Miroslav Bertoša, povjesničar

Datum rođenja:

  • 17.05.1938

Mjesto rođenja:

  • Beograd

Adrese:

  • Adresa: Ulica Ivana Matetića Ronjgova 1, 52100 Pula

Telefoni:

  • Tel.: +385(0)(52)377500
  • Tel.: +385(0)(52)377524

E-mail adrese:

Akademske titule:

  • doktor znanosti

Institucije:

  • professor emeritus - Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (2008. - ...)

Funkcije u Akademiji:

  • upravitelj - Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci (1999. - 2003.)

Članstvo u Akademiji:

  • član suradnik - Razred za društvene znanosti (17.05.1990. - ...)

Životopis

Osobna stranica profesora Bertoše na stranici Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli  
                Biografija i Popis radova                


Biografski podaci

          Povjesničar prof. dr. sc. Miroslav Bertoša rodio se 17. svibnja 1938. u Beogradu. U službi je proveo 45 godina, od 1963. do 2008.
          Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Znanstveni je savjetnik u trajnome zvanju te redoviti sveučilišni profesor, također u trajnome zvanju.
          Bavi se poviješću Istre u novome vijeku (od XVI. do konca XVIII. stoljeća): istražuje ponajprije gospodarske, društvene, etničke, migracijske, kolonizacijske i kulturno-antropološke pojave. Proučava i kritički vrednuje istarsku historiografsku baštinu, a bavi se i demografskom poviješću, pri čemu posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, prije svega avangardnim nastojanjima francuske „škole Annales”.
          Već više od četiri i pol desetljeća obavlja sustavna istraživanja u fondovima mnogih domaćih i inozemnih arhiva i biblioteka. U više se navrata usavršavao u prestižnim ustanovama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
          Do sada je objavio 17 knjiga te više od 950 ostalih bibliografskih jedinica: izvornih znanstvenih radova, preglednih i stručnih članaka, recenzija, osvrta i kritičkih prikaza. Suradnik je brojnih domaćih i međunarodnih edicija.
         Organizator je i sudionik niza znanstvenih skupova, simpozija i konferencija u zemlji i inozemstvu. Predstavljač je mnogobrojnih monografija i zbornika, te sudionik televizijskih i radijskih emisija. Bio je ili je još uvijek istraživač na mnogim znanstvenim i stručnim projektima.
          Pokretač je i uređivač periodika „Radovi Pedagoške akademije u Puli“, a glavni je urednik „Problema sjevernoga Jadrana” i član uredništva „Starina HAZU”.
          Obnašao je funkciju honorarnog voditelja puljskoga Centra Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar” iz Zagreba, potom i upravitelja Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli.
          Bio je jedan od trojice dopredsjednika Hrvatskoga nacionalnoga komiteta za povijest, član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu pri tadašnjem Ministarstvu znanosti i tehnologije. Sada je u petom mandatu član Matičnoga povjerenstva (odnosno Matičnog odbora) za područje humanističkih znanosti - polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije.
          Istaknuo se i kao član Hrvatskog odbora UNESCO-a, a bio je i član predsjedništva Hrvatskog odbora za povijesne znanosti, koji je radio na organiziranju Prvoga kongresa hrvatskih povjesničara te član Zajedničkog dijela hrvatsko-talijanskog i hrvatsko-slovenskog povijesnog povjerenstva.
          Član je Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica, Povijesnog društva Istre, Matice hrvatske, Zgodovinskog društva za južno Primorsko itd.
          Osnivatelj je Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu (sada Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile) u Puli, a bio je i njegov prvi i dugogodišnji pročelnik. U svojstvu radne skupine Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
          Osim na matičnoj ustanovi, predavao je ili još uvijek predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Sveučilištu u Dubrovniku, Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru te Filozofskom fakultetu u Splitu.
          Vrlo je često mentor pri izradi diplomskih i magistarskih radova te doktorskih disertacija, a i član povjerenstava za njihovu obranu. Evaluator je niza znanstveno-istraživačkih projekata koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, kao i nastavnih planova i programa različitih sveučilišta. Recenzirao je više stotina knjiga i znanstvenih članaka.
          U državno-diplomatskoj djelatnosti istaknuo se kao prvi generalni konzul Republike Hrvatske u Trstu, kada je osnovao posebnu dvotjednu tribinu nazvanu „Treći kat“ / „Terzo piano“, čija je djelatnost bila osobiti zapažena te je znatno pridonijela kulturnoj, gospodarskoj i političkoj suradnji toga područja s Republikom Hrvatskom.
          Osim znanstvenim radom, bavi se i publicistikom: u redovitoj je novinskoj kolumni „Glasa Istre” punih dvanaest godina u nastavcima objavljivao osebujne eseje u kojima se prožimaju povijest, kultura i politika.
          Dobitnik je niza priznanja: treće nagrade za prozu i prve nagrade za esej na „Poletovom” natječaju za „najbolje radove đaka srednjih i njima sličnih škola na području SFRJ”, nagrade „Mate Balota / Mijo Mirković”, nagrade „Istaknuti kulturni radnik grada Pule” i Državne nagrade za znanstveni rad „Bartol Kašić”. Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđman odlikovao ga je ”Redom hrvatskog trolista” i „Spomenicom Domovinske zahvalnosti”. Za izniman doprinos unaprjeđivanju povijesne znanosti, posebice za dugogodišnje proučavanje povijesti Pule i Istre, primio je „Nagradu Grada Pule za životno djelo”.
Školovanje
          Nakon što je u kasnu jesen 1947. došao u Istru, Bertoša se stalno nastanio u Puli, gdje je završio osnovnu školu (1949.) i osam razreda Hrvatske gimnazije (1957.).  
          Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), potom i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1966.). Među njegovim profesorima bili su ugledni i priznati hrvatski povjesničari prof. dr. sc. Nada Klaić, prof. dr. sc. Jaroslav Šidak, prof. dr. sc. Mirjana Gross, prof. dr. sc. Miroslav Brandt, prof. dr. sc. Ivan Kampuš, prof. dr. sc. Igor Karaman, prof. dr. sc. Ljerka Kuntić, prof. dr. sc. Ljubiša Doklestić, prof. dr. sc. Rene Lovrenčić, prof. dr. sc. Ljubo Boban i dr.
          Na tom je Fakultetu obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom „Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća” (1981.) i to pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Igor Karaman, prof. dr. sc. Josip Adamček i prof. dr. sc. Dragovan Šepić.
Služba
          Redovita služba trajala mu je gotovo punih 45 godina, od 1963. do 2008. Od studenog 1963. do rujna 1969. radio je kao asistent na Pedagoškoj akademiji u Puli. Potom je do svibnja 1995. bio zaposlen u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU (sada: Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci - Područnoj jedinici u Puli). Dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Trstu obnašao je od svibnja 1995. do veljače 1999. Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci, pa je u veljači 1999. imenovan upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Od svibnja 2003. do umirovljenja 1. listopada 2008. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Puli (potom Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli).

Znanstvena djelatnost

Zvanja
          God. 1981. na temelju dotadašnjih radova, dr. sc. Miroslav Bertoša promaknut u zvanje znanstvenoga suradnika u Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci, tj. u Područnoj jedinici Zavoda u Puli.
          U zvanje znanstvenoga savjetnika izabran je 1986. Osim što je nastavio znanstveno-istraživački rad u Zavodu za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 1993. postaje i redovitim profesorom Pedagoškoga (kasnije Filozofskog) fakulteta u Puli (danas Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). Za znanstvenog je savjetnika i redovitog profesora potvrđen 15. prosinca 1999., čime je ta zvanja trajno zadržao.
          Za Akademijinog člana suradnika, u Razredu za društvene znanosti, prvi je put izabran 1990., a potvrđen je 2000. God. 1990. u Akademijinom je  „Ljetopisu”, knj. 94. (str. 483.-491.) objavljena njegova biografija s popisom radova.
Specijalizacije
          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša usavršavao se na mnogobrojnim domaćim i inozemnim ustanovama. Između ostalog, u dva je navrata bio na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L’École des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu (1985. i 1989.), gdje je istraživao i u Bibliothèque Nationale i Archives Nationales – Affaires Etrangeres (2000., 2002. i 2004.).
          God. 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, usavršavao se u Istituto di Storia della Società e dello Stato Veneziano i Istituto „Venezia e l’Oriente” znamenite venecijanske Fondazione Giorgio Cini. U sklopu međunarodne razmjene znanstvenika, 1999. boravio je na Sveučilištu u Macerati.
Znanstveno-istraživački rad
           Isključivo povijesnom problematikom prof. dr. sc. Miroslav Bertoša počinje se baviti iza 1963., te surađuje u znanstvenim i stručnim edicijama. Glavno područje njegovog znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (prije svega u njezinome mletačkom dijelu) i to od kraja XV. do kraja XVIII. stoljeća.
          Njegovo višedesetljetno djelovanje i rad tiču se i proučavanja te kritičnog vrednovanja istarske historiografske baštine.
          Također se bavi i demografskom poviješću, a u tome osobitu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, posebice avangardnim nastojanjima francuske „škole Annales”.
         Od druge polovice 60.-ih godina sustavno istražuje u mnogim arhivskim i drugim fondovima i zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu, napose u Italiji i Francuskoj.   Surađivao je i s koparskim krugom slovenskih povjesničara.
Znanstveni rezultati
       Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša autor je 17 knjiga: „Knjiga o Istri”, Školska knjiga, Zagreb 1968. (uz Z. Črnju redaktor rukopisa pok. prof. Tone Peruška, te pisac dijela teksta); „Proština 1921. Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre”, Novinsko-izdavačko poduzeće Glas Istre - Biblioteka Istarski mozaik, Pula 1971., 150 str.; „Istarsko vrijeme prošlo”, Glas Istre - Čakavski sabor, Pula 1978., 336 str.; „Pisma i poruke istarskih rektora - Epistolae et communicationes rectorum histrianorum”. Svezak I. „Od 1607. do 1616.”, Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, sv. 52., JAZU, Zagreb 1979., 304 str.; „Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću”. Knjiga prva: „Kolonizacija: teme i problemi”, Istarska naklada, Biblioteka Misao, Pula 1985., 324 str.; „Etos i etnos zavičaja (Istra kao historiografski problem)”, Biblioteka Istra kroz stoljeća, VI. kolo, knjiga 33., Pula-Rijeka 1985., 328 str.; „Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću”. Knjiga druga: „Društvene strukture, populacija i gospodarstvo”, Istarska naklada, Biblioteka Misao, Pula 1986., 520 str.; „Jedna zemlja, jedan rat. Istra 1615-1618”, Istarska naklada, Pula 1986., 112 str.; „Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću”, Čakavski sabor, Istarska književna kolonija Grozd, Pula 1989., 255 str.; „Istra između zbilje i fikcije”, Mala knjižnica Matice hrvatske, Zagreb 1993., 126 str.; „Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)”, Zavičajna naklada Žakan Juri, Pula 1995., 2. dopunjeno i prošireno izdanje s kartama i slikovnim prilozima, 781 str.; „Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli“, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 2002., 415 str.; „Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (feljtoni, elzeviri, kolumne)“, Dubrovnik University Press – Durieux, Zagreb 2003., 461 str.; „Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa. Traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji u doba Kandijskoga rata“, Državni arhiv u Rijeci, Rijeka 2003., 212 str.; „Hrvatska povijest u ranom novom vijeku“. Sv. 3.: „Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranom novom vijeku“ (koautor Josip Vrandečić), Zagreb, Barbat d. o. o. – Leykam International d. o. o., 2007., 142 str.; „Kruh, mašta & mast: Prizori i memorabilije o staroj Puli (1947.-1957.)“, Zagreb, Durieux, 2007., 395 str. i  „Veprinački zakon 1507.-2007.“ (koautor Boris Kuzmić), Veprinac, Župa sv. Marka Evanđelista - Veprinac, Mjesni odbor Veprinac, Matica hrvatska - ogranak Opatija, 2007., 68 str.
       Već je u knjizi „Istarsko vrijeme prošlo“ (1978.) Bertoša pokazao vrsno poznavanje arhivske građe, objelodanjene literature, ali i nove tehnike rada, što će postati glavno obilježje njegova znanstveno-istraživačkoga rada. Proučavajući naseljavanje Istre novim stanovnicima uspio je pokazati njihovu nazočnost ne samo na seoskome, već i u gradskim područjima, a napose je važno što je dokumentirano prikazao promjenu etničke strukture, koja je uslijedila čak dva stoljeća prije negoli se to smatralo u starijoj historiografiji.
       Bertoša je dio građe, pronađene u Državnom arhivu u Veneciji, objelodanio u Akademijinoj seriji MSHSM (vol. 52.) pod naslovom „Pisma i poruke istarskih rektora – Epistolae et communicationes rectorum histrianorum“, Sv. I., „Od 1607. – 1616.“ (1979.). Dokumenti su priređeni znanstvenom akribijom s mnogobrojnim bilješkama i komentarima, čime je zacrtan novi niz – „Epistolae et communicationes“ – u Akademijinim edicijama građe. Navedeni dokumenti prikazuju potresne trenutke velikih promjena koje su se u Istri zbivale na početku XVII. stoljeća.
Svakodnevica u doba ratnih sukoba i gerilskih napada napose je obrađena u knjizi „Jedna zemlja, jedan rat. Istra 1615.-1618“ (1986.). Riječ je o Uskočkome ratu, koji je u Istri, kako je Bertoša dokumentirano pokazao, trajao još punih osam mjeseci nakon sklapanja mira u Madridu. Bila je to samo naoko kratka ratna istarska, ali i europska epizoda. Posljedice toga rata u gospodarskoj su se sferi osjećale desetljećima, a u „mentalnim“ strukturama svijesti idućih naraštaja – još stoljećima! Analizirajući arhivska vrela autor je pokazao koliko su dubokog i zadugo neprevladivog traga u svijesti istarskoga čovjeka ostavila tragična zbivanja na njegovu tlu između XVI. i XVII. stoljeća, kada su se hrvatski mletački podanici (tzv. Benečani) i hrvatski podanici austrijskog nadvojvode (tzv. Kraljevci) poistovjećivali s feudalnim banderijima svojih gospodara i pod njihovim zastavama jurišali jedni na druge. Osim što donosi mnoge detalje iz svakodnevnoga života, uključujući i opise (z)bjegova, strahova od ubojstva, otmice, paleža i svakojakoga stradanja u doba ovoga surovog rata, studija predstavlja i prilog povijesti istarskih identitetâ (u pluralnome obliku, kako ih Bertoša vidi!).
       Inovacijskim je tonovima obilježena i monografija „Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću“ (1989.), jer se autor – prvi u istarskoj historiografiji – upustio u analizu svijeta marginalaca, napose onih u ruralnome prostoru. Ocrtani su tipološki modeli istarskog razbojništva, opisana je društvena sredina u kojoj je ono bujalo, navlastito su pak obrađene kolektivne i individualne „biografije“ zlikovaca i način kako se središnja i lokalna politička vlast borila protiv „banditizma“ (kako se ta pojava nazivala u službenim izvješćima). Na studiju o istarskome razbojništvu osvrnulo se preko 30 stručnjaka raznih profila, ocijenivši je kao značajno i inovacijsko interdisciplinarno i multidisciplinarno djelo.
       Opsežni prikaz ranonovovjekovnog razdoblja u knjizi „Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)“ (1995.) predstavlja još jedan autorov napor da što dublje i što šire zahvati istarsku stvarnost primjenjujući metode moderne europske historiografije. Naoko prostorno ograničena, „lokalna/pokrajinska“ povijest Istre, poglavito njezin dio pod Venecijom, poprimio je u Bertošinoj interpretaciji široke sjevernojadranske, jadranske, mediteranske i srednjoeuropske raspone. Posebice se to odnosi na njegove rezultate proučavanja kolonizacijskih pomicanja koja su korjenito promijenila istarski gospodarski, etnički i kulturni prostor. Istra je između XV. i XVIII. stoljeća doživjela niz perturbacija koje su ostale duboko ukorijenjene u njezinu biću.
        Autorovo nastojanje da svoj arhivski znanstveno-istraživački interes protegne na cijeli jadranski i istočno-sredozemni prostor urodilo je priređivanjem važnog rukopisa, koji je Bertoša pronašao u Državnom arhivu u Veneciji. Građu je obradio i objelodanio pod naslovom „Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa. Traktati i memorabilije jednog kondotijera u Dalmaciji u doba Kandijskog rata“ (2003.), čime je dao doprinos vojnoj povijesti ne samo na istočno-jadranskome prostoru, već i u Europi. Naime, mletački plaćenik, vojno-graditeljski stručnjak i strateg Onofrio Del Campo, prije stupanja u službu u Dalmaciji, djelovao je u mnogim postrojbama diljem Europe, opisujući u svojemu spisu stečena iskustva i pokušavajući ih primijeniti u Dalmaciji u tijeku Kandijskoga rata. Premda kritičan i polemičan u odnosu na mletačku vladu, Del Campo je bio predstavnik one struje u europskom tvrđavnome graditeljstvu koja se zalagala za tip utvrde sposobne zaštititi okolno stanovništvo i spriječiti gubitke u redovima vojnika. I ovaj je Bertošin prikaz bogat vrsnim opažanjima, usmjeren i na opise svakodnevice vojnih postrojbi i okolna stanovništva.
       Bertošin monografijski prikaz Istre u ranom novom vijeku, u koautorskoj knjizi s dr. sc. Josipom Vrandečićem, „Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku“, sv. 3.: „Dalmacija, Dubrovnik i Istra“ (2007.), predstavlja novi prinos saznanjima o istarskoj prošlosti u prijelomnim razdobljima (XVI.-XVIII. stoljeća). Autor je novostečenim iskustvom dugogodišnjeg istraživača, poznavatelja literature, a navlastito arhivske građe, sintetizirao razvojne smjernice i glavne etape „dugoga trajanja“ istarskih povijesnih struktura. Istra – jednako mletački dio, kao i posjed Kuće Austrije – obrađeni su kao rubni prostor hrvatskog etničkog i državnog prostiranja, ali i kao dio sveukupnog političkog, gospodarskog i etnokulturnog okružja, uključujući i utjecaje koji su ostavili dubokog traga u istarskome biću.
       Znanstveni radovi prof. dr. sc. Miroslava Bertoše o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u stranome svijetu, prije svega u susjednoj Italiji, pa su gotovo izravno uneseni i u poglavlja o Istri u sintezu mletačke povijesti: Gaetano Cozzi, Michael Knapton, Giovanni Scarabello, „La Repubblica di Venezia nell’età moderna. Dal 1517 alla fine della Repubblica“, nakladnička kuća Utet, Torino 1992. (djelo je 2007. prevedeno na hrvatski jezik, nakladnik Antibarbarus, Zagreb).
Sve su te knjige, kao i niz studija i drugih znanstvenih i stručnih radova na iznimno visokoj razini, o čemu govore i brojne, redom pozitivne tiskane recenzije.
          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša objavio je i preko 950 bibliografskih jedinica: izvornih znanstvenih radova i priloga, stručnih tekstova, recenzija i prikaza, kolumni i feljtona...
          Svoj znanstveni interes najviše je usmjerio prema Istri, u kojoj se hrvatska historiografija započela formirati tek poslije završetka Drugog svjetskog rata 1945. i postupnoga međunarodnog pravnog uključivanja Istre u sastav matice zemlje Hrvatske preko Jugoslavije (1947. i 1954.); do tada je uglavnom postojala samo talijanska historiografija. Bertoša se posvetio traganjima za odgovorima na pitanja povijesti Istre u počecima novoga vijeka, pretežito od XVI. do XVIII. stoljeća; ali, povremeno zalazi i u starija i novija razdoblja.
          Od 90.-ih godina znanstveni interes življe proširuje i na druge hrvatske prostore. No, od početka svoje znanstvene djelatnosti pa do danas zanimaju ga i teme o povijesti Italije – i to ne samo u vezi s Istrom, nego i one o cijeloj Jugoistočnoj Europi te Sredozemlju. Bavi se i temama iz suvremenih promišljanja, napose u Francuskoj, o problemima razvoja povijesne misli i historiografije općenito, te metodologije nastavnog i znanstvenog procesa u povijesti.
Znanstveno-izdavački rad
          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša suradnik je brojnih edicija; između ostalih, objavljivao je i/ili objavljuje u „Riječkoj reviji“, „Istarskome mozaiku“, „Istri“, „Novoj Istri“, „Buzetskome zborniku“, „Zborniku Općine Lupoglav“, „Prilozima o zavičaju“, „Vjesniku historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu“, „Vjesniku Istarskog arhiva“, „Kalendaru Franini i Jurini“, „Istarskoj Danici“ ..., ali i u Akademijinom „Forumu“, „Problemima sjevernog Jadrana“, „Historijskom zborniku“, „Jadranskome zborniku“, „Arhivskome vjesniku“, „Dometima“, „Gazophylaciumu“, „Mogućnostima“, „Zadarskoj reviji“, a također i u inozemnim stručnim i publicističkim edicijama „Proposte e ricerche“ (Università degli Studi di Urbino), „Quaderni dell’Europa Mediterranea“ (Università di Pisa e Napoli), „Quaderni Veneti“ (Centro Interuniversitario di Studi Veneti), „Qualestoria“ (Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia), „Metodi e ricerche“ (Centro Studi Regionali Udine) i dr.
Znanstveni projekti
          Bio je glavni istraživač znanstvenoga projekta „Istarski Hrvati: između potisnutog identiteta i usporene integracije” (1993.-1996.) Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar” iz Zagreba.
          Od 2007. glavni je istraživač i voditelj projekta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli „Elitne i marginalne skupine u Istri od XVI. do XVIII. stoljeća”.
          Bio je suradnik na projektu Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci „Prilozi za povijest zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar) (2002.-2006.), a od 2007. suradnik je na projektu iste ustanove pod naslovom „Povijest zapadne Hrvatske: Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Lika), voditelja akademika Petra Strčića. Sve spomenute projekte financiralo je ili financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
          U posljednjih je nekoliko godina ocjenjivač niza znanstveno-istraživačkih projekata koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Popularizacija povijesne znanosti
          Osim znanstvenim radom, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša bavi se i publicistikom, pa je od lipnja 1991. do konca studenog 2002., u redovitim novinskim kolumnama „Glasa Istre” pod naslovom „Domišljanje Istre: između povijesnog i fikcijskog” i „Početak tisućljeća: Dijalozi i solilokviji“ objavio 588 nastavaka osebujnih eseja u kojima se prožimaju povijest, kultura i politika.
          Predstavljač je mnogobrojnih monografija i drugih knjiga, te sudionik niza televizijskih i radijskih emisija.
          U popularizaciju povijesne znanosti spadaju i njegovi mnogobrojni prilozi objavljeni u tradicionalnim pučkim godišnjacima „Istarskoj Danici” i „Kalendaru Franina i Jurina”.


Nastavnička djelatnost

          Pored toga što je autor mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša ta nova naučena znanja i stečena saznanja, napose pak znanstvenu osjetljivost prema problemima prošlosti, prenosi mnogim naraštajima hrvatskih studenata povijesti.
          Tijekom dugogodišnjeg rada na različitim fakultetima predavao je niz kolegija: Metodiku nastave povijesti i Povijest naroda Jugoslavije na puljskoj Pedagoškoj akademiji od 1963. do 1969., u stalnom radnom odnosu, odnosno kao honorarni predavač do ukidanja grupe 1971.
          Od 1993. do 1995. bio je honorarno zaposlen na studiju Razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1994. do 2006. na studiju Povijesti na istoj ustanovi predavao je Uvod u znanost o povijesti, od 1994. do 1996. Hrvatsku povijest XVI.-XVIII. stoljeća, a od 1997. do 2000. i od 2003. do 2006. i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870. Od l. svibnja 2003. zaposlen je s punim radnim vremenom na Filozofskom fakultetu u Puli. Potom na novoosnovanom Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na studiju Povijesti predaje kolegije: Metodologija znanstvenog rada / Istraživanje povijesti; Historiografija; Migracije (XV.-XVIII. stoljeća): Istra, Jadran, Sredozemlje; Svakodnevica Europe: stanovanje, hrana i odijevanje (XVII.-XVIII. stoljeća); Mentalna Europa: od medijevalnih barbara do EU i Povijest senzibiliteta: dob, spol i ljudska intima, a na interdisciplinarnom studiju Kultura i turizam kolegije Kulturna povijest Hrvatske, Društvena povijest medija te Zavičajna i regionalna kulturalna povijest.
          God. 1994. na njegov je poticaj otvoren novi (tada dvopredmetni) studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli. Osim što je sastavio nastavni plan i program studija, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša je bio i osnivač Odsjeka za povijest; obnašao je i funkciju njegovog prvog pročelnika i voditelja, uspješno okupivši niz uglednih znanstvenih i nastavnih predavača i suradnika.
          Osim na matičnoj ustanovi, već spomenutom Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, predavao je i na studiju Povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i to Svjetsku povijest srednjega vijeka (V.-XVI. stoljeće) (2004/2005.-2006/2007.), Povijest srednje i jugoistočne Europe XVI.-XVIII. stoljeća (2006./2007.) i Svijet Sredozemlja od V. do XVI. stoljeća (2006./2007.).
          Od 2003. uključio se i u nastavu na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je na studiju Povijesti predavao kolegij Metodologija znanstvenog rada (2003./2004. – 2008./2009.), a i nadalje predaje Hrvatsku historiografiju XIX. i XX. stoljeća. Na poslijediplomskom doktorskom studiju predavao je Teoriju povijesti (2005./2006. – 2008./2009.); na istoj je ustanovi predavao i izborni kolegij Zapadna granica hrvatskog etnosa (2003./2004. – 2005./2006.). Kolegije Mjesta memorije: simboli, mitovi, imaginariji, identiteti (od srednjovjekovlja do našega doba) i Povijest senzibiliteta: dob, spol i ljudska intima (XVI.-XVIII. stoljeće) predaje od 2006./2007., a Europeizam Europe: od medijevalnih barbara do EU od 2008./2009.
          Na poslijediplomskom doktorskom studiju „Povijest stanovništva” na Sveučilištu u Dubrovniku od 2006./2007. predaje kolegije Povijesna demografija u Francuskoj i Povijest stanovništva Mediterana.
          Kao pozvani profesor održavao je predavanja i na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru (2003./2004.-2006/2007.).
          U više je navrata bio mentorom pri izradi diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, te članom povjerenstava za njihovu obranu. U posljednjih je nekoliko godina ocjenjivač niza nastavnih planova i programa različitih sveučilišta.
Posebne zasluge za razvoj i napredak Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
          U prikazu posebnih zasluga prof. dr. sc. Miroslava Bertoše za razvoj Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli valja se najprije osvrnuti na razdoblje njegovog rada u sklopu Pedagoške akademije, na kojoj je radio od 1963. do 1969. Nakon što je diplomirao na toj ustanovi postao je voditelj Metodičko-didaktičnog praktikuma, a potom asistent na katedri za Nacionalnu povijest i predavač Metodike povijesti. Studentima povijesti održavao je ogledna predavanja u osnovnim školama, a istodobno je vodio katedru Nastave o zavičaju (predmet je bio obvezan za sve studente), koju je osnovao prof. Tone Peruško, prvi direktor Pedagoške akademije u Puli. Nakon diplomiranja povijesne grupe predmeta na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, predavao je i Povijest naroda Jugoslavije te Opću povijest srednjeg vijeka (za koju je napisao i posebna „skripta“). Pokrenuo je i uređivao periodik „Radovi Pedagoške akademije u Puli“ (1968.).
          U novoj fazi rada spomenute ustanove, u međuvremenu preimenovane u Pedagoški (potom Filozofski) fakultet, 1994./1995. na njegov je poticaj – kako je već navedeno –otvoren novi (tada dvopredmetni, a od 2005./2006. i jednopredmetni) studij povijesti. Osim što je u potpunosti sastavio nastavni plan i program studija, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša  bio je i osnivač Odsjeka za povijest; kao njegov prvi pročelnik i voditelj, uspješno je okupio niz uglednih znanstvenih i nastavnih predavača i suradnika, među kojima valja istaknuti: iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademike Tomislava Raukara i Petra Strčića; sa Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Stijepu Obada; s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Nevena Budaka (kasnije dekana spomenutog fakulteta), prof. dr. sc. Dragu Roksandića, prof. dr. sc. Ivu Goldsteina, prof. dr. sc. Damira Agičića, prof. dr. sc. Borislava Grgina i doc. dr. sc. Ivicu Prlendera te mnoge druge ugledne povjesničare i stručnjake.
         God. 2005./2006. sudjelovao je u izradi novog nastavnog plana i programa prema načelima Bolonjske deklaracije (ECTS sustav). Pritom se založio da studij povijesti u Puli dobije obilježja karakteristične prepoznatljivosti, pa su u tu svrhu u nastavni plan uvršteni brojni kolegiji iz zavičajne istarske povijesti (i to od prapovijesti do suvremenog doba).
         Valja svakako spomenuti i njegova nastojanja za održavanjem redovitih i povremenih kontakata Filozofskog fakulteta u Puli s različitim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu i izvan visokoškolske nastave, odnosno u sklopu kvalitetne i prisne znanstvene suradnje. Između ostaloga, sve je to osobito došlo do izražaja tijekom Drugog kongresa hrvatskih povjesničara, koji je – u suorganizaciji Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Puli – održan od 29. rujna do 3. listopada 2004., a u čijem se radu prof. dr. sc. Miroslav Bertoša posebice istaknuo.    
          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša brinuo je i o organizaciji nastave u smislu odabira i zapošljavanja novih djelatnika, kao i o njihovom znanstveno-nastavnom napredovanju u viša zvanja. Dio znanstvenih novaka koji rade na Odsjeku za povijest uključen je u njegov projekt „Elitne i marginalne skupine u Istri od XVI. do XVIII. stoljeća”, a nekima od njih bio je i član povjerenstva pri obrani magistarskih radova, pa je time izravno utjecao na podizanje znanstvene kvalitete Odsjeka i Sveučilišta.
          Zbog navedenih ga je zasluga Senat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na svojem sastanku 19. prosinca 2008., proglasio professorom emeritusom.


Društvena i stručna djelatnost

          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša započeo je s objavljivanjem svojih proznih i esejističkih priloga, osvrta i bilježaka još za gimnazijskih dana (1954.) i to u srednjoškolskim časopisima u Zagrebu i Puli („Polet” i „Istarski borac”). Od 1958. do 1960. literarnim je prilozima surađivao u časopisima „Prisutnosti”, „Literatura”, „Susreti”, „Polja”, „Mogućnosti” i u „Studentskom listu”.  Nakon stjecanja diplome profesora povijesti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1966., objavljuje tekstove isključivo s povijesnom problematikom. I sada se u njegovim radovima osjeća naklonjenost književnosti, pa po tome i znatnije odskače od gotovo svih drugih hrvatskih historiografa.
          Svoje je stručne radove, prikaze i esejistička razmatranja najvećim dijelom napisao na temelju arhivskih istraživanja, pa i iz njih izbija izvornost i novina, bez obzira što nisu popraćeni bilješkama i znanstvenom aparaturom. Premda se pritom autor služi publicističkim i pomalo „literarnim“ stilom, u njima dominira „arhivski“ izvorni kontekst.
          Među njegove stručne radove valja ubrojiti i niz priloga objelodanjenih u brojnim istarskim regionalnim edicijama, ali i u Akademijinim izdanjima te mnogim hrvatskim povijesnim časopisima, a svakako i u inozemnim stručnim i publicističkim edicijama i  znanstvenim publikacijama.
          Bilo gdje i u bilo kojem obliku/žanru objelodanjena, razmatranja prof. dr. sc. Miroslava Bertoše zapravo se nikad ne svode na puko prepričavanje općepoznatih postavki, već se temelje na promicanju novih ideja, čak i onda kada je oblik njihova iznošenja „konverzacijski“, bez navođenja vrela i teorijskih dokaza, kada su sročeni jednostavno i popularno. Mnoge od tih radova autor bi mogao – s dopisanim bilješkama, pozivanjem na arhivska vrela i literaturu – relativno jednostavno pretvoriti u „izvorne znanstvene radove“. Čitanje samih naslova, napose tekstova njegovih „stručnih“ priloga lako može potvrditi tu tvrdnju.
          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša član je Société de Demographie historique u Parizu, Società italiana di demografia storica u Bologni/Firenci, Povijesnog društva Istre, Zgodovinskog društva za južno Primorsko u Kopru itd.
          Dugogodišnji je član Matice hrvatske – ogranka Pula te suradnik mnogih njezinih ogranaka.
          Od osnutka ustanove 1968. suradnik je Centra za povijesna istraživanja – Centro di Ricerche Storiche u Rovinju i njegovih edicija, objelodanjenih pod vodstvom direktora prof. Giovannija Radossija.
          Također je suradnik i najznačajnijih kulturno-znanstvenih ustanova u Puli, poput Naučne biblioteke (sada Sveučilišne knjižnice), Povijesnog muzeja Istre, Arheološkog muzeja Istre i dr.
          Surađuje i s Čakavskim saborom i njegovim katedrama (posebice u Istri), znanstveno-stručnim skupovima „Pazinski memorijal“ i „Buzetski dani“ itd.
          Od njegovog osnutka 1995. podržavatelj je i suradnik sajma Sa(n)jam knjige u Istri, koji se pod organizacijskom palicom Magdalene Vodopije svake godine održava u Puli.
          Stalni je suradnik Zavičajne naklade „Žakan Juri“ i njezinog direktora, književnika Alda Klimana. Surađivao je i s Istarskom književnom kolonijom „Libar od grozda“, Istarskom nakladom u Puli i dr.     
          Također, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša recenzirao je više stotina knjiga i radova u različitim znanstvenim i stručnim časopisima.
Nacionalni i državni rad
          Između 1993. i 1999., u dva je mandata bio jedan od trojice dopredsjednika Hrvatskoga nacionalnoga komiteta za povijest, a od 1994. do 1998. i član Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu pri tadašnjem Ministarstvu znanosti i tehnologije.
          Pet je puta (1993.-1999. te od 2001.) bio članom Matičnoga povjerenstva (sada: Matičnog odbora) za područje humanističkih znanosti - polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije.
          God. 1994.-1996. bio je članom Hrvatskog odbora UNESCO-a. God. 1998.-1999. djelovao je kao član predsjedništva Hrvatskog odbora za povijesne znanosti, koji je radio na organiziranju Prvoga kongresa hrvatskih povjesničara.
          Bio je član Zajedničkog dijela hrvatsko-talijanskog (1994.-1998.), a potom i hrvatsko-slovenskog povijesnog povjerenstva (2006.-2008.).

Urednik izdanja ili član uredništva

          Još je kao srednjoškolac u višim razredima gimnazije u Puli (1955.-1957.) u bio urednik lista „Istarski borac“, časopisa istarske mladeži (koji je vodila i pokrenula prof. Ljubica Ivezić Filipić), dok je za studija u Zagrebu 1959.-1960. bio urednik kulturne rubrike „Studentskoga lista“ (glavni je urednik bio Stipe Šuvar).
          Sudjelovao je u radu uredništva (neko je vrijeme bio i glavni urednik) časopisa „Istarski mozaik“ ogranka Matice hrvatske u Puli te „Istre“.
          Dugogodišnja suradnja s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža” u Zagrebu najviše je došla do izražaja kada se (uz prof. dr. sc. Roberta Matijašića) prihvatio posla glavnog urednika „Istarske enciklopedije”. Za to je izdanje (iz 2005.) napisao veliki broj natuknica.
          Sada je glavni urednik zbornika Akademijina Zavoda u Rijeci – Puli, „Problemi sjevernog Jadrana“, član uredništva „Starina HAZU„ i član izdavačkog savjeta časopisa Hrvatskih studija u Zagrebu „Croatian Studies International Review”.

Organizator, suorganizator, voditelj ili sudionik znanstvenih i stručnih skupova

          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša u čitavom je spomenutom razdoblju često bio organizator, suorganizator, voditelj ili sudionik mnogobrojnih znanstvenih skupova, domaćih i inozemnih.
          Također je s izlaganjem sudjelovao na više stotina znanstvenih skupova, simpozija i konferencija u zemlji i inozemstvu.

Diplomatska, društvena i kulturna djelatnost

       U ožujku 1995. Bertoša je, kao vanjski suradnik, s peteročlanom skupinom predstavnika političkih i kulturno-umjetničkih udruga posjetio hrvatske iseljenike u Australiji (Melbourne, Geelong, Adelaide, Ballarat i dr.).       
       Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša radio je i u diplomaciji te je bio prvi generalni konzul Republike Hrvatske u Trstu (1995. – 1999.). Osim što je obavljao redovite konzulske poslove, poglavitu je pozornost svrnuo na kulturno zbližavanje dviju zemalja i afirmaciju hrvatske kulture i znanosti u području „Triveneta“ (regije Furlanija-Julijska Venecija, Trentino-Alto Adige i Veneto). U tu je svrhu osnovao posebnu dvotjednu tribinu nazvanu „Treći kat“ / „Terzo piano“ – ne samo zato što se dvorana za predavačke nastupe, predstavljanja i izložbe nalazila na trećem katu zgrade na Goldonijevu trgu / Piazza Goldoni 9, već u prvome redu što je talijanskome novinstvu postojala tradicija da se kulturne vijesti donose na trećoj stranici novina. Ta je djelatnost bila osobito zapažena i znatno je pridonijela kulturnoj, gospodarskoj i političkoj suradnji toga područja s tek stvorenom i još teritorijalno neoslobođenom i neintegriranom Republikom Hrvatskom.

Odjeci

          Svojim temeljitim, arhivskim vrelima potkrijepljenim i erudicijski obrazloženim tekstovima o istarskoj povijesti XVI., XVII. i XVIII. stoljeća, člancima i prilozima o historiografiji i njezinim novim putovima, ali i svojim esejistički, elzevirski i feljtonistički koncipiranim tekstovima, prof. dr. sc. Miroslav Bertoša privukao je znatnu pozornost znanstvene i stručne javnosti. Njegove smjele i često izazovne teze nisu mogle proći nezapažene, o čemu svjedoči preko 140 ocjena, osvrta i prikaza njegovih radova napisanih rukom stručnjaka (povjesničara, etnologa, književnika, publicista) na stranicama znanstvenih i stručnih edicija, revija i novina. Primjerice: na njegovu knjigu Zlikovci i prognanici: Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću (Pula 1989.) objavljeno je, u hrvatskoj i inozemstvu, 30 ocjena, prikaza i osvrta.
          Poglavito je važno istaknuti da su mnoge činjenice, postavke i tumačenja iz radova prof. dr. sc. M. Bertoše, objavljenih na talijanskome jeziku – „Atti del Centro di Ricerche storiche“ (Rovinj-Trst), „Metodi e ricerche“ (Udine), „Proposte e ricerche“ (Ancona-Urbino), „Quaderni dell’Europa Mediterranea“ (Napoli-Pisa), „Quaderni Veneti“ (Venezia-Ravenna) – izravno uneseni u poglavlja o Istri u već spomenutoj znanstvenoj sintezi mletačke povijesti (Gaetano Cozzi – Michael Knapton – Giovanni Scarabello, „La Repubblica di Venezia nell’età moderna: dal 1515 alla fine della Repubblica”) u prestižnom izdanju nakladničke kuće UTET u Torinu (1992.), prevedenoj 2007. na hrvatski jezik, u izdanju zagrebačke nakladničke kuće “Antibarbarus”) .
Potrebno je također pripomenuti da njegovi radovi – utemeljeni na dokumentima iz arhiva i sročeni modernom metodologijom – izazivaju jednaku pozornost starijega, kao i srednjeg i mlađeg naraštaja hrvatskih povjesničara i ostalih stručnjaka (akademici Branko Fučić, Tomislav Raukar i Petar Strčić; dr. sc. Trpimir Macan, dr. sc. Anđelko Mijatović, mr. sc. Darinko Munić, prof. dr. dr. Nenad Vekarić, prof. dr. sc. Jasna Čapo-Žmegač, prof. dr. sc. Damir Karbić, prof. dr. sc. Lovorka Čoralić, dr. sc. Ivan J. Bošković i dr.). 

Nagrade i priznanja

          Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša još od srednjoškolskih je dana dobitnik niza nagrada i javnih priznanja. Dva je puta nagrađen na „Poletovom” natječaju za „najbolje radove đaka srednjih i njima sličnih škola na području SFRJ”: 1956. trećom nagradom za prozu i 1957. prvom nagradom za esej.
          God. 1969. primio je nagradu „Mate Balota / Mijo Mirković”, a 1990. nagradu „Istaknuti kulturni radnik grada Pule”. God. 1994. odlikovan je Državnom nagradom za znanstveni rad „Bartol Kašić”, a 1997., odlukom predsjednika Republike, ”Redom hrvatskog trolista” i „Spomenicom Domovinske zahvalnosti”.
          Za izniman doprinos unapređivanju povijesne znanosti, posebice za dugogodišnje proučavanje povijesti Pule i Istre, 2006. primio je „Nagradu Grada Pule za životno djelo”.

 

 

 


 

postavljeno: 23. studenoga 2010.; novelirano: 07. prosinca 2010.
urednica: D. Torbica