetu doktorirao s tezom Rezultati i značajke stvaralaštva Vatroslava Lisinskog (1965.), a na Akademiji za glazbo diplomirao je na Odsjeku za kompoziciju u klasi prof. L. M. Škerjanca (1971.). Bio je srednjoškolski profesor (1950-1961), zatim profesor teoretskih predmeta na Odjelu za glazbu Pedagoške akademije u Zagrebu (1961-1978.), a sada je umirovljeni kao redoviti profesor Muzičke akademije u Zagrebu.

Djelovao je kao glazbeni kritičar (Vjesnik, 1953-55.; Književna tribina, 1959-60.; Republika, 1966-67.) a surađivao je i u Telegramu (1968-69.). Za Grove’s “Dictionary of Music and Musicians” (London) obradio je neke jedinice iz hrvatske glazbe (1972, 2000.).

Županovićevo bavljenje muzikologijom (od 1960.) vezano je uz istraživanje hrvatske glazbene prošlosti od 16. do 19. stoljeća. Na tom području objavio je više od 80, što znanstvenih što stručnih, radova s kojima je sudjelovao na znanstvenim skupovima bilo u domovini bilo u inozemstvu (Brno, Bydgoszcz, Graz, Venezia). Uz njih objavio je više knjiga. Prvi je u nas potaknuo organiziranje znanstvenih skupova o hrvatskim glazbenicima, a postavio je izložbe o životu i djelu V. Lisinkog, B. Berse i B. Papandopula. Priređivač je kritičkih i studijskih izdanja (ukupno 18 svezaka; 1969. i 1973.) te nekih svezaka skladbi u ediciji Izabrana djela I. Zajca (1983., 1986., 1993.). Lovro Županović je i začetnik, priređivač i urednik godišnje edicije Spomenici hrvatske glazbene prošlosti (10 svezaka objavljenih od 1970. do 1979.,11. sv. 1996.)

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za 1969. godinu za znanstvenu monografiju o životu i djelu V. Lisinskog, zatim nagrade “V. Lisinski” Društva hrvatskih skladatelja za 1970. i 1973.., te nagrada “I. Tijardović” DMSR Hrvatske Croatia Concert (1977.) i “I. Lukačić” (1985. i 1994., 1995. i 1997. Varaždin) za muzikološki rad te Nagrade grada Šibenika za životno djelo (1999.).

Kao skladatelj L. Županović je dosad napisao priličan broj djela sa gotovo svih područja glazbe, od kojih najveći broj pripada vokalnom području. Za mnoga je (od 1947.) dobio nagrade u zemlji i inozemstvu (Nizozemska, Italija). Neka su mu djela izvedena i u inozemstvu (Nizozemska, Belgija, Češka i Slovačka, Italija i Njemačka), a neka snimljena na LP gramofonskim pločama. U svojim ranim skladbama Županović je nastojao bez izravnog citiranja ostvariti raspoloženja pretežno srodna onima iz hrvatskog i južnoslavenskog glazbenog melosa, očitujući u nekim sklonost za barokne polifone oblike te pokazujući smisao za oblikovanje dramskih prizora (kantata Priča o Ciganima na tekst Vlatka Pavletića). Nakon toga je preko politonalitetnosti (Ćaskanja za flautu, gudače i timpane, 1960.) došao do slobodne tonalitetnosti (Mikrosuita na temu o interpunkcijama za klavir, 1965.), a potom i do aleatorike (Studija u bojama za orgulje, 1969.).

Kao glazbeni pedagog najprije u (zagrebačkim) općeobrazovnim školama (osmogodišnjoj, Klasičnoj gimnaziji) i u Srednjoj muzičkoj školi (Bjelovar) pa u Pedagoškoj te Muzičkoj akademiji Županović je nastojao raznim (svojedobno čak i novim) oblicima rada pobuditi odnosno produbiti zanimanje svojih učenika za glazbu (školske glazbene tribine, programi koncerata školskih zborova kojima je ravnao, koncerti skladbi studenata u PA, godišnji Javni seminari u MA i sl.). Produžena ruka takvog rada bilo je Županovićevo angažiranje u pisanju udžbenika (i priručnika) za općeobrazovne škole, ostvareno najvećim dijelom tzv. timskim radom.

Lovro Županović je (od 1991.) redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.