Osnutak Akademije

Neposrednu akciju za osnivanje Akademije u Zagrebu započeo je 1860. đakovačko-srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. On predaje banu Josipu Šokčeviću zakladni list na 50.000 forinti za osnivanje Akademije uz popratno pismo u kojem izražava želju da bi se u Akademiji “imali stjecati svi bolji umovi (...) da viećaju kojim bi se načinom imala najpreče stvoriti jedna narodna knjiga na slavjanskom jugu, i kako bi imala uzeti u svoje okrilje sve struke čovječje znanosti”.

 

Palaca Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Pročelje palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Pitanje osnivanja Akademije biskup je Strossmayer službeno pokrenuo na sjednici Hrvatskoga sabora od 29. travnja 1861. Sabor je na njegov prijedlog istoga dana izabrao odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Ali, zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika, car i kralj Franjo Josip tek je nakon pet godina, dana 4. ožujka 1866., odobrio prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (u daljnjem tekstu JAZU), i ta su pravila ostala nepromijenjena do početka Drugoga svjetskoga rata. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.) Akademija je djelovala pod nazivom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (krat. HAZU), a zatim ponovno u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj pod starim imenom JAZU.

 

Palača Narodnoga doma, prvo Akademijino sjedište

Palača Narodnoga doma, prvo Akademijino sjedište

Nakon uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je 26. lipnja 1991. na prijedlog Akademije donio novi zakon o HAZU kao najvišoj znanstvenoj i umjetničkoj ustanovi u Republici Hrvatskoj, čime je zakonski potvrđena činjenica njezina cjelokupnoga dotadašnjega djelovanja.

Iako je Hrvatski sabor već 1861. godine donio prvi zakonski akt o osnivanju Akademije u Zagrebu, ustavnopravno može se govoriti o njezinu osnivanju tek kad je vladar svojim ručnim pismom od 4. ožujka 1866. potvrdio njezina pravila, koja mu je u zahtjevanom izmijenjenom obliku predložio Hrvatski sabor iste godine. Nakon potvrde pravila Sabor je izabrao prvih 16 Akademijinih članova, pa je njihovim izborom Akademija bila i stvarno i pravno konstituirana. Biskup je Strossmayer izabran za pokrovitelja, a istaknuti hrvatski povjesničar dr. Franjo Rački za predsjednika Akademije.

Akademija se pod vodstvom Strossmayera i Račkoga postupno razvila u uglednu znanstvenu ustanovu koja je uspostavljala suradnju sa svim starijim europskim akademijama. Strossmayer je Akademiju nazvao južnoslavenskom u želji da pomogne znanstvenom i kulturnom uzdizanju i drugih južnoslavenskih naroda (uključivši i Bugare). Ali, zagrebačka je Akademija i po sastavu radnoga članstva i po svome djelovanju već u početku bila i trajno ostala hrvatskom akademijom. Osim toga, ubrzo nakon osnivanja JAZU u Zagrebu, bila je osnovana Srpska, pa Bugarska akademija, pa tako nije mogla biti ostvarena zamisao osnivača da Akademija u Zagrebu ostane zajednička akademija svih naroda na slavenskom jugu. Sva znanstvena nakladnička djelatnost Akademije u Zagrebu bila je trajno i prvenstveno usmjerena istraživanjima hrvatske povijesti, kulture, jezika i njezine prirodoslovne baštine.

Prvi predsjednik Akademije dr. Franjo Rački pokazao se izvrsnim organizatorom znanstvenoga rada. Pod njegovim rukovodstvom pokrenute su i uređivane mnoge Akademijine edicije i publikacije. Tako je već 1867. godine objavljen prvi broj znanstvenog časopisa Rad. Rad je, sve do svoga 60-og broja (1882. godine), bio zajedničko znanstveno glasilo svih razreda Akademije. Nakon toga pojedini razredi počeli su tiskati vlastite serije, pa je do danas tiskano 531 svezak, i to je najopsežnija serija Akademijinih izdanja.

 

Svečana dvorana palače Hrvatske akademije

Svečana dvorana palače Hrvatske akademije

Godine 1877. tiskan je prvi svezak Ljetopisa koji ubrzo postaje redovita godišnja publikacija Akademije i njezin administrativni glasnik. Do danas je tiskano 120 knjiga Ljetopisa. Budući da je istraživanje hrvatske prošlosti ostalo dugo vremena glavnim zadatkom Akademije, nije čudo da se broj izdanja iz tog znanstvenog područja naglo povećao. Već 1868. počinju izlaziti Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, u kojima se tiskaju veći i kompaktni dijelovi arhivske građe (do sada 57 sveska). Iduće godine (1869.) počinju izlaziti Starine koje u pravilu objavljuju fragmentarni arhivski materijal iz naše političke i književne prošlosti. Ove glavne edicije slijede podserije, kao Monumenta historica Ragusina, Spomenici Hrvatske krajine, pa djela starih hrvatskih povjesničara pod naslovom Scriptores. U seriji Monumenta historico-iuridica počinju se objavljivati statuti dalmatinskih gradova, urbari i stari zakoni pisani hrvatskim jezikom (13 svezaka). Krajem stoljeća (1896. godine) počinje izlaziti i Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (do sada tiskana 58 sveska).

Među brojnim serijama Akademijinih izdanja navodimo samo neke najvažnije: Građa za povijest književnosti hrvatske (objavljeno 39 svezaka); Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (objavljeno 18 svezaka); Noviji pisci hrvatski (12 svezaka); Hrvatski latinisti (10 svezaka); Građa za gospodarsku povijest Hrvatske (22 svezka); opsežne monografije koje se odnose na hrvatsku povijest, hrvatski jezik i hrvatsku zemlju objavljeni su u seriji Djela (75 svezaka); Prirodoslovna istraživanja (107 svezaka); Pomorsko pravo (10 svezaka); Građa za pomorsku povijest Dubrovnika (5 svezaka); Problemi sjevernog Jadrana (15 svezaka) itd.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je preko stotinu znanstvenih skupova u kojima su valorizirana djela zaslužnih pripadnika hrvatskoga naroda tijekom cjelokupne njegove povijesti. Osim toga, organizirani su brojni skupovi posvećeni proučavanju povijesti i privrednoga razvoja naših krajeva i gradova te znanstveni skupovi o razvojnim problemima hrvatske domovine. U okviru djelatnosti na objavljivanju rječnika Akademija je objavila Mažuranićeve Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik (11 svezaka) te Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (do sada objavljeno 14 svezaka) i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika (13 svezaka). Gotovo stotinu godina radilo se na velikom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (97 svezaka).

Biskup Strossmayer dao je također inicijativu za gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu u kojoj će se smjestiti i njegova galerija slika. Gradnja palače započeta je u kolovozu 1877., a završena je u ljeto 1880., u stilu firentinske renesanse po Strossmayerovoj želji. On je darovao četvrtinu cijeloga iznosa za gradnju palače. Četiri godine kasnije primila je Akademija pod svoj krov novi i najveći poklon svoga pokrovitelja: 256 umjetnina, od toga ponajviše slika (ukupno 235), koje najvećim dijelom pripadaju različitim talijanskim slikarskim školama. U Strossmayerovoj prisutnosti 9. studenoga 1884. otvorena je u Akademijinoj palači Strossmayerova galerija.

 

Baščanska ploča

Baščanska ploča, jedan od najstarijih kamenih zapisa na hrvatskom jeziku pisana glagoljskim pismom,
prijelaz XI. u XII. stoljeće, čuva se u Atriju Akademije

 

 


novelirano: 26. rujna 2017. ; broj svezaka novelirala Kristina Polak Bobić
novelirano: 16. ožujka 2011.
tekst iz knjige: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz fotografije, Zagreb 2007.
urednica web stranice: D. Torbica

 

Josip Juraj Strossmayer
Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.), utemeljitelj i pokrovitelj Akademije

Atrij palače akademije
Atrij palače Akademije