JOSIP JURAJ STROSSMAYER - osnivač Akademije (4. II. 1815. – 8. IV. 1905.)

 

Josip Juraj Strossmayer, biskup bosanski i srijemski s rezidencijom u Đakovu, jedan je od najpoznatijih Hrvata u svijetu, erudit i teolog, političar i neustrašivi narodni tribun, inicijator i pokrovitelj najznačajnijih nacionalnih kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata u modernoj  hrvatskoj povijesti, sve svoje umne i fizičke sposobnosti ugradio je u blagostanje i napredak svog naroda.
U Osijeku, gdje je rođen 4. veljače 1815., završava osnovnu i šest razreda srednje škole. Nakon dvogodišnjeg boravka u đakovačkom sjemeništu i ispita zrelosti (1831.-1833.) upućen je na filozofsko-bogoslovski studij  Sveučilišta u Pešti, gdje s nepunih dvadeset godina stiče naslov doktora filozofije (24. X. 1834.). Kao svećenik (16. II. 1838.) kratko vrijeme obavlja kapelansku službu u Petrovaradinu. Na Bečkom sveučilištu u lipnju 1842. promaknut je u doktora bogoslovnih znanosti. U đakovačkom sjemenišnom liceju od 1844. predaje matematiku i prirodne znanosti. U jesen 1847. imenovan je dvorskim kapelanom i ravnateljem znamenitog kolegija Augustineum u Beču i profesorom crkvenog prava na Bečkom sveučilištu. U prijestolnici na Dunavu proveo je i revolucionarnu 1848. godinu, a 18. studenoga 1849. imenovan je biskupom s rezidencijom u Đakovu. U službenim se spisima i nastupima redovito naziva biskupom bosansko-srijemskim ili bosanskim i srijemskim, povezujući na taj način dvije za Crkvu u Hrvata iznimno važne komponente: starokršćansko metropolitansko središte u Sirmiumu i za nacionalnu povijest prevažnu bosansku biskupiju, koja u srednjem vijeku predstavlja vezivno tkivo cjelovitog hrvatskog civilizacijskoga i kulturnog naslijeđa.
Biskup Strossmayer je 23. rujna 1851. imenovan apostolskim administratorom kneževine Srbije; 31. svibnja 1860. postaje članom proširenog Carskog vijeća; 1861.-1862. veliki je župan virovitički; 1861.-1866. zauzet je utemeljenjem Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu; 1867. prisiljen je na političko izgnanstvo; iste godine posjećuje Pariz i Francusku; 1869.-1870. ističe se kao vrstan govornik i glasnogovornik saborske manjine na Prvom vatikanskom saboru; 1869.-1874. vrlo je aktivan pri osnivanju modernog Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu; 8. rujna 1876. piše promemoriju Ruskoj vladi; 1. listopada 1882. inaugurira velebnu katedralu koju posvećuje crkvenom jedinstvu, a u cilju njezine izgradnje proputovao je najvažnije gradove u Habsburškoj Monarhiji i Njemačkoj - Prag, München, Berlin i dr.; 27. srpnja 1888. šalje brzojavnu čestitku rektoru Kijevskog sveučilišta u povodu 900. obljetnice ruskog pokrštenja, u kojemu govori o „veličajnoj svesvjetskoj zadaći” Rusije, što je rezultiralo tzv. Bjelovarskom aferom i novim nesporazumom s carem Franjom Josipom.
Životni tijek Josipa Jurja Strossmayera završava 8. travnja 1905. u Đakovu, sjedištu dijeceze kojoj je na čelu bio punih 55 godina.
U duhu svog gesla Prosvjetom k slobodi i Za vjeru i domovinu biskup Strossmayer inicira i materijalno podržava velike nacionalne projekte kao što je utemeljenje Akademije i osnutak modernog Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Inicijativu za utemeljenje Akademije pokrenuo je 10. prosinca 1860. na sjednici Banske konferencije, predavši banu Šokčeviću zakladni list na 50.000 forinti. Pitanje njezina osnutka službeno će 29. travnja 1861. u Saboru pokrenuti Ljudevit Vukotinović.
Na istoj saborskoj sjednici Strossmayer podsjeća narodne zastupnike da po njegovu mišljenju „Akademija znanosti pretpostavlja sveučilište”. Naime, povratkom ustavnosti (1860.) počinje sazrijevati ideja o osnivanju modernog sveučilišta u glavnom gradu Hrvatske, koje treba postati stjecištem „mladih ljudi koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili”. Hrvatski sabor 11. ožujka 1869. izglasava zakonski članak „ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu”, a đakovački biskup darom od 50.000 forinti, kao i na primjeru Akademije, potiče akciju javnog prikupljanja materijalne osnove za otvaranje modernog Hrvatskog sveučilišta, prvotni naziv koji je iz oportunističkih razloga preimenovan u Sveučilište Franje Josipa u Zagrebu.
Sjajni nastupi i briljantni govori hrvatskog prelata na Prvom vatikanskom saboru (1869.-1870.) pribavit će mu izuzetan ugled u katoličkom svijetu, pa i šire, ali ga osobna slava i popularnost ne će zaustaviti u iskrenom nastojanju da hrvatski narod bude otvoren prema drugima, prije svega prema slavenskim narodima. Kao pripadnik naroda baštinika zapadne i istočne kršćanske civilizacije i kulture, ali i Metodov nasljednik na stolici sirmijskih biskupa, đakovački biskup je istinski preteča modernih ekumenskih traženja puta k jedinstvu, otvorenom dijalogu i nalaženju elemenata koji teže slozi i suradnji u različitostima, ne opterećujući se stoljetnim naslagama nerazumijevanja i suprotstavljanja. U svom je narodu vidio istinskog posrednika između Zapada i Istoka, smatrajući ga pozvanim da ovim drugima prenosi stečevine zapadne civilizacije i kulture.
Najveći dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, apostol mira, razumijevanja i suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar, biskup Strossmayer bio je i ostaje jedan od najvećih graditelja moderne Hrvatske, poštovan daleko izvan njezinih granica te s pravom zauzima mjesto na jednoj od najčasnijih stranica novije hrvatske povijesti.

postavljeno: 16. ožujka 2011.
tekst iz knjige: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz fotografije, Zagreb 2007.
urednica web stranice: D. Torbica