Meni osobnih stranica


akademik Mislav Ježić, indolog

Datum rođenja:

  • 1952

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

E-mail adrese:

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za filološke znanosti (18.05.2000. - ...)
  • član suradnik - Razred za filološke znanosti (18.06.1992. - 18.05.2000.)

Životopis


Rođen 1952. u Zagrebu.
Svršio Klasičnu gimnaziju 1970. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekao 1977. diplome profesora indologije i filozofije, te 1978. profesora opće lingvistike i grčke filologije. 1983. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Problemi egzegeze gvedskih himana.

Od 1978. radio je kao asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 1984. kao docent, a od 1992. kao izvanredni profesor. Od ožujka 1998. u zvanju redovitoga profesora; potvrđen od Senata 5. 5. 1998. A 14. srpnja 2003. na sjednici Fakultetskoga vijeća izabran u trajno zvanje redovitoga profesora.

Na fakultetu predstojnik je Katedre za indologiju. Na indologiji predaje staroindijski jezik i književnost, staroiranski, indijske religije, indijsku filozofiju, a povremeno i srednjoindijski i hindski. Na postdiplomskom studiju lingvistike u Zagrebu predaje predmet “Lingvistika i filologija”. Na postdiplomskome studiju lingvistike u Zadru predavao je “Uvod u indoeuropeistiku”.

Kao pročelnik Odsjeka 1991.-1995. uveo je studije turkologije i hungarologije i osnovao Katedru za računalnu lingvistiku. G. 2004. dobio je zadaću da kao predstojnik Katedre za sinologiju (o. d.) organizira trogodišnji slobodni studij sinologije i radi na razvoju cjelovitoga studija sinologije na Fakultetu.

Od 1991.-2003. bio je predsjednik je Hrvatske paneuropske unije, otada je počasni predsjednik. Od 1995. “prvi potpredsjednik” Međunarodne paneuropske unije, 1999. ponovo izabran na tu dužnost, a 2003. ponovo na dužnost potpredsjednika. U siječnju 1996. organizirao izložbu o povijesti hrvatske kulture u Europskom parlamentu u Strasbourgu, koja je zatim putovala u Pariz, Beč, Kairo, Dresden, Berlin, München, Prag, Bratislavu, Budimpeštu itd.

Od 1992. do 1993. bio je predsjednik Hrvatskoga filozofskoga društva i organizirao sedam znanstvenih skupova , od toga četiri međunarodna, među njima i Dane Frane Petriša koji su postali vodećim redovitim skupom HFD-a.

Od 1994.- 1998. i 1998.-2000. član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu.

Od 2004. član Nacionalnoga vijeća za znanost i predsjednik Područnoga vijeća za humanističke znanosti.

1978-1979 proveo na indološkoj specijalizaciji u Bonnu. 1989-1990. proveo godinu i pol u Indiji kao gost docent na na Delhijskom sveučilištu.

1996-1997. g. proveo kao gostujući izvanredni profesor na Sveučilištu Harvard u Odsjeku za sanskrt i indijske studije zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji. Predavao poredbeno-filološki kolegij za doktorande na indologiji, filozofiji, grčkoj filologiji i lingvistici.

Objavio knjige - monografiju gvedski himni - Izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljeđe (Globus, 1987.), sažeti prijevod Mahābhārata (u suradnji s prevoditeljima, filološki obradio skraćeni prijevod velikoga epa; A. Cesarec 1989.), knjigu filozofsko-filoloških ogleda Riječ i mišljenje o bitku u svijetu (Filozofska istraživanja, 1989.), kratak priručnik o Hrvatskoj Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske (u suradnji sa stručnjacima za arheologiju, povijest umjetnosti i književnost; HPEU 1996.), knjigu gvedske upanišadi s izvornikom i prijevodom, uvodima i analizama (Matica hrvatska 1999.) i priručnik Istočne religije (s M. Jauk-Pinhak i K. Gönc-Moačanin; Katedra za indologiju, FF 2001.), a sudjeluje i u prijevodu Rig-Veda. Das heilige Wissen (s M. Witzelom, T. Gotōom i E. Doyamom; Insel Verlag, Frankfurt a. M. - Leipzig, sv. I 2007.)  te napisao osamdesetak radova iz indologije, filozofije, jezikoslovlja i hrvatskih studija u zemlji i inozemstvu (Delhi, Lucknow, Ajmer, Torino, Berlin, Washington, Pariz, Sydney...).

Glavna područja rada: vedski studiji, indijski epovi, početci indijske i helenske filozofije, indijsko jezikoslovlje, međunarodni kontekst hrvatske kulture. Glavni prinosi: istraživanja o genezi vedskoga panteona i dijelova vedskoga korpusa, povijesno-filološka analiza slojeva upanišadskih i epskih tekstova, izvori i usporednice u staroj indijskoj i helenskoj filozofiji.

Sudjelovao na nizu svjetskih, međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova s područja indologije, filozofije i jezikoslovlja. Pokrenuo i suorganizira svjetski indološki skup Dubrovnik International Conference on the Sanskrit Epics and Purāṇas (1994., 1997., 1999., 2002., 2005., 2008.). Od 2002. glavni urednik Proceedings of the DICSEP, koji uređuje međunarodna redakcija, a objavljuje HAZU.

Član International Association of Sanskrit Studies, American Oriental Society, International Association of Vedic Studies, Hrvatskoga filozofskoga društva, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, Hrvatskoga filološkoga društva i dr. društava.

1995. odlikovan od Predsjednika Republike ordenom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za zasluge u znanosti.

2003. odlikovan godišnjom državnom nagradom za znanost za područje humanističkih znanosti.

Od 1992. član suradnik HAZU. 18. svibnja 2000. izabran za redovitoga člana HAZU. Od 2001. glavni urednik IV. i V. sveska edicije HrvatskaiEuropa.


novelirano: 13. lipnja 2008.