Meni osobnih stranica


akademik Zvonimir Devidé

Datum rođenja:

  • 06.08.1921

Mjesto rođenja:

  • Lenart u Slovenskim goricama

Datum smrti:

  • 10.09.2011

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Funkcije u Akademiji:

  • voditelj - Zavod za ornitologiju u Zagrebu (26.11.2008. - 10.09.2011.)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za prirodne znanosti (24.07.1991. - 10.09.2011)
  • izvanredni član - Razred za prirodne znanosti (26.01.1973. - 24.07.1991.)

Akademik Zvonimir Devide, prof. dr. sc.,botaničar citolog rođen: Lenart, Slovenija, 6. VIII. 1921.umro: Zagreb, 10. IX. 2011.

Redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilista u Zagrebu. Izvanredni član 26. I. 1973.,redoviti član 24. VII. 1991. u Razredu za prirodne znanosti HAZU. Natuknica o Z. Devideu u Hrvatskoj enciklopediji Devidé [~de'], Zvonimir,  hrvatski botaničar citolog ( Lenart, Slovenija,  6. VIII. 1921 –  Zagreb,  10. IX. 2011). Prirodne znanosti studirao na filozofskim fakultetima u Zagrebu i Beču.

 Od 1961. izvanredni, a 1970–86. redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Bavio se istraživanjem fine građe i funkcije biljne stanice te znanstvenom mikroskopijom. Osnivač i voditelj (1954–73) Laboratorija za elektronsku mikroskopiju Instituta Ruđer Bošković. Član JAZU (HAZU) od 1973. Prvi predsjednik Hrvatskoga biološkog društva (1974–76). Dobio je Nagradu za životno djelo (1988).

 

Biografija akademika Z. Devidea

 U Hrvatskom biografskom leksikonu DEVIDÉ Zvonimir, botaničar (Lenart, Slovenske gorice, 6. VIII. 1921). Gimnaziju završio u Mariboru 1939, prirodne znanosti studirao na filozofskim fakultetima u Zagrebu i Beču, gdje je 1944. diplomirao iz biologije, fizike i kemije. Doktorat znanosti stekao 1954. disertacijom Stanica bezbojnih sumpornih bakterija; habilitirao se 1960. Od 1948. asistent je u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje 1961. postaje izvanredni, a 1970. redoviti profesor (stanična biologija i biljna fiziologija). God. 1954–73. vodi Laboratorij za elektronsku mikroskopiju u Institutu »Ruđer Bošković«. Za izvanrednog člana JAZU izabran je 1973. Umirovljen je 1986. — Njegov znanstveni rad obuhvaća pretežno područje biljne fiziologije i stanične biologije. Objasnio je staničnu građu velikih bezbojnih sumpornih bakterija i dao prilog njihovoj taksonomiji (Ljetopis JAZU, 1949, 1953; Zeitschrift für Hydrologie, Aarau 1952; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1954, 1957; Acta botanica Instituti botanici Universitatis Zagrabiensis, 1956). Protumačio je mitozu i građu kromosoma cilijata i time položio temelj razumijevanju građe makronukleusa kao goleme endomitotski poliploidizirane jezgre (Chromosoma, Berlin 1947; Rad JAZU, 1950, 280). Sudjelovao je u istraživanju kardioloških problema cvjetnjača u kulturi tkiva (Experientia, Basel 1978; Protoplasma, Beè 1981). U Zagrebu je uveo elektronsku mikroskopiju i sa suradnicima rješavao s tim povezane metodološke probleme (Mikroskopie, Beč 1960) te djelovanje ionizirajućeg zračenja i drugih vanjskih činitelja na razvitak plastida (Zeitschrift für Naturforschung, Tübingen 1967; Österreichische botanische Zeitschrift, Beč 1969). Dokazao sa suradnicima da fotosintetski nefunkcionalni kromoplasti mogu pod određenim uvjetima prijeći u normalne i fotosintetski funkcionalne kloroplaste (Acta botanica Croatica,1970, 1976; Naturwissenschaften, Berlin 1972; Zeitschrift für Pflanzenphysiologie, Stuttgart 1974; Journal of Cell Science, London 1975; Journal de microscopie et de biologie cellulaire, Pariz 1975). Prouèavao je i ultrastrukturne promjene uzrokovane djelovanjem inhibirajućih faktora na procese staničnog disanja (Zeitschrift für Naturforschung, 1965, 1967) te optièke osobine zelenih listova i plodova (Acta botanica Croatica, 1959–60, 1986). Vodio je istraživanja fiziologije cvjetanja, napose u vodenih leća (Plant Systematics and Evolution, Beč 1979; Berichte des Geobotanischen Institutes der EIDG. Technische Hochschule, Zürich 1980; Biološki vestnik, 1982). Sudjelovao je u istraživanjima metabolizma biljaka (Archives of Biochemistry and Biophysics, New York 1962; Acta botanica Croatica, 1979–80). Objavio je nekoliko manjih radova i bilježaka s područja floristike. Napisao je VIII. poglavlje u knjizi B. Varićaka Mikroskop (Zagreb 1956). Preveo je prvi dio poznatog Strasburgerova botaničkog udžbenika za visoke škole (Zagreb 1982). Kao pobornik zaštite prirode i ljudskog okoliša zauzimao se za očuvanje prirodne ravnoteže, djelujući u republičkim, saveznim i međunarodnim tijelima, te mnogim člancima i predavanjima. Bio je pročelnik Biološkog odjela te predstojnik Botaničkog zavoda i Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, pročelnik Biološke sekcije Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1972–74), prvi predsjednik Hrvatskoga biološkog društva (1974 –76), predsjednik Jugoslavenskog društva za fiziologiju biljaka (1972–75), potpredsjednik Hrvatskog društva za biljnu fiziologiju (1979–83), pročelnik Sekcije za elektronsku mikroskopiju Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1984). Za znanstvenu djelatnost dobio je 1976. Nagradu »Ruđer Bošković«, a 1988. Nagradu za životno djelo. Izabran je za počasnog savjetnika Instituta »Ruđer Bošković« (1981) i počasnog člana Hrvatskoga biološkog društva (1985). Istaknuo se i kao glazbenik amater. Dugogodišnji je član Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda, gdje od 1984. vodi Sekciju za violu i violinsku glazbu. Nastupao je i kao solist, posebno na violi d’amore. Međunarodno violinsko društvo iz Salzburga odlikovalo ga je 1984. Srebrnim violinskim ključem. LIT.: S. Jelaska: Rad posvećen biologiji. Oko, 4(1976) 112, str. 17. — M. Wrischer: Prof. dr Zvonimir Devidé — dobitnik nagrade »Ruđer Bošković« za značajnu znanstvenu djelatnost. Periodicum biologorum, 78(1976) 2, str. 190. — D. Papeš i S. Jelaska: Prof. dr Zvonimir Devidé (prigodom 65. godišnjice života). Acta botanica Croatica, 45(1986) str. 155–165.  Dana 10. rujna 2011. u 91. godini u Zagrebu je preminuo akademik Zvonimir Devidé, istaknuti biolog i botaničar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za prirodne znanosti. Rodio se 6. kolovoza 1921. godine u Lenartu u Slovenskim Goricama. Gimnaziju je završio u Mariboru, a biologiju je studirao u Zagrebu i Beču. Nakon diplome 1944. godine radio je na Biološkoj stanici u Linzu. Od 1948. godine radio je kao asistent u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1954., a iste je godine preuzeo rukovođenje Laboratorijem za elektronsku mikroskopiju u Institutu „Ruđer Bošković“. Od 1970. godine kada je postao redoviti profesor, predavao je citološke i biljno-fiziološke kolegije na II. i III. stupnju nastave Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sve do umirovljenja. Akademik Zvonimir Devidé sudjelovao je pri osnivanju postdiplomskog studija Instituta „Ruđer Bošković“ 1957. godine. Od 1960. bio je voditelj postdiplomskog studija struke botanika i struke eksperimentalna biologija, a 1970. nakon osnivanja Centra za postdiplomski studij Sveučilišta postao je voditeljem čitave struke biologija s 5 smjerova. Posebna je zasluga akademika Z. Devidéa što je osnovao struku eksperimentalna biologija te okupio suradnike specijaliste iz mnogih znanstvenih ustanova u Zagrebu i izvan njega. Za izvanrednog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1973. godine, a redovitim članom, u Razredu za prirodne znanosti, postao je 1991. godine. Akademik Zvonimir Devidé obavljao je brojne funkcije u znanstvenim, kulturnim i društvenim institucijama: bio je potpredsjednik Hrvatskog društva za biljnu fiziologiju, prvi predsjednik Hrvatskog biološkog društva osnovanog 1975., èlan upravnih odbora Jugoslavenskog biofizičkog društva, Hrvatskog genetičkog društva, dugogodišnji voditelj Zavoda za ornitologiju te urednik časopisa Acta biologica. Sudjelovao je aktivno na većem broju međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Tijekom svog znanstveno-istraživačkog rada objavio je preko 100 izvornih znanstvenih radova Posljednji ispraćaj akademika Zvonimira Devidéa održan je u najužem krugu obitelji.