Meni osobnih stranica


akademik Petar Guberina

Datum rođenja:

  • 22.05.1913

Mjesto rođenja:

  • Šibenik

Datum smrti:

  • 22.01.2005

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • akademik
  • profesor doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za filološke znanosti (17.06.1963. - 22.01.2005)
  • izvanredni član - Razred za filološke znanosti (29.12.1955. - 17.06.1963.)

 

 Biografija

       Akademik Petar Guberina bio je lingvist koji je jezičnim pitanjima pristupao interdisciplinarno, a iz lingvistike je proniknuo u najrazličitija područja ljudskih znanja. Rodio se 22. svibnja 1913. u Dolcu, težačkom dijelu Šibenika. Završivši klasičnu gimnaziju u Šibeniku, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je francuski jezik i književnost, kod profesora Petra Skoka, i klasičnu filologiju. Nakon sveučilišne diplome 1935. pripremao je doktorat na pariškoj Sorbonnei (doctorat d'État)  i g. 1939. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Valeur logique et valeur stylistique des propositions complexes en français et en croate („Logička vrijednost i stilistička vrijednost složenih rečenica u francuskom i u hrvatskom“). Kako za francusku i hrvatsku tako i za opću sintaksu i stilistiku to je djelo ključno jer je Guberina, mjesto tradicionalne formalističke i pozitivističke raščlambe rečenice, uveo u sintaksu znatno suptilniju raščlambu, mnogo  bližu komunikacijskim realnostima, koja je rečenicu određivala kao složeni jezični znak, kao spoj logičkoga sadržaja i afektivnih vrijednosti. Pritom je, polazeći od jezične teorije Charlesa Ballyja, isticao kako je za puno razumijevanje ustroja i funkcioniranja rečenice nužno stalno voditi računa o opreci (upravo dihotomiji) između govornoga i pisanoga jezika. U govornom obliku jezika, kao primarnom, sudjeluje velik broj izvanjezičnih i parajezičnih pojavnosti koje dopunjavaju jezičnu komunikaciju, kao što su npr. tempo i intenzitet, intonacija, ritam, napetost, pauza (akustičke vrednote) itd., te  elementi poput mimike, gesta, (stvarnoga) konteksta i situacije (vizualne vrednote).
        Uz glavne Ballyjeve distinkcije (među ostalim u nekoliko članaka i studija) uveo je u hrvatsku lingvistiku i svoje vlastite kao što su vrednote govornoga jezika  te važnost zvuka i pokreta u jeziku, a u duhu strukturalističoga nauka inzistirao je na povezanosti (upravo međuovisnosti) jezičnih elemenata kao dijelova sustava. U tom smislu riječi Petar Guberina može se smatrati jednim od preteča onoga smjera u lingvistici koji je od 1960-ih poznat pod nazivom lingvistika teksta ili lingvistika diskursa. Među ostalim inovacijama, on je u svojoj disertaciji (po uzoru na Ballyjeve francusko-njemačke usporedbe) proučavao francusku i hrvatsku sintaksu i stilistiku rečenice kontrastivno (supostavno), a upozorio je i na važnost one kategorije govornika koju će potkraj 1950-ih transformacijsko-generativna gramatika Noama Chomskyja označiti  kao „izvornoga govornika“ (engl. „native spaker“).
        Nedugo nakon diplome postao je asistent profesora Petra Skoka na Odsjekku za romanistiku i posvetio se ponajprije općelingvističkim istraživanjima i proučavanju pitanja francuskoga jezika. No u nesigurnim i burnim godinama uoči II. svjetskoga rata jednako su važni ne samo Guberinini tekstovi koji hrvatsku kulturnu javnost upoznaju s dostignućima europske lingvistike nego i oni koji se odnose na hrvatski jezik, a prožeti su dubokim angažmanom u društvu, prostoru i vremenu. Petru Guberini bila je strana svaka nacionalna uskogrudnost, pogotovo podcjenjivanje drugih naroda i osporavanje njihovih prava, ali je istodobno, kao humanist, zahtijevao poštivanje nacionalnih prava za svoj hrvatski narod, pravo Hrvata da svoj jezik nazivaju hrvatskim imenom te da ga njeguju i razvijaju u duhu vlastite tradicije i prema vlastitim potrebama.
      Uoči samoga rata hrvatsku je javnost upoznao s Ballyjevom oprekom između govornoga i pisanoga jezika (1938.) kao i s Ballyjevom  stilistikom (1942), ali je najveću pozornost posvetio obrani samosvojnosti i samostalnosti hrvatskoga jezika. Tako je g. 1940. (dakle za vrijeme Banovine Hrvatske!) zajedno s Krunom Krstićem objavio knjigu Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika u kojoj je na temelju spoznaja onodobne svjetske lingvistike, osobito pak Praške strukturalističke škole, obradio pojam hrvatskoga jezičnoga identiteta utemeljenoga na jezičnim činjenicama. Ta se knjiga može označiti kao sustavna standardološka i sociolingvistička analiza avant la lettre. U uvodnoj studiji (i u nekim drugim člancima) Guberina ističe Saussureovu distinkciju između sinkronije i dijakronije u proučavanju jezika, jasnu pojmovnu razliku između književnoga jezika i dijalekta, razliku između stilski obilježene i stilski neobilježene uporabe jezičnih elemenata, upozorava na dvojbenost pojma sinonima itd. Tako je u hrvatskom jezikoslovlju već uoči rata navijestio strukturalističke pristupe koji će se kod nas pojaviti istom potkraj 1950-ih i tijekom 1960-ih godina. G. 1941. bila je objavljena knjiga koju je još za Banovine Hrvatske napisao u suradnji s K. Krstićem i F. Ciprom Hrvatski pravopis, ali je gotovo cijelu nakladu te knjige ustaški režim dao uništiti (jer su se Guberinina rješenja, temeljena na hrvatskoj jezičnoj tradiciji, bitno razlikovala od Pavelićevih pogleda na jezik). Treba istaknuti  i to da je u okrutnim ratnim vremenima profesor Guberina svojom hrabrosti, čestitosti i povezanosti s mnogim ljudima u različitim sredinama u Hrvatskoj i izvan nje  uspio spasiti velik broj osoba koje su bile ugrožene zbog rasne, etničke i nacionalne, vjerske, ideološke i dr. pripadnosti, ili pak je pomogao njihovu spašavanju.
      Nakon detetgodišnjega prekida u sveučilišnoj karijeri, g. 1951. napustio je diplomaciju i vratio sveučilišnomu pozivu te postao profesor romanistike i francuske lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je naslijedio profesora Petra Skoka koji je upravo otišao u mirovinu. U krugu tematike kojom se bavio njegov učitelj i prethodnik na katedri, objavio je nekoliko bitnih radova o veljotskom (krčkodalmatskom) u kojima je pokazao važnost kontakta s hrvatskim za razvoj toga idioma. Naime, za razliku od M. G. Bartolija i P. Skoka, koji su primjerice veljotsku diftongaciju promatrali i tumačili prvenstveno iz dijakronijske romanističke perspektive, profesor Guberina je pokazao da nekim veljotskim diftonzima treba tražiti izvor u utjecaju čakavskoga. No tijekom 1950-ih godina objavio je i  niz knjiga ili opsežnih studija koje su dobile status općelingvističkih priručnika, svaka su na svoj način plodotvorno djelovale na hrvatsku lingvistiku i na stanovit ju način preporodile (Problem slaganja vremena, 1951; Povezanost jezičnih elemenata, 1952; Zvuk i pokret u jeziku, 1952; Stilistika, 1958). Tako primjerice njegov sveučilišni udžbenik Stilistika nije služio samo studentima francuskoga jezika, nego je bio u širokom optjecaju među hrvatskim jezikoslovcima, a i jedna od knjiga koje su znatno utjecale na razvoj jezičnih i stilskih istraživanja što su ih pokrenuli Zagrebački lingvistički krug i Sekcija za književnost Hrvatskoga filološkoga društva te časopis „Umjetnost riječi“.
      Istodobno je profesor Guberina na neofilološkim odsjecima fakulteta temeljito obnovio ili pak nanovo organizirao nastavu fonetike živih jezika te uveo u nastavu na fakultetu predvanja na jeziku o kojem se predaje ili koji se podučava.  God. 1954. pri Filozofskom fakultetu utemeljio je Fonetski institut (potonji Zavod za fonetiku) koji će voditi i znanstveno usmjeravati gotovo do kraja života. No nije se zadovoljio rutinskim fonetskim istraživanjima nego je stalno težio otkrivanju novoga. Iako je još niz godina održavao nastavu iz francuske lingvistike (stilistika, stilistička interpretacija književnih djela), od tada se sve više posvetio eksperimentalnoj fonetici, ispitivanju sluha, rehabilitaciji sluha i govora kod osoba s teškoćama u slušanju i govoru. Posebno područje njegova zanimanja bila je teorija i praksa djelotvornoga podučavanja stranih jezika (na temelju svojega originalnog pristupa razradio je audio-vizualno-globalno-stukturalnu metodu: AVGSM, pa su po toj metodi pod njegovim vodstvom izrađeni priručnici-udžbenici za francuski, ruski, engleski, talijanski, hrvatski, slovenski).
      S jedne strane u svojem je Institutu okupio niz mladih ljudi koji su željeli istraživati, s druge pak je strane na zajedničkom poslu okupio, osim jezikoslovaca, također fizičare akustičare, liječnike otorinolaringologe i pedijatre, psihologe, logičare, sociologe i druge stručnjake, pa je od samoga početka Institut djelovao  izrazito interdisciplinarno. Zahvaljujući toj suradnji otkrio je da različiti nagluhi najbolje razumiju (čuju) govor na različitim spektralnim područjima, da se pojedini glasnik najbolje raspoznaje kada je propušten kroz određeno frekvencijsko spektralno područje (što je on nazvao optimalom za taj glasnik)  itd. Spektralnu obradbu govornoga zvuka nazvao je verbotonalnošću, iz koje je razvio cijelu teoriju rehabilitacijskih i pedagoških pravila te došao do zahtjeva za konstrukciju odgovarajućih aparata i za njihovu primjenu (SUVAG: Système Universel Verbotonal d'Audition – Guberina). Patentirao je i verbotonalnu audiometriju. Zahvaljujući svojim mnogobrojnim vezama u znanstvenom svijetu, profesor Guberina vrlo brzo razvio je i široku međunarodnu suradnju pa su institucije koje su istraživale u suradnji s njim i prema njegovim osnovnim načelima nicale u Europi (osobito u Francuskoj i Belgiji), u Americi (posebno u Brazilu) te u Aziji (ponajprije u Japanu, ali i u nekim republikama bivšega SSSR-a), ali i drugdje. Osim Centra SUVAG u Zagrebu osnovao je centre SUVAG po cijelom svijetu, a početkom 2000-ih bilo ih je oko 500. Ta međunarodna mreža institucija, osobito onih za rehabilitaciju sluha i govora, i danas djeluje i djelotvorno surađuje. Tim se okolnostima objašnjava što su mnogi radovi akademika Guberine, osim na hrvatskom, francuskom, talijanskom ili engleskom, napisani na portugalskom, španjolskom ili pak na japanskom. Mnogi važni njegovi radovi naknadno su na te jezike prevedeni. Glavne radove akademika Guberine o audiovizuelnoj globalno-strukturalnoj metodi i o verbotonalnoj (SUVAG) metodi objavio je u francuskom prijevodu njegov suradnik iz Tokija Claude Roberge god. 2003.

 

priredio akademik August Kovačec

 

 

 postavljeno: 24. studenoga 2011.
urednica: D. Torbica