Meni osobnih stranica


Boris A. Novak

Datum rođenja:

  • 1953

Mjesto rođenja:

  • Beograd

E-mail adrese:

Članstvo u Akademiji:

  • dopisni član - Razred za književnost (16.11.2020. - ...)

Boris A. NOVAK, slovenski pjesnik, dramatičar, prevoditelj, esejist, književni teoretičar i pisac za djecu, rođen je 1953. u Beogradu. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bio je zaposlen kao dramaturg, a nakon što je doktorirao s tezom Recepcija romanskih pjesničkih oblika u slovenskom pjesništvu zapošljava se kao nastavnik na Odjelu za poredbenu književnost i literarnu teoriju, gdje i danas djeluje. Kao gostujući profesor i pozvani autor boravio je u mnogim zemljama.

Užu profesionalnu karijeru značajno nadopunjuje Novakova društvena agilnost, od sudjelovanja u liberalnim akcijama studentskoga pokreta pa do angažmana za demokratizaciju i pluralizam u okviru Jugoslavije, a Slovenije posebno. Bio je jedan od osnivača polemične Nove revije i njezin glavni urednik. Osobitu je aktivnost razvio u okviru PEN kluba, 1991.-96. predsjedao je slovenskom sekcijom, a 1994. – 2001. vodio je Mirovni komitet međunarodnoga PEN-a, te je u tom svojstvu organizirao humanitarnu pomoć za ugrožene pisce iz regije, a posebno za intelektualce u okupiranom Sarajevu. Izabran je 2002. za potpredsjednika svjetske organizacije PEN-a.

Ostvario je opus koji u nacionalnoj literaturi predstavlja najviše domete. S dvadesetak lirskih zbirki, s pet raznovrsnih drama (uz čitav niz radiodramskih tekstova, sa serijom stručnih i popularnih knjiga o stihu, o prevođenju i o ulozi pjesništva, s nekoliko prepjevanih antologija i izbora vrhunskih svjetskih pjesnika (od trubadura do Verlainea, Mallarméa i Valéryja), a posebno s originalnim monumentalnim epom (od preko 40.000 stihova) Vrata nepovrata izdvojio se kao autor osobito prepoznatljive osobnosti, a koji daje pečat razdoblju u kojemu djeluje. Književni razvoj Borisa Novaka prošao je vrlo zanimljivu amplitudu. Formiran je sedamdesetih godina prošloga stoljeća još u kontekstu prevladavajućih avangardističkih tendencija. Startao je 1977. godine zbirkama modernističkog predznaka, ali simboličke slikovitosti i uvećane težnje za strofnom organizacijom. Stečena versifikatorska vještina išla je usporedno i sa samosviješću intimnog obraćanja, solidarnog sudjelovanja u suvremenosti, neposrednoga svjedočenja metodom vlastite kože, pretvorivši cjelinu postupno u nezamjenjivi lirski dnevnik. Naslovi zbirki kao što su Kći sjećanja, Vrtlar tišine, Majstor nesanice, Alba, Odjek, Žarenje, Obredi opraštanja i MOM: Mala osobna mitologija samo su neke od postaja što su vodile od erotske fascinacije do egzistencijalne zaokupljenosti, a u stanovitom smislu od modernističke autonomije prema postmodernoj polimorfnosti. Opravdana je već davna tvrdnja povjesničara Tarasa Kermaunera kako Novakovo djelo, nakon iscrpljenja reističko-ludičkih eksperimenata, znači vraćanje Prešernovu modelu u slovenskoj poeziji. Te riječi još dobivaju na značenju uračunamo li Novakov ulog u stvaranje nacionalnoga epa, u triptih (danteovskih prisjećanja) što ga tvore Zemljovidi domovinstva, Vrijeme očeva i Bivališta duša, svi bremeniti slikama i doživljajima rijetke izravnosti i evokativne snage.

Boris A. Novak ima zaslužena odjeka i izvan nacionalnoga slovenskog prostora, a dobro je prihvaćen i prevođen u Hrvatskoj surađujući s mnogim našim piscima i sudjelujući u akcijama koje nas povezuju, a ne dijele.  Za dopisnog člana HAZU izabran je 2020.