Meni osobnih stranica


akademik Branko Fučić

Datum rođenja:

  • 08.09.1920

Mjesto rođenja:

  • Bogovići u Dubašnici kraj Malinske

Datum smrti:

  • 31.01.1999

Mjesto smrti:

  • Rijeka

Akademske titule:

  • doktor znanosti
  • akademik

Institucije:

  • dopisni član - Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (18.05.1989. - 31.01.1999)

Funkcije u Akademiji:

  • znanstveni savjetnik - Kabinet za arhitekturu i urbanizam

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za likovne umjetnosti (24.07.1991. - 31.01.1999)
  • izvanredni član - Razred za likovne umjetnosti (09.06.1983. - 24.07.1991.)
  • član suradnik - Razred za likovne umjetnosti (06.06.1975. - 09.06.1983.)

Pokojni akademik Fučić bio je jedan od najuglednijih akademika HAZU pa je iz toga razloga vrijedno u nekoliko osnovnih biografskih podataka potsjetiti na njega.

Akademik Branko Fučić, povjesničar umjetnosti i konzervator (selo Bogovići u Dubašnici na Krku, 8. IX. 1920. - Rijeka, 31. I. 1999.) 1944. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu1965. doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerze u Ljubljani (disertacija: Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri)
Znanstveni savjetnik u Historijskom institutu JAZU, danas Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu odnosno Rijeci,u mirovini od 1990.

Članstvo u akademijama
6. VI. 1975. član suradnik,9.VI.1983. izvanredni član i24.VII.1991. redoviti član (akademik) u Razredu za likovne umjetnosti HAZU,18. V. 1989. dopisni član izvan radnog sastava SAZU u Ljubljani Područja znanstvenog interesaGlavno je područje njegova znanstvenog rada srednjovjekovna istarsko-primorska likovnoumjetnička, arheološka i glagoljskoepigrafička baština, napose fresko-slikarstvo. Pri istraživanju arheoloških i kulturnopovijesnih znamenitosti u Istri prenio je zanimanje s većih urbanih središta u agrarne gradiće u unutrašnjosti te na malom prostoru otkrio bogate tragove romansko-slavenske kulturne simbioze u graditeljstvu, slikarstvu i epigrafici, kojoj su najveći prinos dali domaći majstori i njihove radionice.

Najznačajnija djela objavljena za života Istarske freske (1963.), koautorstvo u Leksikonu ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979., 1985., 1990.), Glagoljski natpisi (1982.), Apsyrtides. Kulturno-povijesni putopis po otočju Cresa i Lošinja (1990., 1995., na više jezika), Vincent iz Kastva (1992., na više jezika) i Terra incognita(1997., 1998.).
   
   - Nagrade i priznanja   

   - 1985, Herderova nagrada
   - 1988. Republička nagrada za životno djelo
   - 1991. nagrada za popularizaciju znanosti
   - Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1983. Vitezom komendatorom reda sv. Grgura

Velikog (Eques commendator Ordinis Sancti Gregorii Magni), a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu 1986. godine počasni doktorat teologije, odnosno od 11. ožujka 1996. on je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu jer je te godine nakon dugo vremena nepravde Katolički bogoslovni fakultet ušao u sastav zagrebačkog Sveučilišta.   


Osim temama iz povijesti umjetnosti bavio se i slavistikom, arheologijom, etnologijom i književnošću (pisao pjesme i zastupljen u antologiji Lirika hrvatskih sveučilištaraca 1939. i u talijanskom prijevodu 1942.). Mišljenja sam da se ovom kratkom biografijom HAZU barem djelomično odužila svojemu uglednomu članu akademiku Branku Fučiću.