Monografije i udžbenici

  • Knjige objavljene u razdoblju 1975-1997.
    Knjige objavljene nakon izbora u zvanje redovitog profesora (1997.-2003.)
    Knjige objavljene nakon izbora u zvanje redovitog profesora (2003-2007.)

  1. PRINCIPI PODJELE I JEDINSTVA VLASTI U JUGOSLAVIJI, Književni krug, Split 1990., str. 276. (YU ISBN 86-7397-088-1)

    U knjizi autor sustavno analizira temeljna načela organizacije vlasti suvremene ustavne države: podjelu i jedinstvo vlasti. U povijesnoj analizi teorije i prakse ovih načela na prostorima zemalja koje su činile jugoslavensku federaciju autor posebnu pažnju obraća na razvitak tzv. socijalističkog Rechtsstaata koji u razdoblju 1963-1974 nagovješćuje duboku transformaciju jugoslavenske ustavnosti, politike i prava. Prateći razvitak načela jedinstva vlasti i njegovu evoluciju od rigidnog do fleksibilnog oblika autor relativizira postojeće zaključke o prirodi i karakteru hibridnih ustavnopolitičkih sustava u sumraku socijalizma.

  2. USTAV I USTAVNA DIKTATURA, Književni krug, Split 1992., str. 282 (ISBN 86-7397-110)

    Nakon sticanja neovisnosti i samostalnosti  Republike Hrvatske ontologiju ustavnosti  obilježuje semantički karakter. Unutar takve paradigme autor uočava zanimljivi i neistraženi odnos u našoj literaturi o odnosu između ustava i ustavne diktature. U knjizi autor iznosi temeljne pojmove i institucije koje se pojavljuju u odnosu ustava i ustavne diktature.

  3. POLITIČKI IDEAL VLADAVINE PRAVA, (uvodna studija i prijevod klasične studije F. v. Hayeka), Školska knjiga, Zagreb 1994, str. 84 (ISBN 953-0-61333-4)

    U cilju tumačenja načela vladavine prava koje se javlja kao jedna od temeljnih ustavnih vrednota u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine prof. dr. A. Bačić preveo je jedno od temeljnih djela suvremene političko-filozofske i ustavnodemokratske literature Hayekova četiri predavanja o vladavini prava. U posebnom predgovoru knjizi A. Bačić određuje pretpostavke i determinante suvremenog shvaćanja vladavine prava kao temelja 'ustava slobode' u državi suvremenog postanja.  U uvodnom tekstu autor Hayeka označuje kao kaorifeja pogleda na svijet – koji se danas naziva novim liberalizmom, libertarijanizmom ili, po nekima novom desnicom. Autor je svojim prikazom lika i djela - F.A. von Hayeka opisao monumentalni lik koji je svojom liberalnom moralnošću, matematičkim subjektivizmom unutar tradicionalnog ekonomskog liberalizma i svojim antiracionalizmom postao jedan od najistaknutijih mislilaca suvremenog konzervatizma koji u neprekinutom slijedu djeluju još od Montesquieuovih vremena.

  4. KONSTITUCIONALISTI KLASIČNI I MODERNI, Pravni fakultet, Split 1996., str. 208. (ISBN 953-6102-18-8)

    Nastala kao parafraza klasične studije C.McIlwaina o konstitucionalistima: klasičnima i modernima autor je u svojoj knjizi sabrao i analizirao suvremene autore i njihova djela koja su od nezaobilaznog značaja za izgradnju svake suvremene ustavnodemokratske države.

  5.  USTAVNO PRAVO REPUBLIKE HRVATSKE, COLPI-ABEL, Budapest-Split 1997., str. 435, ISBN 953-6102-23-4.

    Knjigu je autor objavio nakon što je rukopis dobio priznanje i sredstva od stranih recenzenata i fondova za tekst u kojemu se na novi način izlaže i obrazlaže dogmatika suvremene ustavnodemokratske države. Sagledavajući odredbe i institucije Ustava RH kroz prizmu suvremenog konstituzcionalizma autor je snažno naglasio potrebu jačanja ustavnog patriotizma u okolnostima razvitka Republike Hrvatske kao nove demokracije na prijelazu stoljeća.

  6. LEKSIKON USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, (ISBN 953-6102-38-2), Pravni Fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 2000., str. 466.

    Autor je u knjizi abecednim redom izložio i objasnio 257 ustavnopravnih i političkih pojmova iz sadržaja Ustava RH (1990), koji je otvorio novo razdoblje u razvoju hrvatske ustavnosti. Knjiga predstavlja značajan doprinos racionalizaciji i eksplikaciji temeljnih ustavnih kategorija hrvatske ustavnosti u razdoblju od 1990-2000. godine. Leksikon je izrađen po ugledu na najpoznatije svjetske publikacije ove vrste, pregledan i čitljiv. U svojim znanstveno utemeljenim pravno-politološkim objašnjenjima niza pojmova, između ostalog i odrednicama kao što su konstitucionalizam, reprezentacija, suverenitet itd., autor s pravom ističe ulogu Ustava RH kao vodiča u potrazi za idealima utemeljitelja političkih institucija, to jest izgradnji demokracije. Knjiga se s pravom može smatrati ne samo značajnim znanstvenim doprinosom razvoju hrvatske ustavnopravne znanosti, već i nezaobilaznim doprinosom promicanju hrvatske ustavne kulture.

  7. HRVATSKA I IZAZOVI KONSTITUCIONALIZMA,  (ISBN 953-163-135-2), Književni krug, Split 2001., str. 359.

    Knjiga je  podjeljena u tri dijela. Prvi dio je posvećen problematici teorije i prakse klasičnog i suvremenog konstitucionalizma (str. 9-74), drugi dio izazovima konstitucionalizma u Republici Hrvatskoj (str. 75-184), dok je treći dio hrestomatijskog karaktera te sadrži niz relevantnih prijevoda tekstova stranih autora o konstitucionalizmu klasičnom i modernom (str. 185-360). Sva tri djela skladno se, po temama, pristupu i zaključcima skladno uklapaju u vrijednu cjelinu.
    U cijeloj knjizi autor razmatra pitanje prirode, značaja i izgleda novog konstitucionalizma u Republici Hrvatskoj. Pri tom polazi od stajališta da je konstitucionalizam postao odsudna tema i krucijalno pitanje budućeg razvoja zemlje. Iako je svaka postsocijalistička zemlja na svoj način oblikovala odgovore na izazove konstitucionalizma s kojim  se suočava nova država i njezino staro društvo, zajedničko im je nastojanje da ustav, kao izvor pravnog i političkog poretka postane zbiljski temelj i oslonac demokratskog razvoja. Pitanje o tome je li novo stanje trebalo rezultirati prihvaćanjem univerzalističkog ili generičkog konstitucionalizma, ili je trebalo poći putem ustavne restauracije, imitacije ili historijske inovacije, je li proces donošenja novih ustava zbiljski bio restauracija ili tranzicija, te s kakvim je odnosom prema vlastitoj tradiciji ustavne teorije i prava trebalo ući u građenje novoga društva i države, samo su neka od kompleksnih pitanja na koja autor traži odgovore. On drži da se tranzicija prema novom tipu ustavnog poretka mora vrednovati u skladu s općim načelima konstitucionalizma, jer konstitucionalizam podrazumjeva ne samo puko postojanje pisanog ustava već i ozbiljenje njegovog sadržaja.

  8. KOMENTAR USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE (ISBN 953-6102-44-7) Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 2002., str. 345

    Autor iznosi temeljne karakteristike novog hrvatskog ustavnopravnog poretka nakon značajnih ustavnih promjena iz 2000. i 2001. Napisana na način klasičnih komentatorskih tekstova, knjiga sadrži niz relevantnih zaključaka o aktualnoj prirodi hrvatske varijante konstitucionalizma, u svijetlu političke i ustavne filozofije racionaliziranog parlamentarizma. Temeljno je stajalište autora o ustavu kao mediju usklađivanja odnosa slobode i države. Pri tome autor ustav ne reducira na instrument koji osigurava proceduralno korektni modus vivendi. Polazi od stajališta da se ustavna konstitucionalizacija slobode u obliku osnovnih prava, praćena političkim uređenjem ograničene vlade, izvodi iz priznanja građana kao moralno ravnopravnih pojedinaca. Autor osnovne premise svoje knjige  utemeljuje u ideji ustavno ograničenog građanskog suvereniteta. Izvor ovoga suvereniteta nije niti nacija niti narod kao demos, već sam ustav kojega autor sustavno sagledava i objašnjava kao akt koji formalizira poopćive moralne zahtjeve koji građani iskazuju jedni drugim u državi. Autor u svojim analizama posebno traga za unutrašnjom moralnosti ustava koja je komponirana od liberalnih vrednota jednake slobode i vladavine prava. Dosljedno primjenjujući stav koji u ustavnim vrednotama vidi i zahtjeva njihovo neograničeno važenje i nadređenost demokratskim institucijama i procesima, autor je svojim Komentarom ponudio znanstveno utemeljeni pogled na politiku koja svoj demokratski karakter treba prije svega dokazivati vjernošću poretku vrednota čije temeljne sastavnice imaju biti izvan dohvata političkog procesa i njegovih proturječja.

  9. HRVATSKE PARLAMENTARNE PROCEDURE.  Izvori:  poslovnici hrvatskog sabora 1861.- 2002. (suautor: Petar Bačić) ISBN 953-6102-48-X, Pravni fakultet,Sveučilišta u Splitu, Split 2003., str. 380

    U knjizi je sakupljen standardni sadržaj hrvatskog parlamentarnog prava tijekom XIX i XX stoljeća. Knjiga se sastoji od uvodne studije i zbirke poslovnika hrvatskog parlamenta. Definirajući parlamentarno pravo kao skup propisa i pravila ustavnog, zakonskog, poslovničkog i drugog značaja, koja se odnose na parlament kao predstavnika narodnog suvereniteta, autori posebno naglašavaju važnost tih pravila u cilju stabilizacije ustava i afirmacije ustavnih načela. Raščlambom poslovničkih odredbi, autori objašnjavaju normativnu podlogu evolucije institucija hrvatskog ustavnog prava koje su, svojim značajem organizacijskog i proceduralnog prava, značajno doprinjele afirmaciji hrvatske ustavnosti. Prvom zbirkom originalnih tekstova povijesnih poslovnika hrvatskog Sabora od 1861-2002, autori su olakšali svaki budući studij i produbljeno znanstveno istraživanje odredaba hrvatskog ustavnog i parlamentarnog prava, posebno onih izvora  koji omogućuju utemeljenje i djelovanje parlamentarnih grupa, sustav parlamentarnih odbora, načela organiziranja i djelovanja parlamentarnih odbora, zakonodavni postupak i postupak donošenja drugih akata. Knjiga je u cjelini važan doprinos cjelovitom proučavanju povijesnog, ako i pozitivnog hrvatskog ustavnog prava.

  10. RJEČNIK PARLAMENTARNOG PRAVA-HRVATSKO, ENGLESKO, FRANCUSKOJ I NJEMAČKO PARLAMENTARNO NAZIVLJE, (u koautorstvu s P. Bačićem), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-50-1, Split 2003, str. 363

    U rječniku autor (i) sabiru riječi i idiome poredbenog i hrvatskog parlamentarnog prava kao refleks parlamentarnih tradicija razvijenih zemalja ustavne demokracije. Polazeći od teze da je bios politicos rezultat sinteze praxisa i lexisa autori posebno ističu značenje političkog govora. U njegovim okvirima jezik parlamentarnog prava koje je u svojim načelima materijalno ustavno pravo na posebno značajan način doprinosi realiziranju ustavnog prava. Rječnik je posvećen onom oblikovanju suvremene ustavne demokracije koja traži kultiviranje opće-javne konverzacije i moralni argument. Putem parlamentarnog prava i njegovog jezika, realizira se važni dio javnosti ustava. Suvremena ustavna demokracija traži kultiviranje opće-javne konverzacije i moralni argument.
    Autor je uvjeren da se vokabular hrvatskog parlamentarnog prava kao ''sekundarnog ustavnog prava'' razvija i napreduje. Autor je uvjeren da jezik i rječnik kojim se koristi društvo ili kultura sadrže pravila koja omogućju granice fenomenima i na taj način stvaraju objekte i događaje koji su reference općeg i političkog govora. Hrvatsko društvo i kultura imaju zadaću realizirati parlamentarnu demokraciju zapadnoga tipa kojemu su reference ljudsko dostojanstvo, demokratska legitimacija, temeljna prava, pluralistička javnost, socijalna pravda, kulturna država. U realizaciji toga cilja i uopće procesa komunikacijske interakcije i integriteta njegove konverzacije ulogu imaju idiomi i rječnik parlamentarnog prava.

  11. PARLAMENTARNO PRAVO – HRVATSKE I POREDBENE PARLAMENTARNE  PROCEDURE, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-61-7, Split 2004, str. 397

    Autor u knjizi razvija i implementira tezu o parlamentarnom pravu kao sastavnom  dijelu demokratske geneze prava. Središnji interes autora je projekcija proceduralne paradigme kao univerzalne i recipročne medijacije legalno (ne) institucionaliziranog narodnog susvereniteta. U širokoj poredbenoj perspektivi autor ocjenjuje domete i granice hrvatskog parlamentarnog prava koje se kod nas razvija s posebnim intenzitetom nakon usvajanja Ustava Republike Hrvatske iz 1990. godine. U knjizi prof. dr. sc. Arsen Bačić postavlja i razlaže aktualnu problematiku parlamentarnog prava u Republici Hrvatskoj u relaciji prema rješenjima komparativnog parlamentarnog prava. Kako se u razvoju parlamentarne demokracije najvažniji naglasak stavlja upravo na evoluciju i realizaciju visoko sofisticiranih procedura i procesa to se u okviru zanimanja i analize autora našlo jedno od najvažnijih problematika suvremene ustavnodemokratske države i funkcioniranja njenih institucija: naime pravo koje svojim normama različitog ranga (ustavnog, zakonskog, poslovničkog) regulira parlament kao središnju instituciju narodnog suvereniteta.

  12. LEGISLATURE I PARLAMENTARIZAM (u koautorstvu s P. Bačićem), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-74-7, Split 2007, str. 310

    Autori su u knjizi pošli od sljedeće preokupacije: iako je legislativna aktivnost središnja os ustavnopolitičkog života ta aktivnost ipak nije sinonim za legislaturu jer upravo suvremene država producira niz oblika pravno-normativne djelatnosti. U širokom teorijsko, ustavno-praktičnom rasponu autori su izložili složenu problematiku djelovanja i ograničenja suvremene legislature s posebnim osvrtom na njihovu ulogu i značaj u suvremenom parlamentarizmu.
    Važnost ove knjige proizlazi iz samog smisla postojanja i funkcioniranja parlamentarizma odnosno parlamentarne vlade koji sugeriraju da se politički centar gravitacije političkog društva nalazi u izabranoj nacionalnoj zakonodavnoj skupštinbi. Teorije o reprezentativnoj i demokratskoj vlasti iz tzv. 'zlatnog doba parlamentarizma' naučavaju da legislatura treba biti dominirajuća snaga političkog sustava zato jer se ona nalazi 'bliže' narodu od drugih državnih organa. Slobodni izbori trebaju legislaturi osiguravati realizaciju načela o tijelu koje reflektira volju naroda'. Klasičnu tezu osporavaju trendovi dominacije egzekutive i slabljenje legislature.
    U suvremenoj hrvatskoj ustavnopravnoj i politološkoj literaturi koja kronično pati od manjka literature o ustavnopravnim institucijama djelo A. Bačića i suradnika je djelo koje istupa s klasičnom i suvremenom argumentacijom o razrješenjima odnosa između legislature i parlamentarizma.
    Autori su vodili računa da djelo metodološke utemeleje na doprinosima klasičnog institucionalizma i neoinstitucionalizma. Republika Hrvatska je do danas prakticirala različite oblike organizacije predstavniočkog sustava vlasti. Od svih poznatih oblika (predsjednički, parlamentarni i skupštinski) partamentarni je u Hrvatskoj s nakraćim pozitivnim iskustvom. Prema autorima razvoj parlamentarizma kao poželjnog oblika organizacije vlasti moguć je samo uz širenje demokratske kulture ustavnosti.


postavljeno: 25. ožujka 2009.
novelirano: 27. ožujka 2009.