Meni osobnih stranica


akademik Sergej Forenbacher

Datum rođenja:

  • 24.04.1921

Mjesto rođenja:

  • Karlovac

Datum smrti:

  • 26.05.2010

Akademske titule:

  • doktor znanosti
  • akademik

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za medicinske znanosti (06.06.1975. - 26.05.2010)
  • izvanredni član - Razred za medicinske znanosti (29.06.1960. - 06.06.1975.)

Veterinarski arhiv 51 (6) 237-242, 1981

Akademik Sergej Forenbacher
(U povodu 60 godina života i 35 godina rada)

Nakon 35 godina veoma plodnog i uspješnog rada, Sergej Forenbacher odlučio je u 61. godini života povuči se u mirovinu. Kako je svojim cjelokupnim djelom zadužio ne samo Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i istoimeni Fakultet nego i cijelu veterinarsku struku, želimo se ovom prilikom osvrnuti na njegovo djelo i tako mu odati dužnu zahvalnost. No, o akademiku Sergeju Forenbacheru, redovitom profesoru, istaknutom znanstveniku, zaslužnom veterinaru, izvanrednom učitelju, aktivnom društvenom radniku, ljubitelju prirode, planinaru, filatelistu itd., ili jednostavno o Srdji Forenbacheru nije nam lako pisati u želji da u potpunosti ocrtamo njegovu svestranu ličnost i u njegovu cjelokupnom djelu prikažemo i istaknemo ono što je najvažnije.
Sergej Forenbacher rodio se 24. travnja 1921. u Karlovcu, u majčinoj kući Lukinića. Po ocu potjeće iz gorštačke obitelji u Fužinama, koja je kroz generacije odgajala usporedo postolare i liječnike. Školovao se je u Zagrebu od prvog razreda osnovne škole do stjecanja diplome Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1946. Iste godine započinje i njegova sveučilišna karijera. Doktorat znanosti stječe 1948. Za sveučilišnog docenta izabran je 1953., za izvanrednog profesora 1958., a za redovitog profesora 1964.Od godine 1960. predstojnik je ujedinjene Klinike za unutrašnje bolesti i nositelj je predmeta Unutrašnje bolesti domaćih životinja punih 17 godina.
Školske godine 1968/69. i 1969/70. bio je dekan Veterinarskog fakulteta. 1960. izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i to u Razredu za medicinske znanosti, a 1975. izabran je za redovitog člana.
Akademik Forenbacher izuzetna je istraživalačka ličnost i priznati znanstvenik, kojemu je znanost oduvijek bila i ostala jedna od prvih obaveza. Sav svoj život, čitavog sebe, posvetio je ponajprije znanosti. U svom blistavom znanstvenom opusu prof.Forenbacher je što sam što u suradnji objavio 86 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Govoreći općenito, svojim je znanstvenim radom medju prvima pridonio afirmiranju eksperimentalne istraživalačke metode u kliničkoj veterinarskoj medicini, te biokemijskom pristupu etiopatogenezi i terapiji unutrašnjih bolesti domaćih životinja. U skladu s iznesenim, većina istraživanja ima eksperimentalni, a mnoga i komparativni karakter.
Sveukupni znanstveni rad kojim se akademik Forenbacher bavio pripada u područje kliničke patologije probave i mijene tvari, pa iako se problematika pojedinih etapa kronološki isprepliće, može se razvrstati u nekoliko cjelovitih skupina.
Prvi znanstveni radovi, njih oko 20, odnose se na kliničko i biokemijsko istraživanje intermedijarnog metabolizma ugljikohidrata, dijelom i masti, a u novije vrijeme i na pripadne enzimopatološke procese. Istraživanja su radjena kod različitih bolesnih stanja, posebno u konja i goveda. Ta istraživanja pripadaju njegovim najznačajnijim radovima, kako to i sam autor drži. Naime, u tom sklopu prof.Forenbacher je otkrio i dokazao antivitaminsko djelovanje sastojaka preslice (Equisetum L.) i bujadi (Pteridium L.) u organizmu konja, i to u vrijeme dok je o antivitaminima općenito malo bilo poznato. Time je utro put istraživanjima i utvrdjivanju biljnih tiaminaza. Već spomenuta istraživanja o poremetnjama u prijetvoru ugljikohidrata dala su temeljne priloge u poznavanju etiopatogeneze paralitične mioglobinurije konja, a dovela su i do razrješenja etiopatogeneze zamašćenja jetre kod ketoze krava muzara, uključujući i racionalnu terapiju i profilaksu navedenih bolesti.
Eksperimentalna i klinička istraživanja na području fiziologije i patologije jetre, s posebnim osvrtom na biokemijsku dijagnostiku hepatopatija, istraživanja su, koja su medju prvima u svijetu, bitno pridonijela kliničkoj dijagnostici bolesti jetre u konja i goveda, a posebno su pak dala temeljni prilog poznavanju i suzbijanju enzootične nekroze jetre postnekrotične ciroze jetre konja u Jugoslaviji. Ta su istraživanja prikazana u 12 opsežnih publikacija, dok su u daljnjih 7 prikazani rezultati istraživanja koja su dala značajan prilog poznavanju oštećenja jetre i zaštiti jetre konja u proizvodnjih imunih seruma, poznavanju plazmafereze kod tih životinja, te poznavanju patofiziološkog procesa u proizvodnji masne jetre kljukanih gusaka.
Posebnu pak cjelinu čine eksperimentalna i klinička istraživanja odnosa izmedju procesa probave u predželucima i mijene tvari u goveda, koliko se tiču etiopatogeneze nekih alimentarno uvjetovanih indigestija. Ta su istraživanja, objavljena u 8 publikacija, objasnila bitne postavke etiopatogeneze i cjelokupni klinički sklop tzv. kisele indigestije i alimentarne metabolične acidoze krava muzara i junadi u tovu, te dala smjernice za njihovo suzbijanje pod suvremenim uzgojnim i proizvodnim uvjetima.
Veoma su značajna i eksperimentalna istraživanja neurohormonalne regulacije metabolizma u odnosu prema mehanizmu adaptacije i njegovu kliničkom značenju. Spomenuta se istraživanja odnose na konja, govedo i svinju. Profesor Forenbacher je u ovim istraživanjima, pod različitim eksperimentalnim uvjetima, od pokusne hipofunkcije i afunkcije, pa do podražaja endokrinih organa monovalentnim i plurivalentnim stresorima, istraživao komparativno ulogu adrenokortikalnog tireohormonalnog i inzularnog aparata. U njima je dao originalne priloge poznavanju sudjelovanja navedenih endokrinih organa u adaptacijskom sindromu kod spomenutih životinja, kao i temeljne priloge njegovu značenju u etiopatogenezi i kliničkoj dijagnostici nekih bolesti metabolizma, kao što su paralitična mioglobinurija konja, ketoza krava muzara, te neke sistemne miopatije u svinja. Istraživanja su objavljena u 15 radova, od kojih su oni najznačajniji ušli u standardnu literaturu Selyeova adaptacijskog sindroma.
Sustavne miopatije, uključivši i miokardiopatije, daljnje su opsežno područje njegova istraživalačkog rada. Naime, osim već spomenutih istraživanja o paralitičnoj mioglobinuriji konja, objavljenih u 6 radova, ovdje je riječ o sličnim istraživanjima o paralitičnoj mioglobinuriji goveda i tzv. enzootičnoj mioglobinuriji konja. U oba slučaja to su prva i sigurna ustanovljenja navedenih bolesti u Jugoslaviji. U novije vrijeme posebna se istraživanja odnose na tzv. transportnu miodistrofiju ili tzv. blijedo, mekano i vodnjikavo mese u svinje, te na multiplu distrofiju srčanog mišića i skeletnog mišićja u junadi koja se tovi propioniziranim zrnom kukuruza. U tom su sklopu dani značajni i originalni prilozi poznavanju navedenih bolesnih stanja, a posebno ulozi što pri razvoju enzimopatoloških promjena u mišićju anaerobnog tipa pripada stresu i adaptacijskim neurohormonalnim poremećajima. Za multiplu distrofiju mišićja i miokarda u tovne junadi, kao i za tzv. enzootičnu mioglobinuriju konja, dokazao je da pripadaju sistemnim miopatijama koje nastaju na temelju nestašice vitamina E i oligoelementa selena u hrani.
Napokon, valja napomenuti i eksperimentalna i komparativna istraživanja što ih je prof. Forenbacher izvodio potaknut humanomedicinskom problematikom. Istraživanja su obavljena u suradnji s humanomedicinskim znanstvenim radnicima i ustanovama, a odnose se u prvom redu na patologiju jetre, na gušavost i još neke druge probleme. Rezultati spomenutih istraživanja objavljeni su u 9 publikacija.
Sve publikacije prof. Forenbacher obradjuje temeljito, znalački i s ljubavlju, jednostavno i razumljivo, tako da se njegovo štivo ugodno čita i lagano usvaja. Kao iskusan pisac radove piše besprijekornim književnim jezikom i lijepim njemu svojstvenim stilom.
Za potrebe veterinarske struke i znanosti Forenbacher izradjuje i vlastiti priručnik, koji na znanstvenoj osnovi specijalistički obradjuje kliničku patologiju probave i mijene tvari u domaćih životinja. Prvi svezak pod naslovom “Klinička patologija probave i mijene tvari domaćih životinja” obradjuje kliničku patologiju predželudaca preživača, a objavljena je 1975. u nakladi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Uskoro će svjetlo dana ugledati i drugi svezak , pod istim naslovom, u kojem je obradjena klinička patologija želuca i crijeva.
Bitni rezultati istraživalačkog rada akademika Forenbachera i suradnika ušli su u mnoge standardne i specijalne priručnike svjetske znanstvene i stručne literature, što govori o visokom dometu njegovih znanstvenih istraživanja koja ga s pravom svrstavaju u znanstvenika svjetskog glasa.
Profesor je Forenbacher na poziv inozemnih sveučilišta, veterinarskih fakulteta, znanstvenih ustanova i znanstvenih društava djelovao nizom predavanja u više europskih zemalja i u Jugoslaviji. Rezultate svog znanstvenog rada prikazao je na mnogim svjetskim kongresima veterinarske medicine, specijalističkim kongresima pojedinih njezinih grana, te na medjunarodnim i domaćim skupovima veterinarske medicine, humane medicine, komparativne fiziologije i biologije itd.
Stručna djelatnost prof.Forenbachera takodjer je veoma opsežna. Uz četrdesetak stručnih radova, u kojima uvijek iznosi najaktualniju problematiku struke, dosad je bio suradnik i redaktor svih tri izdanja Veterinarskog priručnika, 1953., 1961. i 1976., pa izdanja Vademecum od “Plive”, potom edicije International Encyclopedia of Veterinary Medicine, Edinburgh-London, 1966., edicije Nova dostignuća u veterinarstvu i stočarstvu, 1968. 1970., te edicije Bolesti svinja, Beograd 1970.
U stručnim udruženjima veterinara i vet. tehničara Hrvatske, Slovenije, Srbije i Makedonije Forenbacher je održao četrdesetak stručnih predavanja o aktualnoj problematici s područja unutrašnjih bolesti domaćih životinja.
U ujedinjenoj Klinici za unutrašnje bolesti pod predstojništvom prof.Forenbachera buja znanstveni i stručni rad i u protekla dva desetljeća Klinika za unutrašnje bolesti dosiže razinu drugih njoj sličnih europskih učilišta. Forenbacher svojim neumornim radom nadahnjuje svoje učenike i suradnike, uvijek spreman da im pomogne, da ih pouči ili savjetuje; bio im je uzor i poticaj. Kao istinski erudit, te izvrstan kliničar i dugogodišnji nastavnik odgojio je više mladih znanstvenih radnika i nastavnika, koji danas zauzimaju ili su zauzimali nastavnička mjesta na sveučilištu u zemlji i inozemstvu. Mentor je 18 disertacija te desetak magistarskih, odnosno specijalističkih radova. Ti podaci, osim na stručnjake veterinarske medicine, odnose se i na liječnike, agronome i biologe.
Prof.Forenbacher posjeduje izvanredne pedagoške sposobnosti nastavnika. Unoseći u predavanja široko znanje iz svog bogatog znanstvenog opusa, njegova su izlaganja uvijek vrlo privlačna, a kako su izrečena veoma lijepim i nadasve jasnim jezikom, ostavljaju dubok utisak na slušaoce.
Osim što prof.Forenbacher predaje predmet “Unutrašnje bolesti domaćih životinja” na II. stupnju studija, uveo je i III. stupanj nastave iz spomenutog predmeta. U okviru studija III. stupnja nositelj je i kolegija “Izabrana područja patologije hranidbe domaćih životinja” na Veterinarskom i Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na Veterinarskom oddelku Biotehniške fakultete u Ljubljani. Na spomenutim fakultetima u Zagrebu predaje i kolegij “Uvod u znanstveni rad”.
Godine 1966. na poziv Veterinarske visoke škole u Hannoveru predaje kao profesor-gost na toj školi kolegij “Stoffeechselkrankheiten”.
Zajedno s najbližim suradnicima Forenbacher je obradio cjelokupnu materiju predmeta “Unutrašnje bolesti domaćih životinja” u obliku skripata u više izdanja. Jednako tako izradio je ili je sudjelovao u izradi skripata za potrebe različitih smjerova nastave III. stupnja na Veterinarskom i Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
Prof. Forenbacher obavljao je i različite funkcije na Veterinarskom fakultetu, dekan (1968/70) napr., i član je više medjunarodnih znanstvenih društava kao napr. World Association for Buiatrics, Academic Society for Large Animal Veterinary Medicine i World Association of Veterinary Physiologists, Pharmacologists and Biochemists. Član je stručnog kolegija časopisa Deutsche tierärztliche Wochenschrift i časopisa Tierärztliche Praxis, koji izlaze u Hannoveru, Műnchenu i Beču. Osim toga član je uredničkog odbora i dugogodišnji plodni suradnik znanstvenog časopisa Veterinarski arhiv.
Za svoj rad akademik Forenbacher primio je nekoliko nagrada i priznanja. 1961. odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, a za zasluge u uspostavljanju i unapredjivanju znanstvene suradnje izmedju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Veterinarske visoke škole u Hannoveru dodijeljen mu je 1970. u Hannoveru naslov počasnog gradjana, a posjeduje i diplomu Biografskog zavoda Marquis u New Yorku.
Akademik Forenbacher veliki je ljubitelj prirode, planinar i izvanredan poznavalac i istraživač hrvatskih planina, osobito Velebita i njegova biljnog svijeta. To njegovo znanje, te sustavno prikupljena orografska i botanička gradja, iako amaterska, tvori poseban dio njegova životnog djela. U to djelo Forenbacher je uložio dobar dio vremena te svojih fizičkih i intelektualnih sposobnosti i ono mu je, kako sam kaže, uz njegov opus citatum, polje rada kojem se odlaskom u mirovinu želi još više posvetiti. Spomenimo još da je prof. Forenbacher dobar znalac naše i strane književnosti, glazbe, kazališta i društvenih zbivanja.
Srdja Forenbacher svuda je rado vidjan i rado priman. Ima mnoge prijatelje, jer je ugodan sudionik u društvu, otvoren sugovornik jasnih stavova za koje se uvijek jednako zalaže u privatnom razgovoru, kao i na stručnim sastancima i znanstvenim skupovima. Iako, kako sam kaže, nitko nije bez grijeha, svojim ljudskim i znanstvenim kvalitetama odista je dostojan nositelj ugleda svoje i svih drugih ustanova koje zastupa. Na vrlo širokom polju veterinarske djelatnosti, i ne samo na njemu, zaorao je duboke brazde, a za onu pak brazdu moderne kliničke patologije i terapije posebna mu hvala.
Vet. arhiv 51 (6) 237-242, 1981.