Meni osobnih stranica

Iz: Pregled kandidata za nove članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti IZBORNA SKUPŠTINA – 15. svibnja 2014.


      Mladen ŽINIĆ rođen je 18. travnja 1947. u Zagrebu, gdje je završio sve škole do magisterija (1974.), odnosno doktorata (1978.). U razdoblju od diplomiranja 1971. do 1982. bio je asistent na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu, a zatim je tri godine bio istraživač u Institutu Podravka-Belupo. Od 1985. do umirovljenja 2012. djeluje u Institutu Ruđer Bošković. Bio je poslijedoktorand nobelovca Vladimira Preloga, a mnogo godina surađuje s nobelovcem Jean-Mariem Lehnom. Bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskoga društva (2004. – 2006.) i ravnatelj Instituta Ruđer Bošković u razdoblju 2005. – 2009. Dobitnik je Državne nagrade za znanost (2001.), Nagrade HAZU i Nagrade grada Zaprešića (2002.) te Nagrade za životno djelo Zagrebačke županije (2009.). Predavao je organsku stereokemiju i supramolekularnu kemiju na poslijediplomskome studiju PMF-a u Zagrebu, a na doktorskome studiju Sveučilišta u Rijeci voditelj je obvezatnoga modula Medicinska kemija.
    Žinićeva najvrednija istraživanja ona su iz područja supramolekularne kemije. Ta je istraživanja započeo pripravom kiralnih makrocikličkih spojeva s aminokiselinskim jedinicama i kiralnih krunastih etera urešenih nukleobazama. Ti spojevi pokazali su svojstvo prepoznavanja i vezanja određenih metalnih kationa i molekula vode te nastajanja dimernih krunastih etera intermolekularnim prepoznavanjem i sparivanjem komplementarnih baza. Zatim je uspješno istraživao pripravu abiotskih sustava za prijenos aminokiselina kroz umjetne membrane. Rabivši temeljno načelo enzimske katalize, gdje se katalitička transformacija odvija unutar topologijski određene kiralne proteinske šupljine, priredio je novi tip supramolekularnoga organometalnoga katalizatora. Žinić je također prvi pokazao da se DNA/RNA inaktivna molekula može fotokemijskom intramolekularnom ciklizacijom prevesti u klasični interkalator, što je temelj nove koncepcije selektivne fotodinamičke terapije tumora.
     Pregledom njegova znanstvenoga opusa, može se uočiti da Žinić u svojim istraživanjima razvija složene funkcionalne supramolekularne sustave koji se temelje na kombinaciji abiotskih sintetskih molekularnih jedinica s prirodnim građevnim jedinicama (aminokiseline, mali peptidi, nukleozidi), koje priroda rabi u pripravi složenih funkcionalnih makromolekularnih sustava. Rezultati njegovih istraživanja ukazuju na to da temeljne postavke molekularne stereokemije vrijede i na daleko složenijoj supramolekularnoj razini i da čine temelj dinamičke supramolekularne stereokemije.

 

 


postavljeno: 21. svibnja 2014.
urednica: D. Torbica