Meni osobnih stranica


akademik Dušan Bilandžić

Datum rođenja:

  • 20.07.1924

Mjesto rođenja:

  • Maljkovo kraj Sinja

Datum smrti:

  • 04.03.2015

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • profesor doktor znanosti
  • akademik

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
  • potpredsjednik - Republika Hrvatska (25.07.1990. - 01.01.1991.)
  • dekan - Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1974. - 1979.)

Funkcije u Akademiji:

  • tajnik - Razred za društvene znanosti (01.01.2001. - 31.12.2006.)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za društvene znanosti (24.07.1991. - 04.03.2015)
  • izvanredni član - Razred za društvene znanosti (19.05.1988. - 24.07.1991.)
  • član suradnik - Razred za društvene znanosti (31.03.1980. - 19.05.1988.)

Rođen 20. srpnja 1924. u Maljkovu, kraj Sinja. Niže razrede franjevačke gimnazije završio u Sinju, a više razrede u gimnaziji u Osijeku. Od 20. srpnja 1942. do kraja rata sudjelovao u slavonskim partizanskim postrojbama kao borac i politički komesar čete i bataljuna. U članstvo KPJ primljen 1942.
Od 1945. do 1960. bio na službi u JNA u svojstvu nastavnika povijesti ratova u visokim vojnim školama i Akademiji. U Beogradu 1955. završio Pravni fakultet kao izvanredni student na “konspirativan” način jer su vojne vlasti svojim oficirima zabranjivale studiranje na sveučilištima. U čežnji za istraživanjima društvenih procesa kao i zbog tjeskobe koju je nametala vojna hijerarhija, a i nekih političkih neslaganja 1. ožujka 1960. napustio JNA.
Nakon izlaska iz vojske počinje istraživački rad na problemima društvenog razvoja, prvo u svojstvu novinara (1960/61) zatim u ulozi rukovoditelja grupe Saveza Sindikata Jugoslavije za samoupravljanje. Na osnovi rezultata istraživanja samoupravljanja i političkog djelovanja 1965. izabran je za člana Predsjedništva sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Sredinom 1960-ih sudjeluje u političko ekspertnim timovima za projektiranje i praćenje privredne i društvene reforme (1964.-1967.) i istodobno pohađa postdiplomski studij kojega završava s doktoratom znanosti iz oblasti ekonomije na zagrebačkom sveučilištu 1965.
Po dogovoru s hrvatskim rukovodstvom dolazi 1967. u Zagreb i preuzima dužnost direktora Instituta za historiju radničkog pokreta. Odlukom Predsjedništva SKJ imenovan 1969. direktorom Centra za društvena istraživanja sa zadaćom okupljanja znanstvenih institucija i pojedinaca iz svih republika na izradi idejnoteorijskih osnova za reformu federacije 1971. i izradu Ustava 1974. Nakon usvajanja Ustava vraća se ponovno u Zagreb na Fakultet političkih znanosti gdje je izabran za profesora i dekana u dva mandata (1974/75-1978/79).
U međuvremenu je 1968. izabran za člana CKSKH,i ponovno biran na kongresima 1974. i 1978., a 1974. za zastupnika u Saboru SRH u kojem je bio tri mandata (1968-82).
U fazi tzv. maspoka (1969-72) bio na strani Bakarićeve frakcije, a od usvajanja ustava 1974. se jače angažirao u borbi protiv ideološkog dogmatizma, unitarizma i centralizma zbog čega nije reizabran za člana centralnog komiteta i zastupnika u Saboru 1982. Nakon izlaska iz državno partijske strukture 1982. jače se angažirao u znanstvenom radu. Za člana suradnika JAZU izabran 31. ožujka 1980., a za izvanrednog člana 18. svibnja 1982., a 24. srpnja 1991. za redovitog člana HAZU.
Potkraj 1989. na 11 kongresu SKH ponovno izabran za člana centralnog komiteta kao pripadnik reformske struje u Savezu komunista.
Na 1. sjednici višestranačkog Sabora izabran za člana državnog predsjedništva SRH (potpredsjednika Republike Hrvatske) od 30. 5. 1990. do 1. 1. 1991.

Zagreb, 2001.