Meni osobnih stranica


akademik Krešimir Balenović, kemičar

Datum rođenja:

  • 17.05.1914

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

Datum smrti:

  • 25.02.2003

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  • dopisni član - Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (25.03.1976. - 25.02.2003.)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti (06.06.1975. - 25.02.2003)
  • izvanredni član - Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti (12.03.1958. - 06.06.1975.)

 

Biografija

 

     Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je i diplomirao (1937.) te doktorirao  tezom Prilog poznavanju kiselina elemi smole (1939.) na  Kemijskom odsjeku Filozofskog fakulteta Sveučilišta. Od 1939. bio je asistent u istom Zavodu, a od 1945. je izvanredni profesor na Farmaceutskom te od 1946. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1945. izabran za izvanrednog, a 1952. za redovitog profesora.  Od 1946. do 1970. bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju i biokemiju (do 1958. Kemijski institut Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, do 1961. Kemijski zavod) te dekan  istog fakulteta (1958.-1959.). Surađivao je uspješno s  tvrtkama «Chromosom», «Plivom» i drugima. Niz godina surađuje s Institutom «Ruđer Bošković» u Zagrebu te od 1954. do 1958.  sudjeluje u gradnji i utemeljenju Znanstvenih  laboratorija za organsku kemiju i biokemiju Instituta. Nakon odlaska u mirovinu vodi Centar za kemiju organskih prirodnih spojeva Jugoslavenske (od 1991. Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti.
     Balenovićeva istraživanja objavljena su u više od 100 znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima, a obuhvaćaju područja prirodnih organskih spojeva, aminokiselina, sumpornih organskih spojeva i poliketona. Istraživao je u prvom redu prirodne spojeve zanimljivog fiziološkog djelovanja, a radio je i na područjima čiste organske kemije, tj. na analizama organskih spojeva i određivanjima njihove strukture. U domeni čiste organske kemije najviše se bavio analizom, određivanjem strukture i sinteze organskih spojeva, a osobito gem-disulfida i selen-oksida te njima srodnih spojeva. Znatan dio njegova rada odnosi se na istraživanje prirodnih i biološki aktivnih spojeva, osobito alkaloida. Tako je istraživao kemizam muskarina, alkaloida iz gljive muhare.
     Istaknuta istupanja imao je na skupovima: 16. Kongres IUPAC, Pariz 1957; 4. internacionalni kongres za biokemiju, Beč 1958; Simpozij fundacije Ciba o aminokiselinama i peptidima s antimetaboličkim i citotoksičnim svojstvima, London 1958; Međunarodni simpozij organske kemije posvećen proučavanju prirodnih produkata, Bruxelles 1962; 19. kongres IUPAC, London 1963; 2. sastanak Federacije europskih biokemijskih društava, Beč 1965; Međunarodni simpozij o konstituciji i sposobnostima reagiranja organskih spojeva, Sofija 1966; 5. međunarodni simpozij o kemizmu prirodnih produkata, London 1968; Konferencija EUCHEM o stereokemiji, Bürgenstock 1969. Održao je i niz predavanja u kemijskim društvima i na inozemnim sveučilištima. Kao istaknuti istraživač Balenović je stekao međunarodni ugled, napose radovima o stereokemiji i kemiji β-aminokiselina, sintezi antibiotika sulforafena i kemiji poliketona. Rezultati njegovih istraživanja citirani su u mnogim priručnicima i udžbenicima. Pripada krugu kemičara koji su kao učenici i nastavljači rada nobelovca V. Preloga, pomaknuli kemijska istraživanja u Hrvatskoj prema organskoj kemiji i kemiji živih bića. Bio je član hrvatskog, engleskog, američkog i nizozemskog kemijskog društva te član uredništva časopisa Tetrahedron. Bio je među incijatorima za promjenu naziva časopisa Arhiva za kemiju u Croatica Chemica Acta. Za izvanrednog člana JAZU (danas HAZU) izabran je 1958, a za redovitog 1975. God. 1949. dobio je Saveznu nagradu i Orden rada II reda.
Istaknuo se i u politici. Kada je započeo put uspostavljanja neovisne Republike Hrvatske, bio je jedan od njezinih prvih šest potpredsjednika.

 

 priredila prof.dr.sc. Snježana Paušek Baždar

 


postavljeno: 19. prosinca 2011.
urednica: D. Torbica