HAZU Glasnik br. 2 - page 44

42
| GLASNIK HAZU
unutrašnjosti glazbala koje je izgradio da bi se
razlikovao od oca Giuseppea Giovannija Batti-
ste, također istaknutog cremonskog graditelja.
Istraženi podatci govore o Del Gesùovu nauko-
vanju u očevoj radionici do 25. godine života,
dok razdoblje od 1723. do 1730. ostaje do danas
nepoznato te podložno raznim spekulacijama
od toga da je potpuno napustio posao graditelja
do romantičarskih, gotovo sigurno krivo pripisa-
nih legendi o boravku u zatvoru zbog ubojstva
drugog graditelja glazbala. Međutim, u relativno
kratkom vremenu od ukupno četrnaest godina,
od 1730. do prerane smrti 1744. u dobi od 46 go-
dina, izgradio je velik broj violina od kojih je sa-
čuvano između 120 i 150 primjeraka. Ni za jedno
drugo gudaće glazbalo osim violine nema sigur-
ne atribucije, tek je jedno violončelo atribuirano
tomu majstoru graditelju. Čini se da su godine
1730. – 1735. bile “zlatno doba” njegova gradi-
teljstva, jer instrumenti identificirani za to raz-
doblje odaju konzistentnost u važnim i izrazitim
elementima gradnje: općem nacrtu, rafiniranoj
izradbi rubova i uglova glazbala, intarznim ukra-
sima i fino izrezanim zvučnicama (f-otvorima).
S vremenom će, međutim, doći do određenih
pomaka u koncepciji gradnje koji uključuju op-
ćenit otklon od tradicionalnosti vidljiv u izdu-
ljenosti zvučnih otvora, kukičastim uglovima,
plićim užljebljenjima, produljenim zavijutci-
ma te izvjesnom odstupanju od simetričnosti
i uopće zanemarivanju izradbenih detalja. Taj
se proces tumači na različite načine – kao oslo-
bođenje od okova tradicije i uzora uzrokovano
smrti oca Giuseppea 1740. i Antonija Stradivarija
1737., kao posljedica eventualnog obolijevanja
i posljedične fizičke nekoordiniranosti ili neke
druge fiziološke disfunkcionalnosti, ili pak kao
eksplozija samosvojnosti vlastita umjetničkog
temperamenta. Kako god bilo, Bartolomeo Gi-
useppe Guarneri
del Gesù
– čiji je lik sa sigur-
nošću identificiran tek 1931. – i dalje intrigira
kao pomalo misteriozni umjetnik ekscentričnog
i pitoresknog, gotovo kasnorenesansnog profila,
ali i kao najistaknutiji pripadnik obitelji potpu-
no posvećene graditeljstvu gudaćih glazbala (uz
djeda, učenika Niccolòa Amatija, strica i oca, tu
je i stariji brat Pietro, zvan “Venecijanac”), na-
žalost trajno opterećene financijskim proble-
mima. U širem društvenom kontekstu njegova
djelovanja valja još spomenuti burna vremena
u Cremoni izazvana pretežno francuskim vojnim
okupacijama, čestim, gospodarski razarajućim
poplavama rijeke Po, velikom istodobnom kon-
kurencijom drugih vrsnih graditelja gudaćih in-
1...,34,35,36,37,38,39,40,41,42,43 45,46,47,48,49,50,51,52,53,54,...84
Powered by FlippingBook