Mirko Dikšić

Datum rođenja:

  • 22.05.1942

Mjesto rođenja:

  • Cvetković

E-mail adrese:

Akademske titule:

  • professor emeritus

Institucije:

  • profesor emeritus - Odsjek za neurologiju i neurokirurgiju Sveučilišta McGill

Članstvo u Akademiji:

  • dopisni član - Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti (12.05.2016. - ...)

 

   Mirko Dikšić studirao je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje diplomira 1966. i počinje znanstvenu karijeru na Institutu Ruđer Bošković kao asistent u Laboratoriju za nuklearnu kemiju Odjela za fizikalnu kemiju. Dikšić nastavlja obrazovanje na poslijediplomskom studiju kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te postiže stupanj magistra znanosti 1968. a dvije godine kasnije doktorira s temom „Studij (n,He-3) i (n,t) reakcija srednje teških jezgara“. Nakon toga, u periodu 1971.-1973.  radi kao post-doktorand na Odjelu za kemiju Sveučilišta McGill, Montreal, Kanada. Mirko Dikšić je hrvatski i kanadski državljanin, a većim dijelom svoju izuzetno uspješnu znanstvenu karijeru ostvario je radeći na Sveučilištu McGill do 2010. god. kada odlazi u mirovinu kao Professor Emeritus ovog poznatog sveučilišta. 1986. izabran je u zvanje izvanrednog profesora te 1992. u zvanje redovitog profesora na Department of Neurology and Neurosurgery, McGill University u Montrealu. Od 1983. – 2008. obavljao je dužnost direktora Radiochemistry-Cyclotron Unit u McConnell Brain Imaging Centre, Montreal Neurological Institute and Hospital, McGill University. Na istoj instituciji bio je ko-kordinator PET istraživanja u periodu1986.-1991. Dobitnik je više istaknutih priznanja i nagrada uključujući Killam (MNI) Scholar  1982.– 1991., Killam Scholar 2000.-2006. i Innovations in Neuropsycopharmacology Award 2000 koju dodjeljuje Canadian College of Neuropsychopharmacology. Njegov impresivan interdisciplinarni znanstveni opus pokriva određena područja prirodnih znanosti (radiokemija, organska kemija, nuklearna fizika) i nuklearne medicine i sadrži 374 objavljena znanstvena rada koji postižu preko 7200 citata (h indeks 42).

  M. Dikšić se 1978. god. pridružuje skupini znanstvenika koja pokreće PET (Positron Emission Tomography) program na Montreal Neurological Institute u sklopu kojega se razvija korištenje kratko živućih radioizotopa, emitera pozitrona u obilježavanju izabranih organskih molekula i razvoj radiokemijskih sintetskih postupaka i metoda. Dikšić postaje direktorom ciklotronske jedinice na McConnell Imaging Centre 1983. god. i studira sintezu 18F- i 11C-obilježenih radiofarmaceutika koji se široko i uspješno primjenjuju u neuroznanosti. Dikšić je značajno pridonio pokretanju prve ciklotronske jedinice u Kanadi usmjerene isključivo prema medicinskim istraživanjima koja je vrlo uspješno radila od 1981. sve do današnjih dana. Njegov doprinos je posebno značajan u utemeljenju radiokemijskog laboratorija i razvoju efikasnih sintetskih metoda za 18F- i 11C-radioaktivno obilježavanje organskih i bioloških molekula primjenjivih u in vivo PET istraživanja procesa u humanom CNS (Central Nervous System) sustavu. Posebno treba istaknuti njegov doprinos u razvoju metode za efikasno dobivanje 77Kr iz broma koja je omogućila znanstvenicima s Montreal Neurological Institute da prvi u svijetu pomoću PET-a kvantitativno izmjere protok krvi u određenim regijama ljudskog mozga. U području onkoloških istraživanja mozga treba istaknuti njegov rad na radioaktivnom obilježavanju često korištenog lijeka za liječenje tumora mozga pod nazivom Carmustine (1,3-di(chloroetilen)-nitrozourea; BCNU). Primjenom PET metode Dikšić je ustanovio da efikasnost i toksičnost BCNU-a značajno ovise o načinu administracije (intra-arterijska ili intra-venozna) i utvrdio da intra-arterijska primjena lijeka inducira značajna toksična djelovanja u mozgu za razliku od intra-venske administracije. Veliki dio svojih znanstvenih istraživanja M. Dikšić je posvetio studiranju brzine sinteze neurotransmitera serotonina u CNS sustavu jer se smatralo da su promjene u serotonergijskom sustavu odgovorne za razvoj nekih čestih psihijatrijskih bolesti (depresija, šizofrenija, poremećaji u prehrani) i bolesti ovisnosti (alkoholizam). Posebno treba istaknuti Dikšćev uspjeh u razvoju autoradiografskih i PET metoda za in vivo mjerenje brzine sinteze serotonina u ljudskom mozgu. Za ovaj uspjeh Prof. Dikšić je primio nagradu Innovation in Neuropsycopharmacology Award 2000 koju dodjeljuje Canadian College of Neuropsycopharmacology. U seriji radova nastalih primjenom ove metode Dikšić i suradnici su prvi u svijetu pokazali da je brzina sinteze serotonina najveća u rafe regiji ali da postoji i u terminalnim dijelovima živaca serotonergjjskih neurona lokaliziranim u različitim regijama mozga. U suradnji s hrvatskim znanstvenicima s Instituta Ruđer Bošković te japanskim znanstvenicima, Dikšić je proučavao utjecaj psihotropnih lijekova na serotonergijski sustav i brzinu sinteze serotonina. Prema rezultatima objavljenim u nizu zajedničkih radova, utvrđeno je da lijek protiv anoreksije fenfluramin i poznati antidepresiv Prozac povećavaju brzinu sinteze serotonina u terminalnim regijama živaca i istovremeno smanjuju brzinu sinteze u serotonergijskom staničnom tijelu. M. Dikšić je jedan od prvih znanstvenika u svijetu koji je odredio brzinu sinteze serotonina u ljudskom mozgu in vivo koristeći 11C-alfa-metiltriptofan sintetiziran u njegovom laboratoriju. Najznačajnije otkriće proizašlo iz ovih istraživanja pokazuje različit utjecaj stresa uzrokovanog sniženjem koncentracije triptofana u organizmu na brzinu sinteze serotonina u mozgu zdravih muškaraca i žena. Značajniji pad brzine sinteze serotonina kod žena mogao bi biti uzrokom učestalije pojave depresije kod žena nego kod muškaraca. U nizu radova iz ovog područja pokazano je da postoje regionalne razlike u brzini sinteze serotonina kod muškaraca i žena oboljelih od depresije te da primjena antidepresiva ima specifičan regionalni utjecaj na brzinu sinteze. U vrlo značajnim PET istraživanjima epilepsije utvrđeno je da kod nekih vrsta epilepsije dolazi do pojačane akumulacije radiofarmaka čime se u mozgu identificira epileptogenično tkivo koje se može kirurški ukloniti.
    Prof. Mirko Dikšić je nesumnjivo izuzetno uspješan znanstvenik velikog međunarodnog ugleda i svakako jedan od istaknutijih kanadskih znanstvenika hrvatskog porijekla. Njegov doprinos međunarodnoj znanosti jasno proizlazi iz impresivnog opusa i citiranosti njegovih radova te više od 130 pozvanih predavanja koja je održao na znanstvenim skupovima i institucijama u cijelom svijetu. Kao vrhunski ekspert ko-urednik je poznate knjige o principima i primjeni PET-a u različitim područjima istraživanja. Prof. Mirko Dikšić je kanadski i hrvatski državljanin. Posebno treba istaknuti njegovu intenzivnu suradnju sa hrvatskim znanstvenicima i ustanovama gdje je često boravio kao gostujući znanstvenik prenoseći svoje bogato znanje i iskustvo. Prof. Dikšić je Gost profesor na J.J. Strossmayer Sveučilištu, Osijek.

 


postavljeno: 22. prosinca 2016.
urednica: D. Torbica