Meni osobnih stranica

Božidar Finka

akademik Božidar Finka

Datum smrti:

  • 17.05.1999.

Akademske titule:

  • akademik
  • doktor znanosti

Institucije:

  • znanstveni savjetnik u miru - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu

Funkcije u Akademiji:

  • član - Predsjedništvo Akademije

Članstvo u Akademiji:

  • redoviti član - Razred za filološke znanosti (19.05.1988. - 17.05.1999.)
  • izvanredni član - Razred za filološke znanosti (07.06.1977. - 19.05.1988.)
  • član suradnik - Razred za filološke znanosti (06.06.1975. - 07.06.1977.)

Ro|en je 19. prosinca 1925. godine u Salima na Dugom otoku. [estorazrednu pu~ku {kolu zavr{io je u rodnom mjestu. Gimnaziju je polazio u [ibeniku, Krku, Zadru i Splitu. U Splitu je maturirao 1947. godine. Iste godine 1947./48. upisao se na slavisti~ku grupu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i diplomirao 1952. godine.

Prvo mjesto gimnazijskoga suplenta bilo mu je u Pazinu. Profesori A. Barac, J. Badali}, S. Iv{i} i drugi sje}ali su se toga marljivoga studenta i ubrzo je bio pozvan i primljen za asistenta u Institutu za jezik JAZU u Zagrebu (danas Zavod za hrvatski jezik). Marljiv, ustrajan, opredijelio se za dijalektologiju i redovito je bio na terenskim istra`ivanjima. Doktoriorao je iz dijalektologije 1960. godine disertacijom "Dugooto~ki ~akavski govori" i zatim izabran za znanstevog suradnika. Tih i idu}ih godina Bo`idar Finka se sav posvetio dijalketolo{kim i toponomasti~kim istra`ivanjima i u tom razdoblju objavio pedesetak znanstvenih i stru~nih priloga.

Godine 1966. izabran je za vi{eg znastvenog suradnika, a pet godina kasnije postaje znastvenim savjetnikom. Te 70-e godine najplodnije su godine u znansvenom radu akad. B. Finke. To je vrijeme nakon sudbine poznate Deklaracije o nazivu hrvatskoga knji`evnoga jezika, sudbine Hrvatskoga pravopisa kojemu je on bio suautorom, godine koje su svestrano obilje`ile znastveni profil akad. B. Finke.

Godine 1975. postao je ~lanom suradnikom JAZU. Dvije godine zatim izabran je za izvanrednoga ~lana, a godine 1988. redoviti je ~lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U toj ustanovi obna{a du`nost tajnika Razreda za filolo{ke znanosti, ~lana Predsjedni{tva Hrvatske akademije, predsjednika njezina Odbora za dijalektologiju, ~lana nekoliko drugih odbora i povjerenstava te du`nost urednika nekoliko Akademijinih edicija. Njegov rad u okviru Hrvatske akademije golem je i prepoznatljiv.

Ovaj se jezikoslovac najvi{e i najbolje prepoznaje u dijalektologiji. Ve} zarana je spoznao da su za afirmaciju jezi~ne znanosti od bitne va`nosti poznavanje i znastvena obrada jezi~ne gra|e. Dijalekatna gra|a po svojoj je naravi izvoran jezi~ni podatak podlo`an mijeni. Potrebno ga je stoga ~uti od izvornoga govornika, to~no ga zapisati i znastveno ga interpretirati dok se to jo{ mo`e u ovom vremenu brzih jezi~nih i dru{tvenih promjena.

Dr. Bo`idar Finka opredjeljuje se za dijalketologiju, i to ne samo ~akavsku, kojom je progovorio, nego jednako uspje{no i za kajkavsku i za {tokavsku. Jedan je od najmarljivijih terenskih istra`iva~a: od Mljeta i Lastova pa po svemu "hrvatskome prostornom luku" do Osijeka, Vinkovaca i drugih krajeva isto~ne Slavonije. Upoznao je na terenu neke hrvatske govore u Bosni i mnoge hrvatske govore u hrvatskoj dijaspori Austrije, Ma|arske, Slova~ke i Italije.

U izuzetno brojnim dijalekatnim prilozima spasio je od zaborava bitne o podatke sa svih hrvatskih prostora, protuma~io relevantne jezi~ne pojave, upozorio na mnogobrojne odnose dijakronije i sinkronije, stilistike i semantike, sintakse i morfologije, fonetike, fonologije i morfonologije, na dijalekatsko-standardnojezi~ne odnose, na me|udijalekatne veze i me|ujezi~na pro`imanja osobito romansko-hrvatska, o ~emu svjedo~e njegovi toponomasti~ki radovi.

Njegova je najtemeljitija studija Dugooto~ki ~akavski govori, koja je ve} kao disertacija (1960.) bila napisana metodom strukturalne lingvistike, koja je metoda, premda tada u svojim po~ecima u nas, prili~no odudarala od metoda ve}ine dotad pisanih dijalekatskih monografija u nas. Tiskana je s dopunjenim podacima godine 1977. i utkana u temelje hrvatske dijalekatske literature. Visoko valja ocijeniti i ove Finkine rasprave: Govor otoka @irja (1969.), Karlova~ki govor (1973.), oba u suradnji s A. [ojatom, Naputak za ispitivanje i obra|ivanje ~akavskih govora (1973.), Rad na prou~avanju govora u Brinju i okolici (1969.) sa S. Pave{i}em, Stilistika u dijalektologiji (1973.), Slavische Akzentuation (1969.), Der ~akavivische Dialekt (1968.), Upotreba nepromjenjivih rije~i u ~akavskim govorima (1971.). Pisao je o rubnim ~akavskim govorima s kajkavskima i {tokavskim u Lici i Gorskom kotaru, o ~akavsko-{tokavskim pro`imanjima u sjvernoj Dalmaciji itd. U obra|ivanju gorskokotarskih govora upozorio je na dotad nedovoljno uo~en e odnose i pro`imanja hrvatskih govora sa slovenskima. Obra|ivao je kopnene i oto~ke ~akavske govore sjeverne Dalmacije, od Zlarina, Primo{tena, Biograda, Novigrada, Paga te osobito podrobno govore zadarskih otoka uokolo svojega zavi~aja.

U toj {irokoj dijalektskoj lepezi obrade hrvatskih dijalekata osobita je pozornost posve}ena akcenatskoj problematici, o kojoj B. Finka pi{e vrlo meritorno. Dr. Bo`idar Finka sudjelovao je u izradi kvestionara za Hrvatsko-srpski dijalektolo{ki atlas i kvestionara za Op}eslavenski lingvisti~ki atlas, te kvestionara za Bosansko-hercegova~ki dijalketolo{ki atlas. Bio je vrlo djelatan u obradi punktova za te atlase. Urednik je i suautor zna~ajne knjige Fonolo{ki opisi, a izradio je desetak karata za OLA i sura|ivao u izradi nekoliko karata za Europski lingvisti~ki atlas. Napisao je prvu op{irniju sintezu o ~akavskom narje~ju na hrvatskom i njema~kom jeziku, a s akad. M. Mogu{em izradio je najcjelovitiju kar tu ~akavskoga narje~ja. Prvi je izradio kartu hrvatskih dijalekata na hrvatskom dr`avnom prostoru.

Sa`imaju}i taj rad moglo bi se re}i da }e kao trajan prinos u hrvatskoj dijalektologiji ostati ovi njegovi rezultati:

Dokazao je i u dijalektima stilsku obilje`enost svih izra`ajnih sredstava na glasovnoj, naglasnoj, obli~noj, tvorbenoj, sintakti~koj razini. Ta obilje`enost o~ituje se i u onim izra`ajnim sredstvima koja se ne iskazuju govornim sustavnim elementima. Pokazao je kako je stilsko iskazivanje vrednota govornog jezika u dijalektima slobodnije nego u standardnim jezicima, jer se u dijalektu kao govornom izrazu svaki otklon od norme do`ivljava afektivno.

Prou~avaju}i karlova~ki govor i neke gorskokotarske govore, pokazao je da se kajkavski jugozapadni govori razlikuju od drugih kajkavskih dijalektskih tipova i da se u mnogim elementima sla`u s ~akavsko-kajkavskim govorima koji se nastavljaju na ikavsko-ekavske ~akavske govore. Ta pojava pokazuje da taj jugozapadni kajkvaski tip nije ~istoga kajkvaskoga porijekla.

Istra`uju}i useljeni~ke {tokavske jekavske govore u Gorskom kotaru uo~ava da je dre`ni~ki {tokavski tip bio vi{e u doticaju s ju`nim izdankom isto~nohercegova~kog dijalekta, pro{irenog u Dalmatinskoj zagori i Bukovici, dok je srpsko moravi~ki govorni tip bio u bli`im doticajima sa sjevernim izdankom toga dijalekta koji je bio pro{iren po Kordunu, Banovini i dijelom po Slavoniji.

Na podru~ju Vinkovaca i drugdje po isto~noj Slavoniji utvrdio je (zajedno s A. [ojatom) govore s "nezamijenjenim" jatom koji ~uva posebnu fonetsku i fonolo{ku razlikovnost.

Ve} vi{e od 15 godina u autorskom kolektivu s antropolozima prou~ava bazi~ni vokabular kao bitni sastojak op}eljudske kulture, koji je otporan na promjene. Taj se leksi~ki fond uspore|uje na fonetskim, akcenatskim, morfolo{ko-tvorbenim i leksi~kim osobinama s istim leksikom unutar naselja s razli~itim dobnim i doseljeni~kim populacijama, te me|u razli~itim naseljima i regijama. Utvr|uju se tako srodnosti i razlike koje upu}uju na konzistentnost odre|ene populacije i na zamr{ene putove svakovrsnih migracija. Iz toga podru~ja napisano je petnaestak radova, a neki od njih uklju~eni su u {ire interdisciplinarno istra`ivanje pojedinih regija. Doprinos dr. B. Finke u tim radovima vrlo je zna~ajan.

U vezi s dijalektologijom va`no je spomenuti da je akademik B. Finka, u svojstvu predsjednika Odbora za dijalektologiju HAZU, pokreta~ znastvenih skupova pod naslovom "Hrvatski dijalekti". Oni su bili jak poticaj istra`ivanju hrvatskih dijalekatskih prostora i razvitka hrvatske dijalektologije. Prilozi s tih skupova tiskani su u Hrvatskom dijalektolo{kom zborniku, glasilu Hrvatske akademije , koje glasilo ure|uje s akad. M. Mogu{em ve} vi{e godina.

Druga va`na djelatnost akad. B. Finke o~ituje se u leksikografiji. Svoj leksikografski rad zapo~eo je na velikom Akademijinu rje~niku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1953). Na tom djelu pro{ao je sve faze rada: od asistenta obra|iva~ima i korektora do voditelja Dopuna toga rje~nika, koje su se nastavile izra|ivati nakon {to je taj rje~nik, koji se izra|ivao preko jednoga stolje}a, bio zavr{en.

Akad. B. Finka pokrenuo je i organizirao rad na izradi povijesnog Rje~nika hrvatskoga kajkvaskoga knji`evnoga jezika. Taj temeljni zadatak hrvatske leksikografije iza{ao je ve} u 7 velikih svezaka, koje dr. B. Finka ustrajno ure|uje u Zavodu za hrvatski jezik, gdje vodi od samoga po~etka rad na tom rje~niku. Sa svojim suradnicima organizirao je i vodio rad na izradi Njema~ko-gradi{}anskohrvatsko-hrvatskog rje~nika i Gradi{}anskohrvatsko-hrvatsko-njema~kog rje~nika. Za gradi{}anske Hrvate taj rje~nik ima golemo povijesno, kulturno i prakti~no zna~enje u njegovanju gradi{}anskohrvatskoga knji`evnoga jezika.

Dr. B. Finka bio je suradnikom na izradi Hraste-[imunovi}eva ~akavskoga leksikona, Mate{i}eva Frazeolo{kog rje~nika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Rje~nika dviju Matica te [vedsko-hrvatskoga rje~nika.

Akad. B. Finka bio je stalno u jezi~noj areni bore}i se ustrajno i dosljedno za samobitnost hrvatskoga jezika. Njegovi ~lanci o problematici hrvatskoga knji`evnog jezika, o tzv. me|uvarijantnim odnosima, o pripremi tekstova za strojnu obradu, o leksi~ko-semanti~kim prou~avanjima, o normi i normiranju te ~lanci o drugim jezi~nim temama razasuti su po mnogobrojnim ~asopisima. Ta tematika najbolje se ogleda u vrlo zapa`enoj novinskoj rubrici Jezi~ne dileme koju je vodio u Vjesniku 70-ih godina. Ona je zbog autorovih stavova o samosvojnosti hrvatskoga jezika bila nasilno ukinuta, kao {to je, uostalom, ne{to kasnije i Hrvatski pravopis koji je izradio zajedno s M. Mogu{em i S. Babi}em bio zabranjen.

Uzgred su spomenuti Finkini podlistci koje je ve} 50-ih godina objavljivao u Morskom ribarstvu i drugdje radi ustaljivanja naziva za pojedine ribe, koji su imali u~inkovit doseg me|u ~itateljima. Toj se temi vra}a danas, to~no nakon 40 godina, na druk~iji na~in: kao organizator i voditelj znastvenoga skupa o 1000. obljetnici prvoga spomena hrvatskoga ribarstva, koje se zbilo u njegovu zavi~aju ("Fuerunt vendite piscationes una in insula Meleta, altera in Tilago", oko 995. godine).

Ve} je usput spomenuto da je dr. B. Finka bio osniva~em i prvim voditeljem Zagreba~koga lingvisti~koga kruga na kojem su se {kolovale i usavr{avale generacije hrvatskih jezikoslovaca na suvremenim ste~evinama lingvisti~ke znanosti, primjenjuju}i ih u svojim radovima na hrvatsku jezi~nu problematiku

Daleko bi nas odvelo navoditi kongrese i znastvene skupove na kojima je dr. B. Finka pribivao, presjedavao u sesijama, sudjelovao u organiziranjima. Samo uzgred spominjemo Finkin rad na glagolitici (U{aljev glagoljski natpis u Salima), njegov rad u hrvatskoj dijaspori, njegove mnogobrojne recenzije znastvenih projekata, knjiga i znastvenih priloga, sudjelovanja u komisijama za obranu magistarskih i doktorskih disertacija, predavanja na slavisti~kim katedrama itd.

Osobno me najvi{e privla~e radovi dr. B. Finke vezani za zavi~aj. Uredio je knjige i napisao u njima povijesno-filolo{ke priloge za `upe Sali (o 400. obljetnici `upne crkve 1581-1991), Luke i @mana. Zanimljivi su njegovi zapisi o saljskim toponimima, o prezimenima i nadimcima, te osobito zapa`ena studija Saljske dje~je igre i obi~aji (1965), koja se do danas ~esto citira u folkloristi~koj literaturi, iako je napisana prije 30 godina. Njegov prvijenac Citorij u kojem obja{njava porijeklo toga imena (=ecclesia s. Victoris) napisan je i objavljen prije 40 godina. Njegova brazda u hrvatskoj lingvistici ve} dugo je zaorana i ostala prepoznatljiva.

Dana{nji njegovi terenski obilasci usmjereni su na zavi~aj, na sveobuhvatnu sintezu, na namirbu svojega znastvenoga, dijalekatskoga i onomasti~koga, duga kraju iz kojega je potakao. Stoga svakoga ljeta i dalje odlazi i istra`uje pozadarskim otocima.

Njegov rad bio je primije}en i nagra|ivan. Godine 1977. dodijeljena mu je republi~ka nagrada "Bo`idar Ad`ija" za istaknutu znanstvenu djelatnost, a ove godine u kojoj, kako je ve} re~eno, slavi 70. obljetnicu `ivota i 40. obljetnicu znastvenoga rada, i najvi{a dr`avna nagrada za `ivotno djelo.

Njegov ljudski i znastveni lik resi izuzetno po{tenje i marljivost. Bibliografija njegovih djela od preko 400 bibliografskih jedinica predstavlja golemo i cjelovito djelo koje }e ostaviti dubok i prepoznatljiv trag u hrvatskoj lingvistici. To djelo jo{ nije zavr{eno.

Danas nakon Domovinskog rata nastala je posvema{nja ispremije{anost hrvatskih dijalekata, jer je mnoga sela agresor popalio, a hrvatski puk ubijao i preseljavao. Dosada{nji na{ dijalekatski mozaik potpuno je razru{en. Akademika B. Finku, vjerujemo, ~eka golem posao. Njegova znastvena sprema i terensko iskustvo mogu mnogo pripomo}i da se ta slika ponovno uspostavi. Bo`idar Finka jest u mirovini, ali pred ovakvim izazovom znamo da ne mo`e biti miran.

Louis Vuitton Bags Doudoune Moncler Moncler Outlet louis vuitton outlet Louboutin Pas Cher Louis Vuitton Soldes Moncler Jackets Louis Vuitton Borse Gucci Borse Moncler Soldes Louis Vuitton Outlet Louis Vuitton Sac Louis Vuitton Outlet Gucci Outlet Moncler Pas Cher Cheap Moncler Jackets cheap jerseys Louis Vuitton Pas Cher Moncler Doudoune Louis Vuitton Handbags Louboutin Chaussures Louis Vuitton Outlet cheap ugg boots outlet Louis Vuitton Outlet moncler jackets outlet MCM Outlet