Meni osobnih stranica


akademik Ivo Frangeš

Datum rođenja:

  • 15.04.1920

Mjesto rođenja:

  • Trst

Datum smrti:

  • 29.12.2003

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  • dopisni član - Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (1983. - 2003.)
  • dopisni član - Akademie der wissenschaften zu Gottingen (2001. - 2003.)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za književnost (20.06.1968. - 29.12.2003)
  • izvanredni član - Razred za književnost (29.06.1960. - 20.06.1968.)

 

 

Ivo Frangeš, književni povjesničar i teoretičar, esejist, kritik i prevoditelj, rodio se 15. travnja 1920. u Trstu. Maturirao je 1938. u Sarajevu. Romanistiku i kroatistiku diplomirao je 1943. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,  Od godine 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost u Zagrebu. Doktorirao je 1952. godine, a habilitirao se 1954. U razdoblju 1953. - 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. U Firenci ga zatječe smrt Antuna Barca. Na poziv matičnog Filozofskog fakulteta u Zagrebu preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost, na kojoj radi do umirovljenja (1985.). Jedan je, u okviru Hrvatskoga filološkog društva od osnivača i suurednika časopisa "Umjetnost riječi" (1957.), koji je bio prepoznatljivo glasilo Zagrebačke stilističke škole. Od 1962. Frangeševo se ime nalazi u impressumu prvog broja časopisa "Forum", edicije koju je pokrenuo Akademijin Razred za književnost. U njemu će Frangeš objaviti brojne književnopovijesne studije, literarne portrete i metodološke rasprave o hrvatskoj i europskoj literaturi. Od 1970. pokretač je i urednik časopisa za proučavanje hrvatske književnosti "Croatica", kao i reprint-izdanja "Liber Coaticus". Od početaka je suradnik Colloquia Maruliana - posvečenih proučavanju života i djela Marka Marulića.

Od 1960. izvanredni, a od 1968. redoviti član JAZU (HAZU).
1983. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani.
2001. izabran za dopisnog člana njemačke Akademie der Wissenschaften zu Göttingen.

U razdoblju 1970. - 1972. predsjednik je Društva hrvatskih književnika i Saveza književnika Jugoslavije. Od 1970. bio je član Međunarodnoga slavističkog komiteta, kojemu je do smrti potpredsjednik. Bio je član Matice hrvatske, hrvatskog PEN-a i SEC-a (Europskog društva za kulturu).

Godine 1970. dobiva republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad.
1974. dobiva u Beču Herderovu nagradu.
Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo dodijeljena mu je 1993.
1993. dobiva i Humboldtovu znanstvenu nagradu u Bonnu.
Na prvom kongresu hrvatskih slavista u samostalnoj Hrvatskoj (Pula, 1995.) dobio je medalju »Antun Barac«.
Godine 1996. odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Iste 1996. »Vjesnik« mu dodjeljuje Goranovu nagradu za knjigu Geschichte der kroatischen Literatur. Von den Anfängen bis zur Gegenivart, Böhlau Verlag, Köln, Weimar, Wien, 1995.
Državnu nagradu za cjelokupni znanstveni rad primio je 1999.

Bio je član uredništva i suradnik velikih književnoznanstvenih projekata. Za ediciju Djela hrvatskih pisaca, Zagreb 1953. priredio je: Turića, Leskocvara i Draženovića. Nalazimo ga u uredništvu "Pet stoljeća hrvatske književnosti", Zagreb 1969. Od početaka je u Splitu u uiredništvu "Sabranih djela Marka Marulića" - Opera omnia, zatim u velikom priojektu Matice Hrvatske "Stoljeća hrvatske književnosti", Zagreb, 1995. Uključen je u iznimno vrijedan projekt Hrvatske akademije znanosti i umejtnosti "Hrvatska i Europa" (HAZU).

Ivo Frangeš jedan je od organizatora, VIII. međunarodnog slavističkog kongresa u Zagrebu, 1978. Bio je predsjednik i urednik manifestacije Knjiga Mediterana, Split, te organizator i voditelj prvog talijansko-hrvatskog simpozija Venezia - mito e antimito (Fondazione Cini - HAZU, 1997.).

Objavio je brojne knjige i rasprave. Najvažnije su: Stilističke studije, 1959.; Studije i eseji, 1967.; Talijanske teme, 1967.; Matoš, Vidrić, Krleža, 1974.; Realizam (Povijest hrvatske književnosti, knj. 4), 1976.; Antun Barac, 1978.; Izabrana djela (PSHK, knj. 149), 1980.; Povijest hrvatske književnosti, 1987.; Suvremenost baštine, 1992.; Geschichte der kroatischen Literatur, 1995.; Hrvatska novela (s Viktorom Žmegačem), 1998.; August Šenoa: Karanfil sa pjesnikova groba – Nagelj s pesnikovega groba (s Jožetom Pogačnikom), HAZU-SAZU, Zagreb-Ljubljana, 1997. i Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (s Milanom Mogušem), HAZU, Zagreb, 2001.

Posthumno izlazi Riječ što traje, Zagreb 2005.; i Moj Tadija, 2005.

Prevodio je s talijanskoga i francuskoga: između ostalih Machiavellija, Manzonija, Vergu, De Sanctisa, Stendhala ...

Predavao je na mnogim europskim sveučilištima kao gost profesor (Krakov, Varšava, Moskva, Sankt Peterburg, Bordeaux, Prag, Frankfurt a/M, Köln, München, Göttingen, Heidelberg, Rim, Napulj, Trst, Pisa, Milano, Padova, Uppsala, Stockholm, Göteborg).

 

Ivo Frangeš umro je u Zagrebu 29. prosinca 2003. Sahranjen je na Mirogoju.

 

 

 


novelirano: 29. ; 27. svibnja 2013.
postavljeno: 18. prosinca 2008.

urednica: D. Torbica