Ivan Golub, književnik

Datum rođenja:

  • 21.06.1930

Mjesto rođenja:

  • Kalinovec (Podravina)

Akademske titule:

  • profesor doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Katoličko bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  • professor emeritus - Sveučilište u Zagrebu (10.06.2001. - ...)

Članstvo u Akademiji:

  • dopisni član - Razred za književnost (18.05.1992. - ...)

 

Životopis

 

    Ivan Golub rodio se 21. lipnja 1930. u Kalinovcu u Podravini kao petnaesto i najmlađe dijete Golub Luke (Kalinovec) i Golub Bare rođene Kovač (Sirova Katalena). Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu od 1937. do 1942. Od 1942. do 1950. kao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa u Zagrebu polazi Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju gdje 1950. maturira. Već kao gimnazijalac prati esperantsku katoličku publicistiku (Espero katolika; Vojo, Vero, Vivo…) Od 1950. do 1952. studira filozofiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Mora prekinuti studij i sred akademske godine ići na služenje vojnoga roka, jer je imenovanje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom razjarilo  državnog poglavara Josipa Broza Tita, tako da je prekinuo odnose sa Svetom Stolicom. Isključen je Katolički bogoslovni fakultet iz Sveučilišta (čije se sjedište nalazi na današnjem Trgu Maršala Tita), a to je imalo za posljedicu  uskratu odgode i kraćeg služenja vojnoga roka što je bilo studentima drugih fakulteta omogućeno. Nakon odsluženja dvogodišnjeg vojnog roka u Beogradu i Zemunu 1954. Ivan Golub nastavlja naprasno prekinuti studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Studira teologiju do 1958. gdje postiže licencijat odnosno magisterij znanosti iz teologije, s već spomenutim prekidom zbog odsluženja vojnog roka u Beogradu i Zemunu 1952-54. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1957. u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa zagrebačkoga coadiutora Franje Šepera, dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Krašiću.  Od 1957. mladomisnik Ivan Golub je privremeni upravitelj župe Posavski Bregi i Dubrovčak Lijevi, a od 1958. do 1960. je kapelan u Krapini. Pomaže u župi sv. Jeronima u Zagrebu 1960-1961. Tu čekajući osamnaest mjeseci da mu se  izda  putovnica za studij u Rimu započinje rad oko doktorske disertacije o Jurju Križaniću.
    Dobivši napokon traženi pasoš od 1961. do 1964. kao pitomac Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu studira na Papinskom sveučilištu Gregorijani gdje 1963. doktorira disertacijom o ekleziologiji Jurja Križanića «De mente ecclesiologica Georgii Križanić» i na Papinskom biblijskom institutu gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magistra biblijskih znanosti.
    Od 1964/65.  predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, habilitiravši se radnjom «Čovjek slika Božja» i drugim radovima  kao docent od 1969., kao izvanredni profesor od 1976. i kao redovni profesor od 1979.  Pročelnik je Katedre za dogmatsku teologiju od 1969. do umirovljenja 2000. Od 1971/72. do 1976/77. obnaša dužnost pročelnika Katedre fundamentalne teologije; nakon smrti pročelnika dr. Josipa Turčinovića, deset godina obnaša dužnost pročelnika Katedre za ekumensku teologiju. Promotor  je ujedno dogmatske i ekumenske specijalizacije. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog «Juraj Križanić» od njegova osnutka 1986. do 2000. Prvi je pročelnik Odjela za kršćanski istok istog Instituta. Od 1984/85. pozvani je profesor Papinskog orijentalnog instituta u Rimu, gdje predaje kolegije iz područja povijesti istočne teologije i ekumenizma (Juraj Križanić) i vodi kao mentor doktorske disertacije. Od 1969. do 1972. rektorom je Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu.
    Od 1992. do 1997. član je Međunarodne teološke komisije u Vatikanu, jedan od tridesetorice od pape Ivana Pavla II. imenovanih teologa sa svih strana svijeta. Predsjednik Komisije je kardinal Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI. Član je Mariološkog instituta u Zagrebu.  Član je Društva hrvatskih književnika, Međunarodnog društva književnika P.E.N.-a, Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, Hrvatskog Mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnih prevodilaca,  Društva povjesničara umjetnosti,  dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član stranac Talijanske književne akademije Arkadije s arkadijskim imenom Arione Geresteo, akademik Papinske akademije Tiberine u Rimu.  Utemeljitelj je časopisa «Spectrum – prinosi i ogledi studenata teologije»(1967),»Hrvatske kršćanske bibliografije (1968) i «Hrvatske sakralne bibliografije – Bibliographia Sacra  Croatica»( 1981), utemeljitelj biltena za komunikaciju klera Zagrebačke nadbiskupije «Zajedništvo», i suutemeljitelj (sa sveučilišnim  profesorima Tomislavom Jankom Šagi Bunićem i  Josipom Turčinovićem) ekumenskog  biltena «Poslušni Duhu», a od 1999.  i glavni urednik istoimenog biltena preobraženog u ekumenski časopis. Utemeljitelj je «Konferencije profesora dogmatske, fundamentalne, otačke i ekumenske teologije» 1998.  i njen predsjednik u dva mandata. Utemeljitelj je i glavni urednik edicije «Monumenta sacra croatica». Član je uredništva višejezičnog izdanja Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti «Hrvatska i Evropa. Kultura, znanost i umjetnost»» i urednik III. sveska «Barok i prosvjetiteljstvo. XVII. i XVIII. stoljeće» iste edicije (Zagreb 2003); također je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti član uredništva za izdavanje djela Jurja Križanića  i djela o Križaniću; član uredništva za izdanje «Časoslova Farnese s minijaturama Julija Klovića»,  izašlog kao faksimil 2001. u Zagrebu i Grazu,  gdje na stotinjak stranica donosi na hrvatskom, njemačkom i engleskom svoju studiju «Julije Klović – Giulio Clovio Croata».
    Stupa u starosnu  mirovinu 2000. godine u 7O. godini života nakon  70 semestara predavanja  i djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. God. 2001. izabran je od Sveučilišnog senata u počasno-nastavno zvanje «professor emeritus». Na svečanoj sjednici sveučilišnog Senata u 333.  akademskoj godine 6. studenoga 2002. rektorica Sveučilišta uručila mu je povelju: «Prof. dr. sc. Ivan Golub redoviti profesor u miru Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izabran je u počasno zvanje professor emeritus zbog zasebnih zasluga za napredak i razvitak Sveučilišta u Zagrebu te za međunarodno priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost, posebice u humanističkom znanstveno-nastavnom području.»
    Drži pojedinačna predavanja na sveučilištima u Evropi (Rim, Genova, Udine, Milano, Beč...)  i u Sjedinjenim američkim državama ( Columbia University u New Yorku, University u New Havenu, Harvard University u Cambridge Massachussets, Mary Washingtom College u Fredericksburgu.) Kao prvi katolički teolog i svećenik nakon revolucije 1917. drži 1981. predavanje « Ususret 300. godišnjici smrti Jurja Križanića» u Sovjetskoj/Ruskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Lenjingradu u SSSR. Sudjeluje na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i u  inozemstvu. 
    O 60. godišnjici života posvećena mu je spomenica «Homo imago et amicus Dei», Rim 1991.
    O njegovom teološkom i književnom  radu Anton Tamarut je na Papinskom sveučilištu Gregoriani obranio  s najvišom ocjenom doktorsku disertaciju «Bild Gottes als Locus Theologicus der Gnadenlehre. Die Gnade als Nähe Gottes in den Werken von Ivan Golub» (objavljena u Rimu i u Rijeci 1994). Na Katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču Werner Gruber obranio je 1998. također s najvišom ocjenom doktorsku disertaciju o poetskoj teologiji Ivana Goluba «Dein Licht ist in Dir – Eine Deutung des Menschen vom Imago Dei zum Amicus Dei in der poetischen Theologie Ivan Golubs».
     Na natječaju za pjesmu na talijanskom jeziku Ivan Golub dobiva povelju «Casa della poesia 1976» od «Unione Legion d'oro» u Rimu, čiji je član. Jedan je od deset finalista među više od dvije stotine natjecatelja svjetskog natječaja «Fernando Rielo – Poesia mistica» 1996.  u Madridu za na španjolski prevedenu, neobjavljenu zbirku «Peregrino». A 2002. na XXII. Svjetskom natječaju «Fernando Rielo – Poesia mistica» ulazi neobjavljenom zbirkom »En cuerpo y alma» u deset finalista od 201 natjecatelja iz dvadeset zemalja. 
    Ivan Golub dobiva odličje Republike Hrvatske odlukom predsjednika Republike Franje Tuđmana:» Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića « za  književnost, a god. 2001. dobiva odličje Republike Hrvatske odlukom predsjednika Republike Stjepana Mesića «Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića» za znanost. God. 1995. dobiva godišnju nacionalnu nagradu «Vladimir Nazor» za poeziju u 1994. God. 1998. dobiva maslinov vijenac za poeziju od svehrvatskog poetskog skupa «Croatia rediviva – kaj, ča, što, quid»  u Selcima na otoku Braču. God. 1999. dobiva nagradu Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj za dijalektalnu poeziju.  Godine 1999. Osnovna škola u Kalinovcu, čijim je bio nekoć učenikom, podjeljuje mu zahvalnicu «za nesebičnu podršku i pomoć». Rodna «Koprivničko-Križevačka županija» odlukom «Županijske skupštine“ dodjeljuje mu 2001. po rukama župana Josipa Friščića  Povelju «za doprinos razvoju Županije, unapređenje kvalitete življenja te promicanje ugleda Županije u zemlji i u svijetu». U Podstrani dobiva priznanje – plaketu na 12. pjesničkim susretima «Dobrojutro more» 2008. «za osobit doprinos hrvatskoj književnosti.» A 2009. dobiva u Drenovcima  povelju «Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i za trajni doprinos hrvatskoj književnosti.» Kao zlatomisnik 2. prosinca 2007. ustoličen je u katedrali u Varaždinu za začasnoga kanonika Varaždinsko-Čazmanskoga zbornoga Kaptola Duha Svetoga za zasluge u Crkvi i kulturi. A 2010. dobiva priznanje „Mare nostrum Croaticum.“ A 2010. imenovan je od pape Benedikta XVI. kapelanom  iliti (počasnim) ukućaninom Njegove Svetosti s naslovom monsinjora.   
    Ivan Golub je povrh knjiga objavio niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih  ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture  u domaćim i inozemnim časopisima, na  hrvatskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, francuskom, španjolskom, njemačkom,  talijanskom, portugalskom...

 

 

 


postavljeno: 30. lipnja 2011.
urednica: D. Torbica