Glasnik HAZU br. 6 - page 58

56
| GLASNIK HAZU
IZJAVA PREDSJEDNIKA HAZU
AKADEMIKA ZVONKA KUSIĆA POVODOM
25. GODIŠNJICE MEĐUNARODNOG
PRIZNANJA HRVATSKE
Odluka zemalja Europske zajednice od 15. siječnja
1992. o međunarodnom priznanju samostalne Republi-
ke Hrvatske bio je presudan trenutak u procesu među-
narodnog priznanja nove hrvatske države, koju su tim
činom priznale one države s kojima stoljećima čini isti
civilizacijski i kulturni krug i kojima se težila priključiti.
Stoga je 15. siječnja 1992. jedan od najvažnijih dana u
cjelokupnoj hrvatskoj povijesti. Međunarodno priznanje
bilo je kruna višestoljetne borbe Hrvata za svoju državnost
i nacionalni identitet.
Stoljećima su se naraštaji hrvatskog naroda borili za
punu afirmaciju Hrvatske i njezinih sveukupnih poten-
cijala, no tek je uspostava samostalne Hrvatske i njezino
međunarodno priznanje omogućilo da se Hrvatska afir-
mira pod svojim nacionalnim imenom i postane ravno-
pravan član međunarodne zajednice. Stoga smo mi koji
smo doživjeli ostvarenje tisućljetnog sna, osamostaljenje i
priznanje Hrvatske, doista privilegiran naraštaj. Međuna-
rodnim priznanjem priznati su i hrvatski nacionalni sim-
boli (zastava, grb, himna), Zagreb je po prvi put službeno
postao svjetska i europska metropola, sjedište stranih vele-
poslanstava, hrvatski su sportaši nakon priznanja mogli na-
pokon samostalno nastupati na sportskim natjecanjima te
su značajno pridonijeli prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu,
Hrvatska je nakon priznanja napokon mogla osnovati svoju
diplomaciju i razvijati bilateralne i multilateralne odnose
izravno, u skladu sa svojim državnim i nacionalnim intere-
sima, hrvatski su građani nakon priznanja napokon mogli
početi putovati s hrvatskim putovnicama, što je nedugo
prije toga bilo nezamislivo. Uvijek se s ponosom trebamo
sjećati 15. siječnja 1992., jer tek danas se otkrivaju detalji iz
kojih doznajemo koliko je proces međunarodnog priznanja
Hrvatske bio mukotrpan i neizvjestan, jer većina zemalja,
pogotovo velike sile, nisu bile sklone raspadu Jugoslavije,
ili su željele priznati Sloveniju, ali ne i Hrvatsku.
Treba se sjećati i osoba zaslužnih za priznanje Hrvatske,
posebno pape Ivana Pavla II., koji je napravio presedan pri-
Izjave HAZU za javnost
Public Statements by the Croatian
Academy of Sciences and Arts
znavši Hrvatsku među prvima, dva dana prije Europske za-
jednice, poslavši time jasnu poruku cijelom svijetu. Zasluge
pripadaju i Helmutu Kohlu i Hansu-Dietrichu Genscheru,
bez čije bi upornosti zemlje EZ-a teže priznale Hrvatsku, i
to jednoglasno, kao i Robertu Badinteru, dopisnom članu
HAZU, koji je bio na čelu arbitražne komisije Europske
zajednice, koja je presudila da Jugoslavija više ne postoji i
preporučila međunarodno priznanje Hrvatske. Ne smije
se zaboraviti ni doprinos Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti i cijele hrvatske akademske zajednice, koja je
svojim kontaktima diljem svijeta širila istinu o pravednoj
borbi hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost, što je
postupno dovelo do promjene stava međunarodnih čim-
benika u korist priznanja Hrvatske.
No najzaslužniji za priznanje ipak su prije svega hrvat-
ski narod i hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, koji
su 1991. obranili veći dio hrvatskog teritorija, uključujući
1...,48,49,50,51,52,53,54,55,56,57 59,60,61,62,63,64,65,66,67,68,...100
Powered by FlippingBook