Meni osobnih stranica


akademik Arsen Bačić

Datum rođenja:

  • 03.01.1951

Mjesto rođenja:

  • Vela Luka, otok Korčula

Adrese:

  • : Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Domovinskog rata 8, 21000 Split

Telefoni:

  • Razred za društvene znanosti HAZU: +385(01)4895169
  • Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu: +385(21)393594

E-mail adrese:

Akademske titule:

  • akademik (14.06.2018. - ...)

Institucije:

  • redoviti profesor u trajnom zvanju - Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu
  • znanstveni savjetnik - Ustavni sud Republike Hrvatske
  • član Izvršnog odbora - International Association of Constitutional Law
  • predsjednik - Hrvatska udruga za Ustavno pravo

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za društvene znanosti (10.05.2018. - ...)
  • član suradnik - Razred za društvene znanosti (29.05.2008. - 10.05.2018.)


Životopis

Rođen u Veloj Luci na Korčuli 3. I. 1951. Hrvatski državljanin. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu 1974. godine. Magistrirao 1980. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu, s temom Pravo slobode štampe, njegov značaj i razvitak u Jugoslaviji, a doktorirao na istom fakultetu s temom Principi podjele i jedinstva vlasti u Jugoslaviji, 1988. godine.

Zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 1974. godine.  Redovito napredovao od zvanja asistenta do zvanja redovitog profesora u kojeg je prvi puta izabran 1997 godine. Od 2003. godine redoviti profesor Ustavnog prava u trajnom zvanju.

Znanstveno se usavršavao u višekratnim studijskim boravcima i istraživačkim radom u inozemstvu: University of Amsterdam - University of Leyden (Amsterdam-Leyden, 1975.); East Anglia University School of Law, (Norwich, 1982.); London School of Economics and Political Science, (London, 1983.); Notre Dame University (Notre Dame School of Law, South Band, USA (1988.), Central European University, (Department of Law and Political Science) Budimpešta (1996.), Ruskin College, University of Oxford, (1997. 1998,  1999, i 2000.).

Predstojnik Katedre za Ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Splitu i utemeljitelj Seminara za pravno-političko i ekonomsko istraživanje Europske unije (SPEEU) na Pravnom fakultetu u Splitu. Glavni istraživač više uspješnih znanstveno istraživačkih projekata od 1990. do danas. Posljednji projekt Konstitucionalizam i legislatura- tendencije hrvatskog parlamentarizma zaključen (2007>2013). Krajem 2013. Hrvatskoj zakladi za znanost prijavio  projekt Euroopean new constitutionalism and judicial activism in Croatia.  

Kao član Ustavne komisije Sabora Republike Hrvatske iz redova stručnjaka tijekom 1990. sudjelovao u izradi prvog Ustava Republike Hrvatske (1990). Kao član Stručne skupine Predsjednika Republike Hrvatske radio na pripremi stručnih osnova za prijedlog Predsjednika Republike za promjenu Ustava Republike Hrvatske 2000. godine. kao član ekspertne skupine Vlade Republike Hrvatske radio na pripremi promjene Ustava RH (2010).

 Redoviti član Hrvatske pravne akademije, Hrvatske udruge za uporedno pravo, Hrvatskog pravnog centra.

  Utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatske udruge za Ustavno pravo (od 2002. godine). Ponovno izabrani predsjednik Hrvatske uduge za ustavno pravo 2007.

Član Izvršnog odbora Međunarodne udruge za ustavno pravo (International Association of Constitutional Law Executive Committee, (2004-2007).

Član Stalnog odbora za društvene znanosti Europske zaklade za znanost (2008-2012); Član Review Group ESF (recenzent za pravne znanosti ESF-a) (2012 >);

Urednik Pravnog leksikona (2010.) LZ Miroslav Krleža za područje ustavnog (javnog) prava.

Od 2000. do 2002. g. obavljao dužnost dekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Glavni i odgovorni urednik Zbornika radova Pravnog fakulteta u Splitu (2004 >)

II.        ZNANSTVENI RAD

Objavio  ukupno 19 monografskih publikacija - knjiga i više od stotinu znanstvenih članaka i drugih priloga u vrsnim znastvenim i stručnim časopisima

 

(A) MONOGRAFIJE I UDŽBENICI

a) Knjige objavljene u razdoblju 1975-1997.

1. Principi podjele i jedinstva vlasti u Jugoslaviji, Književni krug, Split 1990., str. 276. (YU ISBN 86-7397-088-1)

            U knjizi autor sustavno analizira temeljna načela organizacije vlasti suvremene ustavne države: podjelu i jedinstvo vlasti. U povijesnoj analizi teorije i prakse ovih načela na prostorima zemalja koje su činile jugoslavensku federaciju autor posebnu pažnju obraća na razvitak tzv. socijalističkog Rechtsstaata koji u razdoblju 1963-1974 nagovješćuje duboku transformaciju jugoslavenske ustavnosti, politike i prava. Prateći razvitak načela jedinstva vlasti i njegovu evoluciju od rigidnog do fleksibilnog oblika autor relativizira postojeće zaključke o prirodi i karakteru hibridnih ustavnopolitičkih sustava u sumraku socijalizma.

2. Ustav i ustavna diktatura, Književni krug, Split 1992., str. 282 (ISBN 86-7397-110)

            Nakon sticanja neovisnosti i samostalnosti  Republike Hrvatske ontologiju ustavnosti  obilježuje semantički karakter. Unutar takve paradigme autor uočava zanimljivi i neistraženi odnos u našoj literaturi o odnosu između ustava i ustavne diktature. U knjizi autor iznosi temeljne pojmove i institucije koje se pojavljuju u komparativnom odnosu ustava i izvanrednih stanja. Jedna od prvih znanstvenih deskripcija i analiza raspada federalne države i tendencija državnopravnog razvoja Republike Hrvatske nakon osamostaljebnja i stjecanja neovisnosti.

           3. Politički ideal vladavine prava, (uvodna studija i prijevod klasične studije F. v. Hayeka), Školska knjiga, Zagreb 1994, str. 84 (ISBN 953-0-61333-4)

            U cilju tumačenja načela vladavine prava koje se javlja kao jedna od temeljnih ustavnih vrednota u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine prof. dr. A. Bačić priredio je i preveo jedno od temeljnih djela suvremene političko-filozofske i ustavnodemokratske literature Hayekova četiri predavanja o vladavini prava. U posebnom predgovoru knjizi A. Bačić određuje pretpostavke i determinante suvremenog shvaćanja vladavine prava kao temelja 'ustava slobode' u državi suvremenog postanja.  U uvodnom tekstu autor Hayeka označuje kao korifeja pogleda na svijet – koji se danas naziva novim liberalizmom, libertarijanizmom ili, po nekima novom desnicom. Autor je svojim prikazom lika i djela - F.A. von Hayeka opisao monumentalni lik koji je svojom liberalnom moralnošću, matematičkim subjektivizmom unutar tradicionalnog ekonomskog liberalizma i svojim antiracionalizmom postao jedan od najistaknutijih mislilaca suvremenog konzervatizma koji u neprekinutom slijedu djeluju još od Montesquieuovih vremena.

4. Konstitucionalisti klasični i moderni, Pravni fakultet, Split 1996., str. 208. (ISBN 953-6102-18-8)

            Nastala kao parafraza klasične studije C.McIlwaina o konstitucionalistima: klasičnima i modernima autor je u svojoj knjizi sabrao i analizirao suvremene autore i njihova djela koja su od nezaobilaznog značaja za izgradnju svake suvremene ustavnodemokratske države. Analiza klasičnih djela teorijske ustavnopravne i političke misli (T. Akvinskog, N. Makijavelija, J. Lockea, J. Miltona, C. Montesquieua, Voltairea, T. Painea, Saint Justa, Humboldta, Tocquevilla, J.S. Milla, A.V. Deceya, L.T. Hobhousea, W. Bagehota, J.N. Figgisa, A.D. Lindsaya, O. Spenglera, R. Michelsa, H. laskog, F. Hayeka, N. Bobbia, J. Maritainea, D. de Rougemonta, G. Sartoria, J. Rittera, I. Deutschera, M. Duvergtera, A. Lijpharta, V. Žnidaršića, S. Sokola, B. Smerdela, J. Crnića) pokazuje duboku i izravnu vezu između javnog, ustavnog prava i političke teorije.

5. Ustavno pravo Republike Hrvatske, COLPI-ABEL, Budapest-Split 1997., str. 435, ISBN 953-6102-23-4.

            Knjigu je autor objavio nakon što je rukopis dobio priznanje i sredstva od stranih recenzenata i fondova (Open University Budapest) za tekst u kojemu se na novi način izlaže i obrazlaže dogmatika suvremene ustavnodemokratske države. Sagledavajući odredbe i institucije Ustava RH kroz prizmu suvremenog konstitucionalizma autor je snažno naglasio potrebu jačanja ustavnog patriotizma u okolnostima razvitka Republike Hrvatske kao nove demokracije na prijelazu stoljeća.

 

b) Knjige objavljene nakon izbora u zvanje redovitog profesora (1997.-2003.)

6. LEKSIKON USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, (ISBN 953-6102-38-2)

Pravni Fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 2000., str. 466.

Autor je u knjizi abecednim redom izložio i objasnio 257 ustavnopravnih i političkih pojmova iz sadržaja Ustava RH (1990), koji je otvorio novo razdoblje u razvoju hrvatske ustavnosti. Knjiga predstavlja značajan doprinos racionalizaciji i eksplikaciji temeljnih ustavnih kategorija hrvatske ustavnosti u razdoblju od 1990-2000. godine. Leksikon je izrađen po ugledu na najpoznatije svjetske publikacije ove vrste, pregledan i čitljiv. U svojim znanstveno utemeljenim pravno-politološkim objašnjenjima niza pojmova, između ostalog i odrednicama kao što su konstitucionalizam, reprezentacija, suverenitet itd., autor s pravom ističe ulogu Ustava RH kao vodiča u potrazi za idealima utemeljitelja političkih institucija, to jest izgradnji demokracije. Knjiga se s pravom može smatrati ne samo značajnim znanstvenim doprinosom razvoju hrvatske ustavnopravne znanosti, već i nezaobilaznim doprinosom promicanju hrvatske ustavne kulture.

7. HRVATSKA I IZAZOVI KONSTITUCIONALIZMA,  (ISBN 953-163-135-2), Književni krug, Split 2001., str. 359.

Knjiga je  podjeljena u tri dijela. Prvi dio je posvećen problematici teorije i prakse klasičnog i suvremenog konstitucionalizma (str. 9-74), drugi dio izazovima konstitucionalizma u Republici Hrvatskoj (str. 75-184), dok je treći dio hrestomatijskog karaktera te sadrži niz relevantnih prijevoda tekstova stranih autora o konstitucionalizmu klasičnom i modernom (str. 185-360). Sva tri djela skladno se, po temama, pristupu i zaključcima skladno uklapaju u vrijednu cjelinu.

U cijeloj knjizi autor razmatra pitanje prirode, značaja i izgleda novog konstitucionalizma u Republici Hrvatskoj. Pri tom polazi od stajališta da je konstitucionalizam postao odsudna tema i krucijalno pitanje budućeg razvoja zemlje. Iako je svaka postsocijalistička zemlja na svoj način oblikovala odgovore na izazove konstitucionalizma s kojim  se suočava nova država i njezino staro društvo, zajedničko im je nastojanje da ustav, kao izvor pravnog i političkog poretka postane zbiljski temelj i oslonac demokratskog razvoja. Pitanje o tome je li novo stanje trebalo rezultirati prihvaćanjem univerzalističkog ili generičkog konstitucionalizma, ili je trebalo poći putem ustavne restauracije, imitacije ili historijske inovacije, je li proces donošenja novih ustava zbiljski bio restauracija ili tranzicija, te s kakvim je odnosom prema vlastitoj tradiciji ustavne teorije i prava trebalo ući u građenje novoga društva i države, samo su neka od kompleksnih pitanja na koja autor traži odgovore. On drži da se tranzicija prema novom tipu ustavnog poretka mora vrednovati u skladu s općim načelima konstitucionalizma, jer konstitucionalizam podrazumjeva ne samo puko postojanje pisanog ustava već i ozbiljenje njegovog sadržaja.

8. KOMENTAR USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE (ISBN 953-6102-44-7) Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 2002., str. 345

Autor iznosi temeljne karakteristike novog hrvatskog ustavnopravnog poretka nakon značajnih ustavnih promjena iz 2000. i 2001. Napisana na način klasičnih komentatorskih tekstova, knjiga sadrži niz relevantnih zaključaka o aktualnoj prirodi hrvatske varijante konstitucionalizma, u svijetlu političke i ustavne filozofije racionaliziranog parlamentarizma. Temeljno je stajalište autora o ustavu kao mediju usklađivanja odnosa slobode i države. Pri tome autor ustav ne reducira na instrument koji osigurava proceduralno korektni modus vivendi. Polazi od stajališta da se ustavna konstitucionalizacija slobode u obliku osnovnih prava, praćena političkim uređenjem ograničene vlade, izvodi iz priznanja građana kao moralno ravnopravnih pojedinaca. Autor osnovne premise svoje knjige  utemeljuje u ideji ustavno ograničenog građanskog suvereniteta. Izvor ovoga suvereniteta nije niti nacija niti narod kao demos, već sam ustav kojega autor sustavno sagledava i objašnjava kao akt koji formalizira poopćive moralne zahtjeve koji građani iskazuju jedni drugim u državi. Autor u svojim analizama posebno traga za unutrašnjom moralnosti ustava koja je komponirana od liberalnih vrednota jednake slobode i vladavine prava. Dosljedno primjenjujući stav koji u ustavnim vrednotama vidi i zahtjeva njihovo neograničeno važenje i nadređenost demokratskim institucijama i procesima, autor je svojim Komentarom ponudio znanstveno utemeljeni pogled na politiku koja svoj demokratski karakter treba prije svega dokazivati vjernošću poretku vrednota čije temeljne sastavnice imaju biti izvan dohvata političkog procesa i njegovih proturječja.

9. HRVATSKE PARLAMENTARNE PROCEDURE.  Izvori:  poslovnici hrvatskog sabora 1861.- 2002. (suautor: Petar Bačić) ISBN 953-6102-48-X, Pravni fakultet,Sveučilišta u Splitu, Split 2003., str. 380

U knjizi je sakupljen standardni sadržaj hrvatskog parlamentarnog prava tijekom XIX i XX stoljeća. Knjiga se sastoji od uvodne studije i zbirke poslovnika hrvatskog parlamenta. Definirajući parlamentarno pravo kao skup propisa i pravila ustavnog, zakonskog, poslovničkog i drugog značaja, koja se odnose na parlament kao predstavnika narodnog suvereniteta, autori posebno naglašavaju važnost tih pravila u cilju stabilizacije ustava i afirmacije ustavnih načela. Raščlambom poslovničkih odredbi, autori objašnjavaju normativnu podlogu evolucije institucija hrvatskog ustavnog prava koje su, svojim značajem organizacijskog i proceduralnog prava, značajno doprinjele afirmaciji hrvatske ustavnosti. Prvom zbirkom originalnih tekstova povijesnih poslovnika hrvatskog Sabora od 1861-2002, autori su olakšali svaki budući studij i produbljeno znanstveno istraživanje odredaba hrvatskog ustavnog i parlamentarnog prava, posebno onih izvora  koji omogućuju utemeljenje i djelovanje parlamentarnih grupa, sustav parlamentarnih odbora, načela organiziranja i djelovanja parlamentarnih odbora, zakonodavni postupak i postupak donošenja drugih akata. Knjiga je u cjelini važan doprinos cjelovitom proučavanju povijesnog, ako i pozitivnog hrvatskog ustavnog prava.

 

c) Knjige objavljene nakon izbora u zvanje redovitog profesora (2003-2007.)

10) RJEČNIK PARLAMENTARNOG PRAVA-HRVATSKO, ENGLESKO, FRANCUSKOJ I NJEMAČKO PARLAMENTARNO NAZIVLJE, (u koautorstvu s P. Bačićem), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-50-1, Split 2003, str. 363

U rječniku autor (i) sabiru riječi i idiome poredbenog i hrvatskog parlamentarnog prava kao refleks parlamentarnih tradicija razvijenih zemalja ustavne demokracije. Polazeći od teze da je bios politicos rezultat sinteze praxisa i lexisa autori posebno ističu značenje političkog govora. U njegovim okvirima jezik parlamentarnog prava koje je u svojim načelima materijalno ustavno pravo na posebno značajan način doprinosi realiziranju ustavnog prava. Rječnik je posvećen onom oblikovanju suvremene ustavne demokracije koja traži kultiviranje opće-javne konverzacije i moralni argument. Putem parlamentarnog prava i njegovog jezika, realizira se važni dio javnosti ustava. Suvremena ustavna demokracija traži kultiviranje opće-javne konverzacije i moralni argument.

Autor je uvjeren da se vokabular hrvatskog parlamentarnog prava kao ''sekundarnog ustavnog prava'' razvija i napreduje. Autor je uvjeren da jezik i rječnik kojim se koristi društvo ili kultura sadrže pravila koja omogućju granice fenomenima i na taj način stvaraju objekte i događaje koji su reference općeg i političkog govora. Hrvatsko društvo i kultura imaju zadaću realizirati parlamentarnu demokraciju zapadnoga tipa kojemu su reference ljudsko dostojanstvo, demokratska legitimacija, temeljna prava, pluralistička javnost, socijalna pravda, kulturna država. U realizaciji toga cilja i uopće procesa komunikacijske interakcije i integriteta njegove konverzacije ulogu imaju idiomi i rječnik parlamentarnog prava.

11) PARLAMENTARNO PRAVO – HRVATSKE I POREDBENE PARLAMENTARNE  PROCEDURE, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-61-7, Split 2004, str. 397

            Autor u knjizi razvija i implementira tezu o parlamentarnom pravu kao sastavnom  dijelu demokratske geneze prava. Središnji interes autora je projekcija proceduralne paradigme kao univerzalne i recipročne medijacije legalno (ne) institucionaliziranog narodnog susvereniteta. U širokoj poredbenoj perspektivi autor ocjenjuje domete i granice hrvatskog parlamentarnog prava koje se kod nas razvija s posebnim intenzitetom nakon usvajanja Ustava Republike Hrvatske iz 1990. godine. U knjizi prof. dr. sc. Arsen Bačić postavlja i razlaže aktualnu problematiku parlamentarnog prava u Republici Hrvatskoj u relaciji prema rješenjima komparativnog parlamentarnog prava. Kako se u razvoju parlamentarne demokracije najvažniji naglasak stavlja upravo na evoluciju i realizaciju visoko sofisticiranih procedura i procesa to se u okviru zanimanja i analize autora našlo jedno od najvažnijih problematika suvremene ustavnodemokratske države i funkcioniranja njenih institucija: naime pravo koje svojim normama različitog ranga (ustavnog, zakonskog, poslovničkog) regulira parlament kao središnju instituciju narodnog suvereniteta.

12)  LEGISLATURE I PARLAMENTARIZAM (u koautorstvu s P. Bačićem), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-74-7, Split 2007, str. 310

            Autori su u knjizi pošli od sljedeće preokupacije: iako je legislativna aktivnost središnja os ustavnopolitičkog života ta aktivnost ipak nije sinonim za legislaturu jer upravo suvremene država producira niz oblika pravno-normativne djelatnosti. U širokom teorijsko, ustavno-praktičnom rasponu autori su izložili složenu problematiku djelovanja i ograničenja suvremene legislature s posebnim osvrtom na njihovu ulogu i značaj u suvremenom parlamentarizmu.

            Važnost ove knjige proizlazi iz samog smisla postojanja i funkcioniranja parlamentarizma odnosno parlamentarne vlade koji sugeriraju da se politički centar gravitacije političkog društva nalazi u izabranoj nacionalnoj zakonodavnoj skupštinbi. Teorije o reprezentativnoj i demokratskoj vlasti iz tzv. 'zlatnog doba parlamentarizma' naučavaju da legislatura treba biti dominirajuća snaga političkog sustava zato jer se ona nalazi 'bliže' narodu od drugih državnih organa. Slobodni izbori trebaju legislaturi osiguravati realizaciju načela o tijelu koje reflektira volju naroda'. Klasičnu tezu osporavaju trendovi dominacije egzekutive i slabljenje legislature.

            U suvremenoj hrvatskoj ustavnopravnoj i politološkoj literaturi koja kronično pati od manjka literature o ustavnopravnim institucijama djelo A. Bačića i suradnika je djelo koje istupa s klasičnom i suvremenom argumentacijom o razrješenjima odnosa između legislature i parlamentarizma.

            Autori su vodili računa da djelo metodološke utemeleje na doprinosima klasičnog institucionalizma i neoinstitucionalizma. Republika Hrvatska je do danas prakticirala različite oblike organizacije predstavniočkog sustava vlasti. Od svih poznatih oblika (predsjednički, parlamentarni i skupštinski) partamentarni je u Hrvatskoj s nakraćim pozitivnim iskustvom. Prema autorima razvoj parlamentarizma kao poželjnog oblika organizacije vlasti moguć je samo uz širenje demokratske kulture ustavnosti.

13) EUROPSKO PRAVO – STUDIJSKI IZVORI, Knjiga 1., (u koautorstvu s P. Bačićem), Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 953-6102-87-7, Split 2007, str. 430.

            Pitanja koja su otvorena u europskom pravu su od velikog značaja za države suvremenog postanja. U tekućem razdoblju kojeg mnogi nazivaju 'erom integracije' stavljeni su na kušnju brojni klasični pojmovi prava i politike države-nacije. Ti izazovi poojavili su se ne samo radi procesa supranacionalnog organiziranja koji u EU ima ogledni tip, već i kao posljedica globalizacije politike, trgovine, komunikacije i životnog stila. Iz tih razloga svako je nastojanjed prezentacije problematike europskog prava u nacionalnim okvirima bitno.

            Izučavanje europskog prava u poredbenoj književnosti produciralo je već danas veliku literaturu. Interes za ru oblast raste i u okviru društvenih znanosti u RH. Na pravnim fakultetima, institutima društvenih znanosti sve je više naslova koji se bave proučavanjem i izlaganjem pojedinih oblasti europskih integracija. U tom kontekstu djelo prof. dr. A. Bačića i suradnika o europskom pravu nesumnjovo predstavlja doprinos razvitku proučavanja o europskom pravu kod nas.

            Knjiga je usporediva s djelima koja na poredbenom planu prezentiraju standardne elemente udžbenikanza europsko javno pravo. Djelo je usporedivo i u relacijama sve zahuktalije domaće produkcije. Prednost djela se prije svega temelji na širini pristupa predmetu interesa, temeljitoj argumentaciji i relevantnosti zaključaka o osnovnim pitanjima javne i privatnopravne dimenzije europskog prava.

            Knjiga je pripremljena u obliku studijskih izvora (reading materials) koji čitateljima omogućuje solidan i pouzdan temelj orijentacije unutar europskog javnog prava. U knjizi autori posebnu pažnju daju izučavanju ustavnog razvitka EU kao ''puzajućeg'' federalnog ustava, institucionalnom ustroju, ravnoteži centra-periferije, itd.

 

d) Monografske publikacije (knjige) objavljene nakon izbora u člana suradnika HAZU (2008.-2013.)

14) USTAVNA DEMOKRACIJA I SUDOVI, Pravni fakultet u Splitu, Split 2009, str. 439, ISBN 978-953-610290-7

Knjiga Ustavna demokracija i sudovi – O teoriji i praksi artificijelnog pravnog razloga, hrestomatija je u kooautorstvu s dr. sc. P. Bačić a koja problematizira legitimnost sudova u širem kontekstu legitimnosti demokratskog poretka. Primjećuje se kako zahtjevi za jačanje demokracije znače baš snaženje pravnog razloga, koji se tako pozicionira u središte modernog i demokratskog sudovanja. U komunikaciji s demokratskim okružjem transformiraju se sudske procedure, propisivanjem i sudskim prakticiranjem demokratski inspiriranih postupovnih načela (pravo pristupa sudu, javnost rasprave, fair trial ). S tim je povezan i temeljeni demokratski princip neovisnosti sudstva, kako od utjecaja dužnosnika koji vladaju, tako i od fluktuacije javnog mnijenja. Posebna je vrijednost izdanja u akcentiranju pitanja sudbenog aktivizma odnosno reaktualiziranju Lambertove ideje juristokracije odn. sudokracije u životu suvremene države.  Ovodobni zamah sudskog aktivizma locira se prvenstveno na polju ustavnog sudovanja, a uzroci mu se prepoznaju u dosezima interpretacije pisanog ustava. U djelu se također iznosi problematika sudara aktivističkog sudstva s političkim granama vlasti. Zaključak je autora da sudski aktivizam kada se shvaća kao obrana individualnih prava od nadiranja državne vlasti, onda isti uživa sve veću potporu naroda.

15) PROMJENA USTAVA RH U SVJETLU PRILAGODBE EU KONSTITUCIONALIZMU I USTAVNOG ANGAŽMANA U TRANS NACIONALNOJ ERI, Zagreb 2010, Predavanja HAZU, ISBN 978-953-154-888-5, str. 59

U monografskoj publikaciji koja u naravi predstavlja tiskano predavanje kojeg je autor održao u palači HAZU govori se o nastojanju međunarodne zajednice na aktualizaciji problematike  međunarodne vladavine prava. Potonji tip vladavine  postavlja se u sami fokus interesa međunarodnog i nacionalnog prava. Riječ je o procesu intenziviranja ustavnog angažmana kao trenda u kojemu se na poseban način osvjetljava suvremena pozicija nacionalnog ustavotvorca i ustava kao komponenti komparativnog stanja ustavnosti i ustavnog prava. U tekstu se ukazuje na opće karakteristike tog stanja i na reflekse globalnog trenda u RH.

16) USTAVNO PRAVO REPUBLIKE HRVATSKE, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, ISBN 987-953-6102-92-1, Split 2010, str. 620

U knjizi koja je sveučilišni udžbenik (praktikum) autor izlaže temeljne značajke ustavno pravnog sustava Republike Hrvatske nakon ustavnih promjena iz 2010. godine s posebnim osvrtom na izmjene i dopune koje su ugrađene tako da ponovno daju mogućnost oblikovanja legislature i parlamentarizma u uvjetima nastupajućeg transnacionalnog konstitucionalizma i parlamentarizma.

17) DVADESETA OBLJETNICA USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, (Ur. Arsen Bačić), Zagreb 2011, str. 488, ISBN 978-953-154-955-4

Knjiga obilježava 20. obljetnicu usvajanja Ustava Republike Hrvatske s radovima koji su izloženi na međunarodnom znanstvenom skupu. U radovima ovog obimnog zbornika radova ukazuje se na naiz pitanja o temeljuima i pravcima konstitucionalizacije u Republici Hrvatskoj. Obuhvaćajući razdoblje od 1990 do 2010 široko zasnovana analiza poziva na osvjetljavanje iskustva Ustava RH i predanu raspravu o njeovoj budućnosti. Nesporno je da se konstitucionalizam mijenja ali je temeljno pitanje pravca njegove promjene. Autor(i) su uvjereni da se orijentir tog razvoja temelji na samom Ustavu koji sam utvrđuje da se Hrvatska razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanin, te promiče njihov giospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. U knjizi se nalaze relevantne usporedbe hrvatskog Ustava sa slovenskim, srpskim i bosanskohercegovačkim ustavnim dokumentima.

18) USTAVI I DEMOKRACIJA - Strani utjecaji i domaći odgovori; (Ur. Arsen Bačić), HAZU, Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava, Zagreb 2012., str. 330

Knjiga sadrži radove više autora o ustavotvorstvu novih demokracija gdje su istaknutu ulogu imali strani ustavi kao modeli i strani stručnjaci. Pojašnjavajući pojmove iz arsenala komparativnog ustavnog prava (ustavna posudba, migracija, konvergencija ustavnih ideja itd.) urednik edicije određuje problematiku ustavnih ideja, stvaranja i tumačenja novih ustava i uopće pravnih pravila iz jedne zemlje u drugu. U knjizi se zaključuje da se totalitet ustavotvornog procesa u povijesnom i analitičkom smislu može tek uvjetovano  usmjeravati prema „cjelovitom prijedlogu koji će biti imun od greške“. Primijenjeno na hrvatsko ustavno uređenje u rasponu od 1990-2010 urednik i pisac uvodne studije zaključuje da je funkcija „uvezenih“ ustavnih institucija i doktrina utjecale na otvorenost hrvatskog ustavotvorstva prema migraciji ustavnih ideja i rekonstrukciji kao racionalizaciji ustavnog sustava. 

19) USTAVNA DEMOKRACIJA I ODGOVORNOST, (Ur. Arsen Bačić) Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava,  19978-953-154-187-9, Zagreb 2013., 189.

U knjizi se obrađuje problematika odnosa između ustavne demokracije i odgovornosti. U knjizi se izlažu aktualni problemi suvremenog konstitucionalizma u vezi s načelima odgovornosti vlade, neovisnog sudstva i drugih instrumenata suvremene države. Potonja se  država kao ustavnodemokratska politea, koja se na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće suočila s nizom teških i složenih uvjeta života i opstanka, uvelike razlikuje od tzv. minimalne države s početka XIX. st. kada se u sve većem broju pojavljuju države s ustavnodemokratskim uređenjem. Jednostavna projekcija narodne i vladine odgovornosti u razdobljima herojske uspostave ustavnodemokratskog sistema vlasti neusporediva je sa suvremenom pozicijom i ulogom suvremene države koju je sve teže razumjeti i držati pod kontrolom. Suvremena i aktivna država sve teže održava odgovorno odvijanje političkog procesa, a time i odgovornog političkih subjekata i aktera. Ipak, sposobnost naroda da propituje  odgovornost za one koji su ga iznevjerili, na ovaj ili onaj način, još će dugo biti istinsko obilježje demokracije.

 

B)        ČLANCI U ZNANSTVENIM ČASOPISIMA

Od 1975. do 1997. prof. dr. sc. Arsen Bačić je u znanstvenim i drugim časopisima objavio 77 znanstvenih članaka. Ti su radovi bili predmetom ocjene kompetentnih stručnjaka iz područja ustavnog prava.  Ocjenjeni su bez izuzetka s visokim ocjenama. Pažnju ovdje poklanjamo radovima iz posljednje dekade i više znanstvenog djelovanja kandidata.

 

Radovi objavljeni nakon 1997. godine

(78) O SUDSKOM AKTIVIZMU ILI O POLITIČKOJ ULOZI SUDOVA, (izvorni znanstveni članak), Politička misao br. 2/1998., str. 94-114.  Autor raspravlja o sudskom aktivizmu, pojavi kada se sudovi ne brinu samo o presuđivanju pravnih sporova, već im cilj postaje i kreiranje politike, što zahvaća daleko veći broj subjekata nego pri rješavanju pojedinačnih predmeta. Naglašava kako se aktivizam suda mjeri stupnjem njegovog utjecaja prema sudovima, zakonodavcu i upravi. Autor komparativnim pristupom analizira evoluciju pojma i pojava sudskog aktivizma u nekoliko razvijenih demokracija, čime argumentira zaključak o odsutnosti sudskog aktivizma kod nas, u smislu kakvog poznaju suvremene ustavne demokracije.

(79) INTERPRETACIJA USTAVA I FUNKCIJA PROMOCIJE KONSTITUCIONALIZMA, Vladavina prava 2/1998., str. 43-60 (pregledni znanstveni članak). Razmatra se značaj teorijskog pristupa interpretaciji ustava. Naglašavajući kako je Ustavni sud Republike Hrvatske suočen sa nužnošću uspostavljanja cjelovitih interpretacijskih polazišta i njima odgovarajućih teorijskih stajališta, autor skreće pozornost na značajna interpretativa stajališta nekoliko stranih sudova ovlaštenih za nadzor ustavnosti zakona. Obrazloživši ta stajališta autor postavlja pitanje kako iskoristiti tu bogatu jurisprudenciju u praksi hrvatskih sudaca.

(80) USTAVNA DEMOKRACIJA IZMEĐU MAJORITARIZMA I KONSTITUCIONALIZMA, izvorni znanstveni članak, Politička misao 3/1998., str. 121-136. Autor ukazuje na proces preobrazbi ustava mnogih suvremenih država u procesu sve izraženijih napetosti između većinske demokracije i konstitucionalizma. Na poseban način su s probelmom suočene nove demokracije koje imaju probleme s pomanjkanjem demokratskog iskustva kao i s nepostojanjem tradicije zbiljskog konstitucionalizma. Premda je Republika Hrvatska svojim Ustavom iz 1990. godine jasno iskazala paradigmu ustavne demokracije, sve je vidljivije da i njezinu ontologiju određuju opći i posebni aspekti imanentnih tenzija između demokracije i konstitucionalizma.

(81) KONSTITUCIONALIZAM KAO LEITMOTIV DISKURSA KLASIČNOG I MODERNOG USTAVNOG PRAVA, izvorni znanstveni članak, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 51-52/1998, str. 461-472. Autor razmatra stanje konstitucionalizma kao jednog od temeljnih načela klasične i suvremene ustavnodemokratske države. Posebno se analizira vrijednost ovog složenog načela za novoformirane države i Republiku Hrvatsku. Ispituje se u kojoj je mjeri konstitucionalizam postao središnje pitanje naše političko-pravne agende. Analizirana su  neka temeljna pitanja s ciljem naznake okvira budućeg diskursa hrvatske ustavnopravne znanosti o konstitucionalizmu.

(82) O NEKIM PRETPOSTAVKAMA INSTITUCIONALIZACIJE PRAVA I SLOBODA U BOSNI I HERCEGOVINI, u knjizi Građanin i narod, Centar za zaštitu prava manjina - Sarajevo,  1998. str. 34-42. Autor razmatra  pretpostavke institucionalizacije ustavne slobode koja, shvaćena kao prava čovjeka u kontekstu pozitivnog konstitucionalizma predstavljaju bitnu odliku demokratskog ustava. Autor smatra da demokracija svoje oduke legitimira svojim sadržajem. U demokraciji građani dijele suverenu vlast i uživaju jednakost u pravima i obvezama. Ova ideja temeljna za ideju i praksu civilnog ili republikanskog konstitucionalizma, omogućava temelje poštivanja i odgovornog prihvaćanja građanskih dužnosti. U okvirima etnokracije, mogućnosti afirmiranja prava i sloboda čovjeka i građanina kroz ustav i ustavnost bitno su smanjene. Rad ocjenjujemo kao izvorni znanstveni rad.

(83) ON SOME PREREQUISITIES FOR INSTITUTIONALIZATION OF THE CONSTITUTIONAL RIGHTS AND FREEDOMS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, Citizen and People, Verona Forum - Bruxelles, 1998. str. 34-42. Engleska verzija teksta pod br. 84. Izvorni znanstveni rad.

(84) O NEKIM PRETPOSTAVKAMA INSTITUCIONALIZACIJE PRAVA I SLOBODA U BOSNI I HERCEGOVINI, u Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. XI/1998., str. 117-124. Verzija teksta pod br. 6. objavljena na hrvatskom jeziku.

(85) ZAHTJEVI KONSTITUCIONALIZMA, PITANJE INTERPRETACIJE I USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, izvorni znanstveni članak, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu br. 49-59/1998, str. 69-87. Autor propituje pitanje interpretacije u radu ustavnog suda. Razmatrajući teorijska i usporednopravna iskustva, autor ukazuje na razlike između principjelne i formalne interpretacije u kontekstu kontrole ustavnosti zakona, postavljajući pritom pitanje javlja li se uopće pitanje interpretacije kao problem u okviru dosadašnjeg rada Ustavnog suda Republike Hrvatske. Izlaže temeljne postavke koncepcije principjelne interpretacije R. Dworkina, kojom je ovaj poznati američki pravni teoretičar pokušao otkloniti slabosti formalne interpretacije pri zaštiti ustava i ustavnosti.

(86) KONSTITUCIONALIZAM U TRANSFORMACIJI, izvorni znanstveni članak, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 1-2/1999., str. 5-22. Autorova je teza da institucije i procedure koje su u prošlosti odgovarale regulaciji i ograničavanju političke vlasti, danas više možda nisu adekvatne. Pitanja novih generacija prava i njihove integracije u sustav, erozija suvereniteta i odgovornosti koji proces potiče, postojanje snažnih autonomnih sila unutar i izvan države, rekonfiguracije u politici kojom dominiraju masovne stranke i birokracija samo su neki od suvremenih izazova. Složenost suvremenog društva izazov je ustavnoj (nacionalnoj) državi i njezinom ustavu. U zaključku autor ukazuje kako mnogi suvremeni konstitucionalisti ističu da sveukupnost zbivanja oko suvremene ustavne države opravadava potrebu istraživanja ideološkog kompleksa konstitucionalizma, kao i filozofske višeznačnosti ideje ustava, te izlaže karakteristične i osnovne naznake konstitucionalizma u transformaciji.

(87) TEORIJA I PRAKSA KONSTITUCIONALIZMA S KRAJA XX. STOLJEĆA, izvorni znanstveni rad, Vladavina prava 3-4/1999., str. 35-56. Autor smatra kako institucije i procedure koje su u prošlosti odgovarale regulaciji i ograničavanju politčke vlasti, više ne odgovaraju potrebama suvremenih upravljača i upravljanih. Prikazuje osnovne značajke teorije i prakse konstitucionalizma na kraju 20. stoljeća, s posebnim  osvrtom na konstitucionalizam razvijenih klasičnih demokracija. Upućuje na preobrazbe u evoluciji konstitucionalizma, te zaključuje da svi njegovi oblici, i stari i novi, odgovaraju staroj težnji čovjeka da osigura 'dobru vladu' i realizira svoju legitimnu 'potragu za srećom'.

(88) KLASICI MODERNE DEBATE O KONSTITUCIONALIZMU: C.H. McILWAIN, C.J. FRIEDRICH  & F.V. HAYEK, u Politička misao 1/1999., str. 140-152 (izvorni znanstveni članak). Autor prikazuje i propituje osnovne teze trojice suvremenih klasika ideje konstitucionalizma u modernom ustavnom pravu. Za mnoge pravne i političke pisce do XX stoljeća krucijalni je problem bio u potrazi za odgovorima na pitanje - zašto se ne može opravdavati bilo koji zahtjev koji ima u vidu pravo neograničenog vladanja i kako zapravo ostvariti ograničenje vlasti. U tom smislu odgovori koje su ponudili suvremeni klasici C.H. McIlwain, C.J. Friedrich i F.v. Hayek obilježavaju ne samo neke od najznačajnijih stranica suvremene ustavnopravne teorije nego i iskustva suvremene države.

(89) KONSTITUCIONALIZAM I PARLAMENTARNO PRAVO, izvorni znanstveni rad, Vladavina prava br. 6/1999., str. 129-155. Autor sustavno prati evoluciju pravila parlamentarnog prava i njegovih procedura tijekom razvoja države i prava. Svrha je tih pravila i procedura omogućiti djelovanje grupe, te osigurati jednaku mogućnost sudjelovanja u vođenju svojih aktivnosti svim članovima. Stoga je potrebno, da bi se 'igra' uspješno dovela do kraja, poznavati pravila igre. Parlamentarno pravo predstavlja skup temeljnih pravila kojima se služe sva predstavnička tijela. Posebna je važnost pravila koja omogućuju rad nacionalnog parlamenta kao predstavničkog i zakonodavnog tijela vlasti. Parlamentarno je pravo najbolji dokaz tvrdnje da je pravo 'politika koja se vrši drugim, sredstvima'. Otvara se pitanje njegovog značaja u okruženju suvremenog komparativnog i nacionalnog parlamentarizma.

(90) PARLAMENTARNO PRAVO KAO SREDSTVO POLITIČKE TAKTIKE - Jeremy Bentham i ZNANOST O ZAKONODAVSTVU, izvorni znanstveni članak, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu g. 36 (55-56), 1999., str. 431-442. Razmatra se povezanost javnog prava i političke teorije, o čemu svjedoči pojava i značaj teorija o parlamentarnom pravu, kao sastavnog djela razvoja javnog a posebno ustavnog prava XIX stoljeća.  U tekstu autor izlaže osnove Benthamove teorije o parlamentarnom pravu, njen razvoj  i njenu kritiku.

(91) KLASIČNO PARLAMENTARNO PRAVO I MODERNA TEORIJA O PRAVILIMA IGRE, izvorni znanstveni rad, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu br. 1-2/2000, str.. 89-103. Autor izlaže temeljnu problematiku klasičnog parlamentarnog prava i njenog odnosa prema modernoj teoriji o pravilima igre. Ukazuje kako u suvremenom zakonodavstvu pored formalnih pravila procedure sve zamjetniju ulogu dobijaju i nepisana pravila. Neformalna pravila ukazuju na očekivanja grupe i pojedinaca i na određivanje prikladnih i neprikladnih akcija. Premda se neformalnim pravilima poglavito bavi moderna politička znanost, na te je izvore ukazivala već i klasična teorija ustavnog prava. Razmatra se stvaranje  «pravila igre» kod nas, njihov oblik i intenzitet, kao sastavnog djela hrvatskog parlamentarnog prava.

(92) STRUČNE OSNOVE ZA IZRADU PRIJEDLOGA PROMJENE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, Suautori: V. Mratović, B. Smerdel, J. Crnić, N. Filipović i Z. Lauc,  Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu br. 3/2000., str. 373-473, stručni rad, Po pozivu predsjednika Republike, koautori su, kao radna skupina, razmotrili stanje državnog ustroja RH te zajednički napisali mogući prijedlog ustavnih promjena u pogledu: ovlasti predsjednika Republike; strukture hrvatskog parlamenta, položaja sudstva i reguliranja neovisnosti sudova odnosno stručnih kvalifikacija koje suci moraju imati, odnosa izvršne i zakonodavne vlasti u Ustavu, kontrole zakonodavne vlasti nad nekim važnim podsegmentima političkog sustava, te položaja lokalne samouprave i njene daljnje razrade. Ponuđena rješenja utemeljena su na stručnoj i znanstvenoj procjeni potrebnih, kvalitetnijih i trajnijih ustavnopravnih rješenja za Republiku Hrvatsku, te je velik njihov dio i prihvaćen.

(93) PARLAMENTARIZAM I PROMJENA USTAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ, izvorni znanstveni rad, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 4/2000, str. 591-610. Izložena je problematika promjene ustava, kao jedno od najvažnijih pitanja svake ustavnodemokratske države. Svuda se ustavni okviri prilagođavaju zahtjevim i složenim procesima promjena, ali se dramatičnošću i složenošću posebno odlikuju promjene u  postsocijalističkim državama. Autor smatra da su dileme ustavotvoraca, kao mogućnosti ustavnoga izbora, trajno obilježje razdoblja tranzicijskog konstitucionalizma. U tom kontekstu autor razmatra pitanje ustavnih revizija hrvatskog Ustava koje otvaraju nove perspektive parlamentarizmu racionaliziranog tipa. 

(94) VLADAVINA PRAVA I INSTITUCIJE KONTROLE USTAVNOSTI ZAKONA, u knjizi Ustavni sud u zaštiti ljudskih prava, (ISBN 953-6007-49-5) str. 25-58. Razmotrena je ideja vladavine prava i odnosa institucija kontrole ustavnosti zakona prema tom idealu ustavno-demokratske države. U procesu razvitka države i prava od presudnog značaja konstitucionalizacija i afirmacija načela vladavine prava. Ustavi mnogih suvremenih država streme ostvarenju ovoga načela.  Analizom klasičnih izvora i normativnih tekstova ukazuje se na raznolikost interpretacija ovoga načela i njegovoga sadržaja. Ustavne vrednote definiraju fundamentalno pravo svake sredine. Autor ukazuje na neslaganja oko značenja fundamentalnih načela za određene i specifične probleme javne politike. Neslaganja ne ukidaju postojanje temeljnog prava. Proturječja oko temeljnih načela, smatra autor samo su prirodna nastojanja da se čovjek domogne 'zlatne jabuke' prava.

(95) TRANSNACIONALNI KONSTITUCIONALIZAM I USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, izvorni znanstveni članakZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, g. 38. 2-3/2001., str. 5-20. U tekstu autor raspravlja o nekoliko važnih pitanja pred kojim stoji Republika Hrvatska na svome putu u Europu. Jedno od najvažnijih je kompleksno pitanje moguće ustavnopravne reforme. Pitanje je s čime se zapravo u takvoj perspektivi sučeljava ustavopravni poredak Republike Hrvatske, prijeti li Republici Hrvatskoj 'tvrdi' ili 'meki' sraz s pravnim kompleksom Europske unije i što nas sve zajedno prema mogućem scenariju 'približavanja' očekuje. Autor iznosi problematiku konfrontacije transnacionalnog konstitucionalizma i nacionalnog ustava, te zaključuje  o posebnim načinima razriješavanja prijenosa suvereniteta u postojećim rješenjima komparativnog ustavnog prava.

(96) EU ANTE PORTAS I USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, izvorni znanstveni rad, u Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu br. 4/2001., str. 259-282. Autor razmatra komparativnu problematiku ustavnih promjena uzrokovanih procesom proširenja EU, ustavne promjene koje su u evropskim zemljama potaknute potrebom ratifikacije europskih dokumenata (Maastrichtskog sporazuma),  te ustavnopravne probleme procesa sukcesivnog širenja EU i evropskog prava na nove članice.  Postavlja pitanje o tome u kolikoj je mjeri RH spremna na ustavnom planu izraziti spremnost da odgovori na dva ključna izazova razumijevanju i praksi upravljanja moderne države, koje uzrokuje proces globalizacije i funkcionalne diferencijacije. Teorija i praksa suvremene države pokazuje kako ovi dugoročni trendovi nacionalnu državu stavljaju pod pritisak koji neizostavno traži prilagodbu transnacionalno političko-institucionalnih aranžmana. Posljedice procesa evropske integracije više nego ijedan drugi proces razvoja suvremene države i prava osvjetljavaju svu nedostatnost određenih ključnih koncepata ustavne misli izvan konteksta nacionalnih država. Stoga ističe autor ustavne promjene prije ili kasnije nužno dolaze na dnevni red nacionalne politike.

(97) EU ANTE PORTAS AND THE CONSTITUTION OF THE REPUBLIC OF CROATIA, u knjizi USTAV KAO JAMAC NAČELA PRAVNE DRŽAVE, Organizator, Zagreb 2002., str. 29-60. Verzija teksta navedenog i ocijenjenog pod br. 96.

(98) PARLAMENTARNE PROCEDURE: U HRVATSKOJ I KOMPARATIVNO, (Koautor P. Bačić), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 3-4/2002., str. 589-619.  Koautori daju komparativni  pregled evolucije institucije parlamenta, parlamentarne organizacije i proceduralnih pravila, kao općih okvira unutar kojih se tijekom vremena rađa i razvija hrvatska inačica parlamentarne institucije i organizacije, hrvatsko parlamentarno pravo i suvremena inačica hrvatskog parlamentarizm. Posebnu pozornost posvećuju osobitostima razvoja nacionalnih izvora parlamentarnog prava.  Republika Hrvatska, njezin parlament (Hrvatski sabor) i njegovo parlamentarno pravo, danas dijele sudbinu razvoja složene materije parlamentarnih procedura u drugim zemljama, bile one zemlje klasične ustavnosti ili pak zemlje 'postkomunizma'.

(99) NAČELA KONSTITUCIONALIZMA I IZBORNA PARLAMENTARNA PRAVILA, izvorni znastveni rad,  Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 1-2/2002, str. 3-19. U ovome tekstu autor otkriva veze i razlike između povijesnih i konceptualnih oblika konstitucionalizma i demokracije. Pojam konstitucionalizma odnosi se na ograničenu vladu, ograničenje i podjelu državne vlasti, dok demokracija implicira potencijalno neograničeno vršenje vlasti. U čisto većinskom modelu demokracije, većina bi bila u stanju kontrolirati svekoliku vladu... legislativu, egzekutivu, i ukoliko to poželi, čak i sudbenu vlast, što znači kontrolu svega onoga što politika može dotaći. Demokracija se zato nužno ograničava ustavom. Svaka organizirana država može imati ustav, ali konstitucionalizam znači daleko više od puke činjenice postojanja ustava. Konstitucionalizam znači da je vlast podvrgnuta ustavu i pravu. Izborna pravila dio su arsenala konstitucionalizma. Ostvarena izborom parlamenta ta pravila pokazuju svu kompleksnost prirode i smisla konstitucionalizma. Autor zaključuje kako ta pravila ograničavaju parlamentarne zastupnike u njihovoj akciji prema vani, ali im omogućuju demokratsku jednakost kao nužnu pretpostavku djelovanja unutar samoga parlamenta.

 (100) O RAZVOJU USTAVNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ (1990-2002), u knjizi IZMEĐU AUTORITARIZMA I DEMOKRATIJE, knjiga I. - Institucionalni okvir - ISBN 86-903739-0-X, CEDET -CTCSR Zagreb 2002., str. 49-66. Državnopravno  osamostaljenje Hrvatske se odvijalo u okvirima izvanrednih i ratnih uvjeta (1990-1995). U takvom ozračju političke  su prilike natjerale hrvatskog ustavotvorca da Ustavom RH iz 1990. godine uspostavi središnji autoritet državnog poglavara. Hrvatska se javnost uvjeravala da se jedino pod polu-predsjedničkim ustrojstvom državne vlasti, raskoli  i sukobi mogu držati pod nadzorom. Pod takvom se  komandom moglo ustrojiti obranu i afirmaciju Hrvatske kao neovisne države. Prikazani su  bitni elementi ustavnopravne konstrukcije RH u razdoblju od 1990. do 2000., kada je demokratskim izborima stvorena mogućnost promjene polupredsjedničkog sustava, uz naznaku ustavnopravnih promjena 2000-2001 koje bi u budućnosti mogle imati efekta na ostvarenje jednog poželjnijeg i harmoničnijeg tipa parlamentarizma. Rad kategoriziramo kao izvorno-znanstveni rad.

(101) ON THE CONSTITUTIONAL DEVELOPMENT OF THE CROATIAN REPUBLIC (1990-2002), u knjizi Between Authoritarianism and Democracy, Vol. I., p. 49-66. CEDET - CTCSR Zagreb 2003., p. 49-66. (Englesko izdanje knjige IZMEĐU AUTORITARIZMA I DEMOKRATIJE, knjiga I. - Institucionalni okvir - ISBN 86-903739-0-X, CEDET - CTCSR Zagreb 2003.)

(102) PRAVA IZGUBLJENA U TRANZICIJI, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 42/2005, str. 1-19. U tekstu autor skreće pozornost na činjenicu das u svi evropski ustavi nakon II Svjetskog rata, bez obzira na svoj ideološki izvor, izražavali predanost ekonomskim i socijalnim pravima. Među njima su se posebno isticali ustavi onih zemalja koje su nakon rata započele izgradnju socijalističkog društvenog uređenja. Nakon sloma ''socijalističke paradigme'' i uspostave ''novih demokracija'' ustavotvorci su zauzeli novi stav prema grupi socijalno-ekonomskih prava. Kakvo je mjesto u novim ustavnim dokumentima dano pravima poput prava na stan ili prava na besplatno školovanje? Jesu li se u procesu tranzicije i prevođenja (translatio) iz jednog sustava u drugi neka prava jednostavno izgubila, bilo kao ciljana žrtva bilo kao ''kolateralni gubitak''? Tražeći odgovore na ova, ali i druga povezana pitanja poput onog koje se tiče mjesta socijalno-ekonomskih prava u okviru EU, autor zaključuje da je došlo do svekolike erozije tih prava u zemljama tranzicije. Jednu od šansi u obnovi socijalnih prava i uopće mjera socijalne politike u ''novim demokracijama'' autor vidi u širenju EU i prihvaćanju evropskog socijalnog acquisa.

(102) USTAVNA TRANSFORMACIJA REPUBLIKE HRVATSKE I IZAZOVI LEGITIMNOSTI, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/2003, str. 1071-1091. U tekstu autor ukazuje na snažnu vezu između konstitucionalizma i vladavine prava, dokazujući da legitimnost ustavne države slabi ako u društvu postoji kompromiserski i kunktatorski odnos prema ostvarivanju ustavnih vrednota i stalno nepovjerenje prema ustavno-patriotskoj orijentaciji civilnog društva. Stajalište je autora da takvo stanje stvari uvelike utiče na kredibilitet i legitimnog svakog onog upravljača koji ne vidi da Hrvatska zbiljski postaje i ostaje dijelom zapadnog civilizacijskog prostora samo pod pretpostavkom dosljedne i neupitne afirmacije ideje i prakse demokratske ustavnosti i njoj odgovarajućeg tipa ustavne države kao vjerodostojnog i snažnog 'kulturnog postignuća'.

 

(103) PREDSJEDNIČKI IZBORI, EFEKTI SELEKCIJE I PROMICANJE KULTURE USTAVNO-DEMOKRATSKE REPUBLIKE, Politička misao, 1/2005, str. 9-36.  U procesu transformacije koja se je odvijala na prostoru političko-ustavnih ideja i institucija u Hrvatskoj tijekom 1990-2005 otvara se i prostro orktivanja mjesta i uloge Ustava RH i značaja njegovih institucija. Ostavljajući iza sebe početna razdoblja potrage za odgovarajućim političkim oblicima autor smatra da Hrvatska na prijelazu stoljeća ulazi u razdoblje moderne Republike u kojemu se još uvijek traži vlada koja bi na najbolji mogući način uostavrivala svoje ustavno-političke zadaće. Praktično značenje dosadašnjih promjena širi područje kontestacije od političkog prostora na šire područje društvenosti.

(104) POLITIČKA GRAMATIKA FEDERALIZMA I HRVATSKO ISKUSTVO, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2/2007, str. 161-175. Za razliku od većine europskih zemalja klasičnog ustavnog prava koje su gradile ustavnu demokraciju bez federalizma, Hrvatsku je tijekom ustavnog razvoja u 20. stoljeću obilježilo gotovo polustoljetno iskustvo života u saveznoj državi socijalističkog tipa. Iako je najveći dio života FNRJ, osnosno SFRJ (1945.-1990.), a s njom i Hrvatska prakticirala fasadni federalizam njeni su akteri volens-nolens ipak imali priliku otkrivati političku kulturu federalizma. Može li hrvatsko iskustvo teorije i prakse federalnog načela biti od koristi u nastojanjima ulaska Republike Hrvatske u europske integracije? Stajalište je autora da tome nastojanju doprinosi svako ono nastojanje koji nadilazi tradicionalne pozitivističke kanone i potencijal federalnog načela sagledava kao otvoreni koncept utemeljen na potrebi očuvanja identiteta i različitosti Hrvatske u EU kao složenoj asocijaciji europskih država kojoj je ustavna tolerancija prvo načelo.

(105) O ENGLESKOM 'NERAZUMJEVANJU' FRANCUSKOG UPRAVNOG PRAVA I CONSEIL D'ETATA, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1/2008. U okolnostima povijesno određene političko-pravne rasprave koja je tijekom XIX. i XX. stoljeća pratila tranziciju liberalne ustavnodemokratske države klasičnog postanja u oblik socijalne države (welfare state, l'etat providence) jedna je uticajna struja pravnih pisaca tvrdila da je administrativno pravo - iz perspektive javnog prava u potpunosti različito od privatnog prava, budući da ono regulira odnose između države i privatnih građana. Kako je u tradiciji common lawa u društvu postojalo samo jedno jedino pravo, to se je u engleskoj pravnoj misli s kraja XIX st. posebno u okvirima ustavnog prava, izričito odbijala mogućnost razvitka posebnog upravnog prava. Najautoritativnije stajalište je pritom iznosio A.V. Dicey pisac klasičnog djela The Law Of the Constitution (1885) koje je bilo vrlo uticajno u orijentaciji engleske pravne teorije i prakse i to ne samo u vrijeme nastanka nego i kasnije. Suština Diceyevog argumenta ističe nepostojanje bilo kakve potrebe za posebnim administrativnim pravom. Ipak, to je stajalište kasnije odbačeno razvojem teorije i prakse države blagostanja koja je u svojim okvirima upravo potakla razvitak upravnog prava. U tekstu autor rasvjetljava Diceyevu kontroverziju, te ukazuje na aktualnost stanovitih argumenata iz te značajne povijesne epizode tradicionalnog ali i konstruktivnog konfrontiranja  engleskog i francuskog ''pogleda na svijet'' prava i politike.

(106) Ustavni temelji i problemi zaštite okoliša u hrvatskom i europskom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 45, 4/2008. U tekstu autor ukazuje na nekoliko pitanja koja povezuju problematiku ustava s zaštitom okoliša. Je li je problematika okoliša i njegove zaštite sama po sebi razumljivi i ''prirodni'' topos ustava? Zašto su i na koji način ''pozelenili'' suvremeni ustavi i s kojim su se ustavnim i drugim pravnim problemima suočili njihovi tvorci? Koju je ulogu imalo prožimanja međunarodnog i nacionalnog ustavnog prava u tome greeningu i s kojim posljedicama? Zašto je potrebno harmonizirati vrednote ustava i okoliša? U tom kontekstu autora posebno zanima na koji je način ova problematika riješena u kontekstu suvremeng hrvatskog i europskog ustavnog prava.

(107) Sudac i ustavna demokracija: dr. sc. Jadranko Crnić kao čuvar Ustava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.46 No. 2,  Lipanj 2009., 271-286.  Kao dugogodišnji ''čuvar Ustava'' dr. sc. Jadranko Crnić je na najbolji mogući način iskazivao suštinsku prirodu autoriteta ustavne pravde u političkom sustavu nove hrvatske demokracije. Njegova je duboka i iskrena vjera u vladavinu prava bila inspiracija svima onima koji obranom i afirmacijom Ustava ostvaruju važnu i osjetljivu ulogu u svakodnevnom obnašanju ustavne politike. Prestiž funkcije predsjednika Ustavnog suda RH, osobni ugled kojega je dr. sc. J. Crnić gradio tijekom duge pravničke prakse, promišljena stajališta koja je zauzimao kao predsjednik i sudac u odnosu na pitanja koja su dolazila pred Ustavni sud omogućili su dr. sc. J. Crniću da na osebujan način bude reprezentant te visoke institucije. Temperament, iskustvo i povezanost s profesionalnim bratstvom konvergirala je djelovanje J. Crnića u prepoznatljiv stil njegova osobnog, profesionalnog i društvenog aktivizma. U dugogodišnjem djelovanju dr. sc. Jadranka Crnića ogleda se na jedan poseban način odnos suca i demokracije u neovisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj.

(108) Στάδιον i ustavno pravo: treba li sport i sportska prava shvaćati ozbiljno? Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 47 No. 2, Lipanj 2010. (Izvorni znanstveni rad, kooautor. P. Bačić) Procesi modernizacije, ekstenzije i diversifikacije društvenih djelatnosti s kraja 20. i početka 21. stoljeća, te sve evidentnija veza između sporta, političke, ekonomske, kulturne i društvene stvarnosti, reflektirala se je i u ustavnom pravu suvremene države. U nastojanju da odgovore na pitanje kada se je to ustavno pravo pojavilo na neočekivanim mjestima (stadionima) i zbog čega bi se sport i sportska prava trebali shvatiti ozbiljno, autori skiciraju neke relevantne veze i probleme u odnosima između države, politike i sporta, ustavnog prava i subjektivnih prava pojedinca, odnosno konstitucionalizaciju sportskih tema na planu europskog i nacionalnog prava.

(109) Ustavne promjene i dileme konstitucionalizma, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 46 No. 4, prosinac 2009., 649-666. Potreba razvijanja ustavnih mehanizama kojima je svrha rješavanje temeljnih odnosa u društvu traži što širu participaciju društvenih aktera u raspravi o potrebi usvajanja ili reviziji ustavnog dokumenta. Otvaranje svakog novog kruga ustavnih promjena je od velike važnosti jer uvijek otvara određena nova i važna pitanja. Odgovore na ta pitanja trebali bi ponuditi politika i civilno društvo uključujući znanost i njene discipline.U tekstu autor dotiče nekoliko tema koje su od interesa u tekućoj raspravi o značaju aktualnih ustavnih promjena za perspektivu razvoja konstitucionalizma i demokracije u Republici Hrvatskoj. To su prije svega teme političkog i legalnog konstitucionalizma i prijedlozi povezani s jačanjem neovisnosti sudbene vlasti. Autor se zalaže za dosljednu primjenu ustavnih mehanizama kontrola i provjera koji isključuju svaku inzularnost sudbene vlasti u odnosu na demokratske kontrole.

(110) MJESTO I ULOGA USTAVNIH VREDNOTA U DEMOKRATSKOM KONSTITUCIONALIZMU, u knjizi DVADEST GODINA USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, Modernizacija prava, knj. 12, Zagreb 2011, str. 119- 165.

 

(111) Ustavne promjene kao refleks migracije ustavnih ideja i mogućnosti utjecaja na konstitucionalizam, identitet i različitosti Republike Hrvatske, Adrias, No. 17, 2011, str. 189-127.  Nastojanje međunarodne zajednice da pitanje međunarodne vladavine prava postavi u sami fokus interesa međunarodnog i nacionalnog prava imalo je za posljedicu intenziviranje migracije ustavnih ideja, ustavne posudbe, ustavnog bricolagea, trendova koji na poseban način osvjetljavaju suvremenu poziciju nacionalnog ustavotvorca i znanosti komparativnog ustavnog prava. U ovome tekstu ukazuje se na opće karakteristike toga stanja kao i reflekse toga globalnog trenda u Republici Hrvatskoj. Temeljno je pitanje: utječu li procesi “migracije ustavnih ideja”, “ustavne posudbe” odnosno “ustavnog bricolagea” na ulogu koju ustavi i konstitucionalizam u nacionalnim okvirima imaju u stvaranju “plodotvorne međuigre između jačanja identiteta i očuvanja različitosti”?

(112) PROMJENE USTAVA RH (2010) I TENDENCIJE KOMPENZATORNOG KONSTITUCIONALIZMA, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti (1330-0768) 48 (2011), 510; 141-164. Usporedno s pojavom sve osjetnije progresivne internacionalizacije koja erodira ustavne standarde nacionalne države, sve je intenzivnija i potraga za odgovorima koji bi pomogli ublažavanju takve erozije. Nadomjestak postojećim standardima nacionalnog ustavnog prava traži se i nalazi u razvoju transnacionalnih ustavnih standarda. Njihova je priroda po svemu postmodernistička jer takvi standardi nisu ekskluziva nacionalnog ali ni međunarodnog prava, budući da oni transcendiraju jedno i drugo pravo. Njihova je intencija da ispune prazninu koju nacionalno pravo u kontekstu internacionalizacije iskazuje nedovoljnom zaštitom ili je međunarodno pravo nije u stanju u potpunosti kompenzirati. Ako su formulirani na operativan način, onda transnacionalni ustavni standardi mogu postati ‘’pametni’’ standardi koji npr. dopuštaju političkim institucijama i sudovima nacionalne države ostvarivanje visoke razine zaštite bez potrebe za konfrontacijom domaćih sredstava protiv međunarodne akcije.

(113) Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.48 No.4 Prosinac 2011. str. 681-702. (U kooautor. s P. Bačić). Iako EU pravo do usvajanja Lisabonskog ugovora (LU) uopće nije spominjalo sport, ono se je preko odredaba o slobodi kretanja i pravu natjecanja ustrajno primjenjivalo gotovo 35 godina. Usvajanjem LU sport se eksplicitno spominje u čl. 165. TFEU (Ugovor o funkcioniranju Europske unije), čime je stvorena izvjesna nova zakonodavna nadležnost. Nove odredbe određuju da će djelovanje EU biti usmjereno na promicanje ''europskog sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na dobrovoljnom djelovanju te njegovoj društvenoj i obrazovnoj ulozi'', odnosno na ''razvijanje europske dimenzije u sportu, promicanjem nepristranosti i otvorenosti na sportskim natjecanjima i suradnje među tijelima nadležnim za sport te zaštitom tjelesnog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, osobito najmlađih sportaša i sportašica''. U radu se analizira geneza i karakter EU pristupa sportu s posebnim osvrtom na relevantna stajališta Europskog suda (ECJ). Pritom se nastoji odgovoriti na pitanje u kolikoj mjeri tumačenje određenih fraza iz čl. 165. TFEU-a (''posebna priroda sporta'', ''nepristranost'', ''otvorenost'') daje poticaj ''sudačkoj konstrukciji'' načela EU sportskog prava kao jedne od najvažnijih odrednica europske prepoznatljivosti u odnosu na globalne konkurente.

(114) Ustav Republike Hrvatske i najviše vrednote ustavnog poretka, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 49, 1/2012,  str. 1-21. Ustavne vrednote su kao ekstenzije javnog razuma (public reason) na odlučujući način odredile razvitak, prirodu i život klasične i suvremene ustavnosti. Pozicionirane kao ''ustavne suštine'' (constitutional essentials) s integrativnom funkcijom one ne prestaju biti predmetom ekstenzivnog i ostrašćenog tumačenja. U tekstu autor iznosi i razmatra vezu između konstitucionalizma i ustavnih vrednota uz prethodne nužne napomene koje se tiču osnovnih pitanja o vrednotama, njihovom značaju u razvitku komparativnog konstitucionalizma, te posebno o njihovom mjestu, ulozi i smislu njihovog postojanja u kontekstu suvremenog transnacionalnog i nacionalnog ustavnog prava.

(115) SUKOB INTERESA I PITANJE ODGOVORNOST I USTAVNOJ DEMOKRACIJI, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti. 512 (2012) , 49; 172-202 (članak, znanstveni).

U tekstu se analizira pitanje konflikta interesa koje se u suvremenim ustavnim demokracijama nalazi u samom ishodištu zloupotrebe vlasti političara i javnih dužnosnika s ciljem ostvarivanja privatne koristi. Neovisno od uže ili šire definicije njihovih osobnih interesa, suvremena država ustavnodemokratskog postanja nastoji tom izazovu odgovoriti tako što radi sprječavanja konflikta interesa racionalizira i legalizira različite institucionalne mehanizme. U tom su smislu odgovarajuće kontrole i provjere (checks & balances) radi sprječavanja sukoba interesa potrebne u svim demokracijama. U tekstu se izlažu osnovne postavke teorije odgovornosti na kojima počiva ustavnodemokratska država suvremenog postanja. Primjeri koji se navode, među kojima i slučaj hrvatskog Zakona o sprječavanju sukoba interesa ilustracija su shvaćanja potrebe demokratske kontrole vlasti, te nužnosti postojanja racionaliziranih i različitih ustavnih i zakonskih sredstava kontrola i provjera nositelja vlasti. Ključne riječi: ustavna demokracija ; predstavništvo ; odgovornost ; sukob interesa

 

(116) Konstitucionalizam, historizam i postmodernizam, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 50, 1-2013, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, str. 1-15.  U tekstu o konstitucionalizmu, historizmu i postmodernizmu ukazuje se na nekoliko pitanja koja se otvaraju u međusobnom dodiru ustavnog prava i povijesti države i prava. Pritom se posebna pažnja poklanja mjestu i ulozi preambule ustava. Naime, preambula kao svojevrsno raskrižje politike i prava često sadrži mnoštvo povijesnih referenci koje se nikako ne mogu ostaviti po strani prilikom čitanja i tumačenja integralnog dokumenta u realnom vremenu. Preambula zapravo često prikazuje - “povijest koja stoji iza donošenja ustava, te središnja načela i vrednote jedne nacije”. U komparativnom ustavnom pravu to se najbolje može vidjeti prilikom tumačenja Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske.

(117) O konstitucionalizaciji socijalnih prava i njihovu slabljenju prema sadržaju, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, No. 516=50 Rujan 2013. Nakon propasti socijalizma upravljači postkomunističkih novih demokracija smatrali su da je duboka reforma postojećih sustava socijalne zaštite neodvoji lement socijetalne transformacije. U tranzicijskom procesu konfrontirase opcija ekonomskog liberalizma koji je orijentiran na radikalnu redukciju državne socijalne zaštite te se favorizira privatni sektor s alternativom koju predstavlja radikalna europeizacija sustava socijalne zaštite koja je u njemačkoj varijanti najuspješnije spajala ekonomsku efikasnost i socijalnu pravdu. Taj proces izbora otkrio je prednosti i mane nekoliko modela ostvarivanja i zaštite sistemskih socijalnih pitanja u zapadnoeuropskom iskustvu. U Hrvatskoj je na djelu proces maksimalne redukcije socijalnih prava. Neki su zakoni paradigmatičan primjer nezaustavljivosti redukcije socijalnih prava, a kontrola takvih zakona može otkriti sklonost visokog sudstva prema obrani interesa vlasti, a ne narodnih potreba.

(118) Ustavne promjene kao refleks migracije ustavnih ideja i mogućnosti utjecaja na konstitucionalizam, identitet i različitosti Republike Hrvatske,  Adrias, zbornik radova Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, No. 17, 2010, ste. 189-217

Nastojanje međunarodne zajednice da pitanje međunarodne vladavine prava postavi u sami fokus interesa međunarodnog i nacionalnog prava imalo je za posljedicu intenziviranje migracije ustavnih ideja, ustavne posudbe, ustavnog bricolagea, trendova koji na poseban način osvjetljavaju suvremenu poziciju nacionalnog ustavotvorca i znanosti komparativnog ustavnog prava. U ovome tekstu ukazuje se na opće karakteristike toga stanja kao i reflekse toga globalnog trenda u Republici Hrvatskoj. Temeljno je pitanje: utječu li procesi “migracije ustavnih ideja”, “ustavne posudbe” odnosno “ustavnog bricolagea” na ulogu koju ustavi i konstitucionalizam u nacionalnim okvirima imaju u stvaranju “plodotvorne međuigre između jačanja identiteta i očuvanja različitosti”?

(119) Sukob interesa i pitanje odgovornosti u ustavnoj demokraciji, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, N. 512, 2012, str. 177-202
U suvremenim ustavnim demokracijama konflikt interesa nalazi se u samom ishodištu zloupotrebe vlasti političara i javnih dužnosnika s ciljem ostvarivanja privatne koristi. Neovisno od uže ili šire definicije njihovih osobnih interesa, suvremena država ustavnodemokratskog postanja nastoji tom izazovu odgovoriti tako što radi sprječavanja konflikta interesa racionalizira i legalizira različite institucionalne mehanizme. U tom su smislu odgovarajuće kontrole i provjere (checks & balances) radi sprječavanja sukoba interesa potrebne u svim demokracijama. U tekstu se izlažu osnovne postavke teorije odgovornosti na kojima počiva ustavno-demokratska država suvremenog postanja. Primjeri koji se navode, među kojima i slučaj hrvatskog Zakona o sprječavanju sukoba interesa ilustracija su shvaćanja potrebe demokratske kontrole vlasti, te nužnosti postojanja racionaliziranih i različitih ustavnih i zakonskih sredstava kontrola i provjera nositelja vlasti.

(120) Konstitucionalizam i konfederalizam, Adrias, zbornik radova Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, No. 20, 2014, str. 41-60

Od usvajanja Ustava (1990.) pa sve do danas, Hrvatska nije na apsolutan način odbijala ideje o savezima. Teško da bi i mogla s obzirom na to da je suvremena debata o konstitucionalizmu, demokraciji i globalizaciji aktualizirala koncept strukturiranih političkih organizacija ali i razlike između američkog i europskog shvaćanja federalizma. U tekstu se ukratko podsjeća na mjesto i ulogu hrvatskoga konfederalističkog prijedloga (tzv. Rudolfov plan). No, autora taj prijedlog prije svega zanima kao primjer koji nastaje u kontekstu i procesu razvoja suvremenoga komparativnog konstitucionalizma. Posebno se ističe preokupacija da se na samom kraju jedne povijesno-temporalne strukture (SFRJ) mir među narodima i njihovim državama očuva stvaranjem jednoga novog konfederalnog saveza.

(121) Pokret Pravo i literatura i cilj narativne jurisprudencije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 52, No. 2, 2015, str. 311-333
U ekspanzivnom arsenalu pravne, odnosno ustavne hermeneutike kao 'teorije ili umijeća objašnjavanja, interpretiranja'' prava i ustava, pokret prava i literature (law and literature movement) na poseban je način pobuđivao zanimanje suvremenih istraživača društvenih i pravnih znanosti. U ovome tekstu autori prikazuju osnovne karakteristike law and literature movementa kao jednog od suvremenih pravaca ustavne interpretacije te presijecaju stajališta LLM-a kroz prikaz opusa J. Grishama koji je, u nizu bestselera, na izuzetno snažan način analizirao i demistificirao ekscepcionalnost suvremenog američkog prava, njegovu kompleksnu problematiku i dinamiku njegova ostvarivanja u nizu grana: u ustavnom, kaznenom i građanskom pravu.

(122) O ekonomskoj interpretaciji ustava C. A. Bearda, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 65, No. 6., 2015
Charles Austin Beard jedan je od najutjecajnijih američkih konstitucionalista prve polovice 20. stoljeća. Objavio je velik broj radova iz područja povijesnih, pravnih i političkih znanosti. Njegovi najpoznatiji tekstovi uključuju među ostalim i radikalne poglede na djelovanje “očeva utemeljitelja” SAD-a, za koje je vjerovao da su tijekom stvaranja najznačajnijeg modernog pisanog Ustava prije bili motivirani svojim ekonomskim, a tek poslije toga političko-filozofskim principima. Zato je Beardova knjiga An Economic Interpretation of the Constitution (1913.) neposredno nakon objave postala predmetom brojnih rasprava i osporavanja. U tekstu se rekapituliraju temeljna pitanja Beardove interpretacije ustavotvorne konvencije i Ustava SAD-a te aktualiziraju veze koje konstitucionalizam ima ne samo s ustavnim idejama jednakosti i slobode nego i s ekonomijom.

(123) Konstitucionalizam i administrativna država - O zahtjevima konstitucionalizma u razdoblju nadmoći egzekutive, (koautor P. Bačić), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 53, No. 1, str. 119-137
Politika ograničena pravom odnosno podređivanje svake javne aktivnosti sudbenim i drugim kontrolama temeljno je obilježje i zahtjev konstitucionalizma i vladavine prava. Upravo je u skladu s načelom vladavine prava i legitimnim ustavnodemokratskim zahtjevima za njegovom supremacijom da država, i to ponajviše njena izvršna vlast i druge institucije sistema vladavine budu podređeni pravu i različitim kontrolama. U tekstu autori analiziraju komparativno iskustvo administrativne države koja je u gotovo stoljetnom razdoblju svog trajanja na različite načine iskušavala demokratska sredstva kontrole.

(124) O aktualnim paradigmama javnog prava kao katalizatorima odnosa ustavnog i upravnog prava, (koautor) Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 54, No. 1, 2017, str. 119-137
U tekstu se prikazuju neke nove paradigme koje najizravnije ukazuju na organsku i vitalnu vezu ustavnog i upravnog prava unutar kompleksa javnog prava. Stajalište autora je da primjeri ''vladavine'' (governance), ''administrativnog konstitucionalizma'' (administrative constitutionalism), zatim ''libertarijanskog administrativnog prava'' (libertarian administrative law)... demonstriraju dinamični proces artikulacije suvremenog javnog prava i njegove adaptacije političkom procesu suvremene države i njenim transgraničnim asocijacijama. Iako su navedene i druge paradigme još daleko od konačnih odgovora, evidentna je i neporeciva praksa da upravo one pokazuju permanentno nastojanje ustavnodemokratske države ka usavršavanju. U tom smislu navedene paradigme uvijek upućuju na postojanje cjelovitog državnopravnog procesa detekcije i rješavanja određenih pitanja. Zato ustavno-zakonodavna obrada temeljnih ustavnopolitičkih pitanja i problema, njihovo administrativno procesuiranje te sudbena detekcija i rješavanje stalno ukazuju na potrebu za unutrašnjim integritetom i koherencijom javnopravnog kompleksa države i prava.

(125) Konstitucionalizacija patriotizma, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razred za društvene znanosti, No. 529=52, 2017., str. 29-63

U tekstu se prati duga evolucija tradicionalnih ideja o patriotizmu i ustavu sve do pojave modernih ideja o ustavnom patriotizmu. Prikaz ideja o patriotizmu i njegovih oblika omogućuje zapravo uvid u proces konstitucionalizacije patriotizma te osvjetljava proces racionalizacije i diferencijacije patriotizma koji postoji unutar evolutivne kulture konstitucionalizma. Kroz pitanja o ustavnim sentimentima i njihovoj konstitucionalizaciji, o slabljenju i jačanju uloge patriotizma kao svojevrsnog attachmenta nacionalnog ustava, o procesu stvaranja razlika između patriotizma klasične države-nacije i ustavnog patriotizma suvremenog postanja i o posljedicama promjene paradigme političkog procesa u uvjetima nastanka postnacionalnog prava i njegove potrage za strukturom u tekstu se propituju značenje i mjesto pojave patriotizma u uvjetima nacionalne i postnacionalne ustavne države.

(126) Dekonstrukcija administrativne države i mogućnosti javnog prava, (koautor) Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 56, No. 1, 2019, str. 107-124
U tekstu se rastvara pojam „dekonstrukcije“ administrativne države u SAD-u kao njen reprezentativni primjer. Polazeći od dominacije moderne administrativne države, puna slika suvremenog konstitucionalizma u SAD-u mora uključivati administrativni konstitucionalizam kao svekoliko razumijevanje i interpretaciju suvremene administrativne države i njene strukture od strane agencija i drugih aktivnih aktera upravnoga prava. Administrativni konstitucionalizam danas je jedan od najintenzivnije izučavanih predmeta istraživanja komparativnog ustavnog i upravnog prava. Razlog egzegeze ovoga pitanja nisu samo njegove različite dimenzije već i činjenica da on predstavlja glavni mehanizam kojim se danas elaborira i implementira ustavno značenje.

(127) Statut Grada i Otoka Korčule 1214/1265 i pitanje dis/kontinuiteta starog i novog konstitucionalizma, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol. 55, No. 2, 2018, str. 541-556
U klasičnom prirodnom pravu pojam ustava odnosio se na zakone, institucije i praksu organiziranja i usmjeravanja države i političkog sustava. Prema ovom shvaćanju, svaki je politički sustav grada-države imao ustav. Suvremeno značenje ustava dobija pak specifično i vrijedonosno utemeljenje: ustav se danas odnosi na uspostavu posebnog oblika političkog poretka. Suvremeni ustavi govore o ograničenoj vladi (limited government). Ustavom se politička vlast konstituira i ograničava u isto vrijeme. Neke su države ustavne zato jer imaju ograničenu i odgovornu vlast, a druge nisu. U potonjem slučaju govorimo o državama koje imaju ustav, ali nemaju konstitucionalizam. Nakon građanskih revolucija, konstitucionalizam je postao središnji mehanizam kontrole političke vlasti i osiguranja slobode. U tekstu se otvara pitanje da li Statut Korčule iz 2014./1265. godine, kao normativna projekcija komunalnih organa u Gradu i na Otoku Korčuli (skupština čitavog naroda, knez, veliko vijeće, malo vijeće, kurija, komunalne službe...), omogućuje podlogu istraživanja (dis)kontinuiteta „starog konstitucionalizma“ (ancient constitutionalism) i kasnijih racionalnih, jednoobraznih i kontraktualističkih oblika modernog konstitucionalizma koji se temelje na ustavu kao najvišem pravnom aktu i sudskoj kontroli ustavnosti. Zaključuje se da je Statut grada i otoka Korčule, kao svojevrsna normativna križaljka medijevalnih institucija, posebnih sloboda i višerazinskih jurisdikcija, predstavljao stvarnu povijesnu platformu s koje su se mogli kontrolirati i balansirati svi oni nositelji vlasti koji su prakticirali vlast bilo u granicama prava ili su pak težili njenom apsolutiziranju i korumpiranju.

(128) Institucije neposredne demokracije u mreži političkog, pravnog i populističkog konstitucionalizma, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razred za društvene znanosti, o. 539, 2019, str. 1-32

U tekstu se govori o mjestu, ulozi i odnosu predstavničkog sustava i neposredne demokracije unutar trijade političkog, legalnog i popularnog konstitucionalizma. Upućuje se i na ustavnoteorijsku i političku apologiju ustava i ustavnosti, posebno na ulogu ustavnog sudstva u kontekstu razloga i granica korištenja institucija neposredne demokracije unutar ustavnodemokratske organizacije vlasti suvremene države. Posebno se izlažu razlozi o tome zašto – prema autoru – ustavnodemokratsko shvaćanje teksta Ustava Republike Hrvatske ne registrira niske frekvencije sirenskog zova recentnih referendumskih inicijativa, (konkretno onih koje ciljaju na promjenu čl. 72. Ustava, a tiče se broja zastupnika u Hrvatskom saboru, i dopunu Ustava čl. 72.a o uskrati prava glasovanja zastupnicima iz redova nacionalnih manjina o povjerenju vladi i proračunu). Zaključak je autora da je riječ o pokušajima konstitucionalizacije redukcionističkih antiegalitarnih ideja aktualnog populističkog Sturm und Dranga. U tom i sličnom kontekstu Ustavni sud dobiva imperativnu zadaću obrane ustavnih vrednota od ekscesivnog aktivizma kako različitih demagoško- konzervativnih grupa tako i birokratiziranih a indiferentnih stranačkih formacija hrvatske predstavničke demokracije.

(129) Hermann U. Kantorowicz i slobodnopravni pokret – marginalije s periferije, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 69, No. 5-6, 2019, str. 627-632
Tekst je kratak uvodni govor u prigodi izlaska knjige kolege Z. Pokrovca. Splitska promocija trebala se održati 2. travnja 2019. u Palači Milesi, inače sjedištu Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Splitu. Nažalost, stjecajem više objektivnih okolnosti, do predstavljanja knjige nije došlo, tako da publika nije imala priliku ništa doznati o razlozima zbog čega je za nas važno objavljivanje knjige kolege Z. Pokrovca. U ovom kratkom tekstu pokušano je istaknuti bar nekoliko razloga.