Meni osobnih stranica


akademik Drago Grdenić

Datum rođenja:

  • 31.08.1919

Mjesto rođenja:

  • Križevci

Akademske titule:

  • doktor znanosti
  • akademik
  • professor emeritus

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  • professor emeritus - Sveučilište u Zagrebu (25.02.1997. - ...)
  • rektor - Sveučilište u Zagrebu (1976. - 1979.)

Funkcije u Akademiji:

  • glavni tajnik - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (30.03.1973. - 14.03.1975.)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti (26.01.1973. - ...)
  • izvanredni član - Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti (23.06.1959. - 26.01.1973.)

Drago Grdenić, redovni profesor anorganske kemije u m., rođen u Križevcima 31. kolovoza 1919., diplomirao kemiju god. 1942. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1942.-45. borac antifašističkog pokreta i član Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a, god. 1945. profesor Više pedagoške škole u Splitu. God. 1946.-48. na postdiplomskom studiju u Moskvi u Institutu organske kemije AN SSSR kod profesora A. N. Nesmejanova i A. I. Kitajgorodskoga, gdje se specijalizirao iz rentgenske kristalografije istraživanjem kristalne strukture alkilživinih halogenida.
God. 1951. doktorat s disertacijom "Rentgenografska istraživanja nekih organoživinih spojeva" na Sveučilištu u Zagrebu. God. 1955.-56. postdoktorski studij na Sveučilištu u Oxfordu kod profesorice Dorothy C. Hodgkin (nobelovke 1964.) s kojom je objavio dva rada o strukturi bakterijskog pigmenta feroverdina.
Od god. 1946. asistent, od 1952. docent, od 1956. izvanredni, od 1960. redovni profesor Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu za kolegije: Opća kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija, Rentgenska strukturna analiza, Organometalni spojevi i Povijest kemije. Umirovljen god. 1985.
God. 1952. osnovao Zavod za opću i anorgansku kemiju PMF-a na Strossmayerovom trgu 14, god. 1962. preselio ga u Ul. kralja Zvonimira 8, gdje je adaptirao i opremio prostorije za kemijsku nastavu i istraživanje (preparativne metode, IR-spektri, rentgensku difrakciju, magnetokemiju, mikroanalizu i dr.), te osnovao knjižnicu koja broji oko 5200 knjiga.
Član Odbora za izgradnju Instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu, u kojem je 1952.-61. vodio Odjel strukturne i anorganske kemije. God. 1960.-74. direktor Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku kemiju, 1960.-62. dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, 1976.-79. rektor Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1959. izvanredni, od 1973. redoviti član JAZU, god. 1973.-75. njen glavni tajnik. Dopisni član ANUBiH (1975.) i SAZU (1976.). Član Hrvatskog kemijskog društva (1945.), Engleskog kemijskog društva (1955.), Američkog kemijskog društva (1959.). Počasni član Hrvatskog prirodoslovnog društva (1980.), počasni savjetnik Instituta"Ruđer Bošković" (1970.). Odgovorni urednik časopisa "Priroda" (1948.-55.), predsjednik Hrvatskog kemijskog društva (1970.-72.), član savjeta međunarodnog časopisa Inorganica Chimica Acta (Padova, 1974.-88.), osnivatelj i predsjednik Jugoslavenskog kristalografskog centra pri JAZU (1966.-91.) i glavni urednik njegova "Godišnjaka".

God 1950. prvi u nas primijenio metodu rentgenske difrakcije za određivanje kristalne i molekulske strukture, te s brojnim suradnicima osnovao zagrebačku školu strukturne kemije.

Ustanovio kvadratnu antiprizmu za koordinaciju teorija (Nature, London 1958., Acta Cristallogr. 1959.), otkrio alkiživine oksonijeve i sulfonijeve spojeve (J. Chem. Soc. London 1958; 1962.), postavio pravila o koordinaciji živinog atoma u kristalima živinih spojeva (Quarterly Reviews of the Chemical Society, London 1965; Wedepohls Handbook of Geochemistry, Berlin 1969; Structural Studies, a Volume in Honor of Dorothy Hodgkin, Oxford 1981.), definirao Hofmannovu bazu i ustanovio permerkurirani metan, acetaldehid i octenu kiselinu (Chem. Comm. London 1974.; J. Organomet. Chem. London 1978.-91.), odredio kristalnu strukturu niza živinih kompleksnih i organskih spojeva (Croat. Chem. Acta 1957., 1989.; Inorg. Chem. 1964., 1973.).

Ukupno 88 znanstvenih publikacija.

  • Udžbenik: "Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju", [kolska knjiga, Zagreb , 1973. (IV. izdanje 1989.).


Od 29 stručna rada tu su prikazi:

  • "Organometalni spojevi" i "@iva" u Tehničkoj enciklopediji HLZ,
  • "Struktura alifatskih organoživinih spojeva, Kemija u industriji (1987.),
  • "Sto godina sveučilišne nastave kemije", Croat. Chem. Acta (1975., 1977.),
  • "Prvi hrvatski kemičari", Kemija u industriji (1993),
  • "Komentar, riječnik i pogovor dvojezičnom izdanju Dominove Dissertatio physica god.1784.", JAZU 1987.


Popularizacija kemije u izdanjima Hrvatskog prirodoslovnog društva i člancima u "Prirodi" 1945.-95.

  • Republička nagrada za znanost "Ruđer Bošković" (1961.),
  • Nagrada grada Zagreba (1975.),
  • Republička nagrada za životno djelo (1985.),
  • Nagrada AVNOJ-a (1988.),
  • Medalja "Božo Težak" Hrvatskog kemijskog društva (1990).
  • Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (odličje uručio tadasnji predsjednik RH Stjepan Mesić (u siječnju 2010.).

 


novelirano: 28. siječnja 2015.
urednica: D. Torbica