Meni osobnih stranica


akademik Anđelko Klobučar

Datum rođenja:

  • 11.07.1931

Mjesto rođenja:

  • Zagreb

Datum smrti:

  • 07.08.2016

Mjesto smrti:

  • Zagreb

Akademske titule:

  • professor emeritus (18.09.2012. - 07.08.2016)
  • akademik
  • profesor doktor znanosti

Institucije:

  • redoviti profesor u miru - Muzička akademija u Zagrebu
  • professor emeritus - Sveučilište u Zagrebu (18.09.2012. - 07.08.2016)

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (18.06.1992. - 07.08.2016)
  • član suradnik - Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju (19.05.1988. - 18.06.1992.)

Rođen: Zagreb, 11.srpnja 1931

Obrazovanje:

  • završio je studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomom na historijsko-teoretskom odjelu (1955.) sa radom “Franjo Dugan, život i rad”. Istodobno studira kompoziciju u klasi profesora Mila Cipre i orgulje kod profesora Franje Lučića.
  • Poslije diplome usavršavao se u interpretaciji kod Antona Nowakovskog (Salzburg, 1960.) i u kompoziciji kod Andre Joliveta (Pariz 1965./ 66.)

Zaposlenja:

  • od 1956. nastavnik je glazbenog odgoja
  • od 1958. glazbeni suradnik “Dubrava”-filma
  • od 1963 profesor glazbenoteorijskih predmeta na muzičkoj školi “Blagoje Bersa” u Zagrebu.
  • od 1968 predaje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu Vodi kolegije “Polifoniju” i “Glazbeni oblici i stilovi”
  • od 1964.vodi na Institutu za crkvenu glazbu kod Teološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kolegije
    “Fuga”- ”Osnove polifone kompozicije”- “ Improvizacija”
  • od 1995 vodi seminar suvremene glazbe za orgulje na Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku, gdje je ujedno od 1999.ravnatelj programa.

Znanstveno nastavna zvanja:

  • od 1968 docent
  • od 1973 izvanredni profesor.
  • od 1983 redoviti profesor.

Članstvo:

  • Hrvatsko društvo skladatelja
  • Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika
  • Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara

Opis umjetničke djelatnosti

Skladateijski put Anđelka Klobučara započeo je oslanjanjem na tradiciju, nakon čega se posežući za dodekafonijom razvio u moderan izričaj koji originalno objedinjuje baštinjeno naslijeđe i suvremene kompozicijske postupke. Stoga njegov autorski snažan opus istovremeno sadrži sakralne skladbe izvodački pristupačne puku kao i niz komornih partitura koje iziskuju sofisticirano isčitavanje i tome primjerenu najvišu izvedbeno-interpretacijsku razinu.
Klobučar djeluje kao najistaknutiji hrvatski orguljaš, jednako vrstan kao organist Prvostolne crkve u Zagreb u i kao koncertantni solist na brojnim nastupima u zemiji i inozemstvu. Klobučarev solistički repertoar je svestran te obuhvaća značajna djela iz svih glazbenih razdoblja; naročitu pak brigu Klobučar posvećuje promicanju hrvatske orguljske literature, pa mnoga djela naših skladatelja duguju njemu svoje praizvedbe.(Bjelinski, Cipra, Devčić Papandopulo ,Šulek…Ž.Brkanović. A.Marković, F.Parać, Z. Pibernik, R.Radica, M.Ruždjak, L.Županović )
Njegove su interpretacije prožete specifičnim temperamentnim nabojem i odlikuju se osječajem za stil epohe koju izvodi, a očituje se to podjednako u dinamici, frazi i agogici i nadasve u majstor skom iskorištenju zvukovnoga potencijala svakih posebnih orgulja na kojima muzicira. Pri tome se naročito istiće Klobučareva umjetnost registracije, odnosno njegov istančani smisao za zvukovne boje, koji će se posebno očitovati u izvedbama skladbi francuskoga majstora Oliviera Messiaena. Štoviše, Messiaenov je orguljski opus postao poznat u nas i jednako prihvaćen od izvodila ca i slušalaca zahvaljujući upravo Anđelku Klobučaru — njegovom autentičnom tumaču i promicatelju.

Nagrade

  • Milka Trnina 1970 za dotadanje umjetničko djelovanje
  • Josip Slavenski 1986 za skladbu Koncert za orgulje i ork.
  • Vladimir Nazor 1990 za Partitu za orgulje i izvedbu ciklusa La Nativite de Seigneur Oliviera Messiaena,
  • Ivan Lukačić 1991.povodom koncerta francuske barokne glazbe za orgulje u Varaždinu
  • Vl.Nazor 1996 za životno djelo
  • grada Zageba 1997 za mnogostruki doprinos glazbenoj umjetnosti posebno u promicanju djela hrv.skladatelja i poticanju skladanja za orgulje.
  • Ivan Lukačić 1999. Za rad na hrvatskoj glazbenoj baštini, a sa osobitim obzirom na rekontrukciju oratorija J. Bajamontija “Prijenos sv.Dujma”
  • 1996. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.